Od Super Depora do depresije u samo dva desetljeća (VIDEO)

Depor je osnovan 1906. godine, prvu priliku za naslov španjolskog prvaka dočekali su tek u sezoni 1949./1950., no Atletico je bio bolji za jedan jedini bod, a ponos Galicije je nakon toga više od 40 godina čekao novu takvu priliku. Nevjerojatno, da su od borbe za titulu sve te godine više igrali u drugoj ligi nego bili na velikoj sceni.

Navijači su čekali skoro pola stoljeća za novi uzlet omiljenog kluba sa Riazora i početkom 90-ih ga i dočekali. Ne samo povratak na veliku scenu, već i najsvjetlije trenutke kluba u povijesti. Deportivo je na krilima Brazilaca jednostavno postao moćan. Donato i Mauro Silva su gospodarili veznim redom, a legendarni Bebeto je bio strah i trepet protivničkog šesnaesterca. Navijači su ponovno sanjali povijesnu titulu, no kao da im se neko prokletstvo nadvilo sa oceana.

Deportivo je te sezone igrao sjajan nogomet te su u zadnje kolo ušli kao lideri na tablici te im je na Riazoru trebala pobjeda protiv Valencije. Gosti su se tu utakmicu branili kao da im život o tome ovisi, Depor je dominirao, ali nikako nije uspijevao doći do toliko željenog gola. Kako je vrijeme odmicalo nervoza je sve više uzimala mah, frustracije su se povećavale kako kod igrača tako i kod navijača. Besprijekorni i do te utakmice stabilni Donato nije izdržao, zaradio je crveni karton. No, i bez obzira na taj hendikep Depor je nastavio pritiskati i tražiti taj gol, ali je vrijeme curilo velikom brzinom.

Navijačima je zasigurno u tom trenutku prolazila kroz glavu nesreća iz 1950. godine, koju su im prepričavali stari, i u trenutku kad su i oni najveći optimisti se počeli miriti s tom tezom zavladala je erupcija veselja. Glavni sudac samo minutu prije kraja susreta dosudio je kazneni udarac za Deportivo. Cijela sezona stala je u taj jedanaesterac u tu posljednju minutu koja piše povijest. Najsigurniji izvođač i prvi izbor je bio isključen, do tad neprikosnoveni strijelac Bebeto je jednostavno podlegao nervozi te je obio izvesti udarac i odgovornost je pala na Miroslava Đukića. Pola stadiona je u tom trenutku bila u euforiji i ekstazi, dok je druga polovica zanijemila te nisu imali snage gledati.

Srpski branič je tim činom pokazao hrabrost, ipak važnost tog penala izgleda je presudila te je njegov udarac po sredini gola završio u naručju Valencijinog golmana. Tuga i razočaranje zavladali su Riazorom, a prokletstvo se nastavilo. Pomalo je čudila takva grčevita borba gostiju u za njih nebitnoj utakmici, ali se kasnije ispostavilo da su dobili ogromne bonuse od Barcelone.

Sljedeće sezone Deportivo je ponovno bio u vrhu, završili su kao drugi, ali bez prilike za naslov. No, najvažnije je da se nisu raspali kao prije više od 40 godina već su ostali ozbiljna momčad, a iduću priliku za titulu dočekali su pet godina kasnije.

Ne samo da su je dočekali, već su ju konačno i iskoristili. Ponos Galicije te je godine od luzerske momčadi postao „Super Depor“, te dočekao prvi povijestan naslov prvaka Španjolske.

Dotad indifrentne navijače zaludile su Djalminhine majstorije, cijeli svijet divio se ubojitom golgeterskom instinktu Roya Makaaya, a uz njih će u Deporovoj povijesti zlatnim slovima ostati upisana imena Donata, Maura Silve, Jaimea, Frana i društva.

Povijesni naslov je donio novi uzlet, osvojen je i Superkup protiv Reala, stvoren je moćan klub. Paklenom Makaayju je priključen Diego Tristan, a u vezni red je doveden Juan Carlos Valeron te se od kluba očekivao iskorak u Europi. Prva dva nastupa u Ligi prvaka završili su među osam najboljih, ali su se Leeds i Manchester United pokazali kao spretnije momčadi. Dvije godine kasnije napravili su korak više, no snove o krovu Europe im je uništio Pierluigi Collina, koji je dosudio kazneni udarac za Porto te tako gurnuo Mourinha u nogometnu orbitu.

No, vratimo se na prvenstvo, nakon naslova prvaka Depor je dvije godine zaredom završavao kao drugi pa potom dvije kao treći. No, sezonu nakon toga padaju na osmo mjesto, metode trenera Javiera Irurete, koje su stvorile moćan klub postale su zastarjele. Augusto Cesar Lendoiro, koji je bio predsjednik kluba od kraja 80-ih i dovodio Bebeta, Rivalda te donio sve titule jednostavno više nije mogao pratiti ritam, dugovi su se povećavali i klub je počeo lagano, ali sigurno tonuti. Dani slave postali su prošlost, a realnost je prešla u drugu fazu, onu puno tužniju.

Uskoro je uslijedio najcrnji scenarij, klub je 2011. godine ispao iz La Lige, ali pokazalo se kako je to bio samo trzaj, jer je 2013. godine klub ponovno završio u drugoj ligi. Dugovi su premašili 150 milijuna eura i slavni predsjednik je morao odstupiti te je tako okončano zlatno doba „Super Depora“.

Pri početku nove ere, pod patronatom novog predsjednika Tina Fernandeza, izgledalo je kao da ima svijetla na kraju tunela. Navijačima se vratila nada jer je klub ponovno izborio najviši rang u kojem se čak zadržao četiri naredne sezone. No, to je bila samo još jedna iluzija, koje je okončana u sezoni 2017./2018. s 18. mjestom i povratkom u Segundu.

Prošle sezone su bili blizu povratka, ali ih je u doigravanju izbacila Mallorca. Ne samo da su ih izbacili, nego su ih, čini se, psihički potpuno uništili i bacili u potpunu depresiju. Deportivo la Coruna postao je Depresivo la Coruna.

Depor ove sezone izgleda grozno, nakon 29. kola je sve bliže trećoj ligi, nego doigravanju za prvu što bi bila katastrofa za klub tako slavne povijesti i put u amaterizam. Međutim, do kraja prvenstva je 12 kola i za nekad slavni klub još ima nade.. Na klupu je doveden Fernando Vazquez koji je donio poboljšanje u igri i bodove koji su ih pomakli sa samog dna te sad navijači ponovno sanjaju, no ovaj put ne kao prije 20 godina naslov prvaka već spas kluba od totalnog potonuća.

Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.

POVRATAK NA NASLOVNICU

(foto: Reuters)