Goran Stanzl/PIXSELL
Goran Stanzl/PIXSELL

Od Da Silve, Olića, Petrića i Klasnića, do Hrvatske bez klasičnog napadača

Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 04.07.21. | 09:51

Što ćemo s napadačima?

Prije samo 13 godina na Europskom prvenstvu u u Austriji i Švicarskoj, na popisu Slavena Bilića pronašlo se mjesta za pet napadača. Tada su svoje minute na Euru dobili Ivica Olić, Mladen Petrić, Ivan Klasnić, Igor Budan i, najmlađi od svih, Nikola Kalinić.

Uz njih petoricu, za Hrvatsku tada zbog ozljede nije mogao nastupiti najbolji napadač Eduardo da Silva, a onaj koji će postati najbolji Mario Mandžukić, svoju je šansu dobio tek nakon Eura 2008.

Od potencijala, tu su još bili mladi Nikica Jelavić, Ante Rukavina, Leon Benko

Tada su u napadu igrali klasični gol igrači (Da Silva, Klasnić, Budan, Mandžukić, Kalinić), i oni koji su se dobro snalazili u paru s još jednim napadačem (Olić i Petrić, a 'drugu špicu' mogli su igrati i Da Silva, Mandžukić, Kalinić…).

Na Euru 2020, Hrvatska je imala samo jednog 'klasičnog' napadača, onog koji se najbolje snalazi u suparničkom 16-ercu, kao isturena špica. Riječ je, dakako, o Anti Budimiru. Svi ostali, Kramarić, Petković, Rebić, vole igrati u paru s još jednim napadačem, izvlačiti se na krilo ili se vraćati gotovo do centra ne bi li primili loptu i (su)kreirali napade svojih momčadi.

Ante Budimir, jedini napadač 16-erca, će ubrzo napuniti 30. Na SP-u 2022 imat će 31. On će teško odigrati još više od dva natjecanja.

Od napadača koji su u posljednje tri godine igrali za reprezentaciju, ne računajući naravno Marija Mandžukića i Nikolu Kalinića, Marko Livaja je još jedna 'povućena špica', a Ivan Santini je napunio 32 i nije izgledno da će ponovno biti pozvan u A reprezentaciju.

Hrvatska u aktualnoj reprezentaciji nema klasičnog 'killera', a isti se ne nazire niti u mlađim selekcijama.

U U21 vrsti na Europskom prvenstvu u napadu su igrali Slavijin centarfor Petar Musa i još uvijek član Dinama, Sandro Kulenović. Iako su obojica talentirani napadači, i još uvijek dovoljno mladi da bi jednoga dana mogli postati zvijezde seniorske reprezentacije, kladioničarskim rječnikom, u ovom trenutku je veći tečaj da neće postati standardni A reprezentativci, nego da hoće.

Možda se rješenje nazire u 23-godišnjem australskom Hrvatsku Deniju Juriću koji je igrao za mlađe australske i hrvatske selekcije, a seniorski nastup još uvijek čeka. Iza njega je jako dobra prvoligaška sezona, kupio ga je Dinamo i ako se kroz godinu, dvije prometne u standardnog napadača Plavih, možda on postane rješenje za 'kockastu' devetku...

Iza 23-godišnjeg Darija Vizingera je solidna sezona u Wolsfbergeru, a iza Roka Baturine (21) u Ferencvarošu. Budući A reprezentativci? U ovom trenutku također prije 'ne', nego 'da'.

Što je s onim mlađima?

Tu ipak leži malo veći potencijal...

Kao prvo napadačko ime reprezentacije u daljoj, a možda i bližoj budućnosti većina stručnjaka vidi 17-godišnjeg Roka Šimića. Mladi napadač Lokomotive ima izraženi nogometni gen, otac mu je, osim za Dinamo, igrao za Inter i Milan, a stric mu je ostvario respektabilnu napadačku karijeru.

Ovaj 190 centimetara visoki napadač odlične tehnike zabio je četiri pogotka u prošloj sezoni 1.HNL, što je sjajna brojka za tako mladog igrača, a njegov karakter te roditeljska edukacija, daju naslutiti da neće samo tako 'poletjeti' te da je svjestan puta i posla koji je pred njim.

U Hajduku puno nade polažu u Marina Ljubičića koji bi sa Stipom Biukom trebao predstavljati Hajdukov napad u narednim sezonama. Ovaj 19-godišnjak za sada je zabio jedan pogodak u HNL-u, no očekuje se veća minutaža u predstojećoj sezoni. U Hajdukovom omladinskom pogonu stasa i 20-godišnji Ivan Šarić koji je prošle sezone zabio 13 pogodaka u 2.HNL, a zabio je i na pripremama prve momčadi Bijelih.

U Dinamovim mladim kategorijama dosta se očekuje od 19-godišnjeg Ivijana Svržnjaka te 18-godišnjih Bartola Barišića i Ivana Laće, no oni tek trebaju pokazati svoj golgeterski potencijal.

U Osijeku se pak dosta priča o stasitom centarforu upečatljivog imena i prezimena, 195 centimetara visokom 19-godišnjaku Dionu Dreni Belju. Beljo je u 2.HNL prošle sezone zabio devet pogodaka, a dobio je priliku i u 1.HNL, zabivši Istri u zadnjem kolu za pobjedu Osijeka.

Važnost 'killera' na Euru

Koliko je 'killer' bitan dokazuju reprezentacije poput Engleske (Kane), Belgije (Lukaku), Češke (Schick), Italije (Immobile), Španjolske (Moratta), Švicarske (Seferović/Gavranović), Danske (Dolberg)… iako u nekim reprezentacijama ti 'killeri' nisu zabili puno na ovom prvenstvu, s njima na terenu igra dobiva drugu dimenziju.

Eh, da je Marijo Gavranović odlučio igrati za Hrvatsku...

Koje je onda rješenje?

Postoji ih nekoliko. Čekati razvoj ranije spomenutih igrača, istrpjeti ih, je dugoročno rješenje. Za Mundial 2026., eventualno za Euro 2024.

Aktualni napadači koji bi se mogli probiti do A reprezentacije su Antonio Mirko Čolak koji je počeo 'trpati' i u Švedskoj te Mirko Marić iza kojega nije baš pretjerano efikasna sezona u talijanskoj Seriji B. U širi krug napadača mogli bi se uključiti i još uvijek mladi (25) Stipe Perica te Antonio Mance (25) i Fran Brodić (24) koji su se vratili u 1.HNL.

No, sva ta imena mogu biti samo popune prvom kadru, nekako nam je teško za očekivati da će netko od njih predvoditi napad Vatrenih u prvih 11 na Svjetskom prvenstvu 2022. ili Euru 2024.

Stoga, postoji i treće rješenje. Prilagoditi se. Dalić bi se recimo, ako ostane izbornik, mogao sjesti s Brunom Petkovićem i Andrejom Kramarićem i objasniti im 'potrebu' da se jedan od njih dvojice 'žrtvuje' za potrebe reprezentacije. Ili obojica. Recimo, prvo poluvrijeme je Petković na sidrunu, a Kramarić 'luta' okolo, a onda u nastavku zamijene uloge, Kramarić se ne miče iz suparničkog šesnaesterca, a Petković je taj koji se izvlači nisko po loptu, kao što sjajno radi u zagrebačkom Dinamu. Poluvrijeme jedan igra sidruna, a drugo poluvrijeme drugi. Ili da mijenjaju pozicije u intervalima. Obojica su napadači koji znaju igrati i koji se mogu prilagoditi traženoj funkciji.

Ili se jednostavno Dalić odluči na igru bez 'sidruna'.

U reprezentaciji se igrači trebaju prilagoditi, nekada i stisnuti zube i odigrati ono što se od njih traži. Sve moderne reprezentacije i momčadi često imaju više sustava igre koje prakticiraju kroz utakmicu.

Napadači - godine:

Mario Mandžukić (bez kluba) – 35

Nikola Kalinić (Verona) – 33

Ivan Santini (Osijek) – 32

Andrej Kramarić (Hoffenheim) – 30

Ante Budimir (Osasuna) – 29

Antonio Mirko Čolak (Malmo) – 27

Bruno Petković (Dinamo) – 26

Mirko Marić (Monza) – 26

Antonio Mance (Osijek) – 25

Stipe Perica (Watford) - 25

Fran Brodić (Gorica) – 24

Petar Musa (Slavia Prag) – 23

Deni Jurić (Dinamo/Šibenik) – 23

Dario Vizinger (Wolfsberger) - 23

Sandro Kulenović (Dinamo) – 21

Roko Baturina (Ferencvaroš) – 21

Ivan Šarić (Hajduk) – 20

Marin Ljubičić (Hajduk) – 19

Dion Drena Beljo (Osijek) – 19

Ivijan Svržnjak (Dinamo) - 19

Ivan Laća (Dinamo) – 18

Bartol Barišić (Dinamo) - 18

Roko Šimić (Lokomotiva) - 17


Tagovi

Hrvatska nogometna reprezentacijaHrvatskaAndrej KramarićBruno PetkovićMarko LivajaDion Drena BeljoRoko ŠimićAnte RebićAnte BudimirMarin LjubičićAntonio-Mirko Čolakizdvajamo

Ostale Vijesti