
Bili su Kovačeviću jaki aduti, odjednom postali 'uteg'. Protiv Celte s novom špicom!?
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 04.11.25. | 08:20
Udarni dvojac Dinamovih napadača zabio je dosad 15 golova, u sezonu su ušli fantastično. No, u nejasnoj Dinamovoj strukturi su se izgubili i u četvrtak bi priliku od prve minuta mogao dobiti jedan od junaka pobjede nad Rijekom
Skoro je nevjerojatno kako se u Dinamu u samo dva mjeseca sve okrenulo. Na lošije! Sve je početkom sezone izgledalo optimistično, Mario Kovačević radio je dobar posao, a onda je u nekom trenutku izgubio konce svlačionice i momčad, ne samo svojom krivicom, kao da se malo pogubio u svim klupskim potrebama i očekivanjima. Roritirao bi pa ne bi, igrači su umorni ili nisu, igra pročitana, novih ideja nema. A nema ni desnog beka! I tako je sad, početkom studenoga, Dinamo upao u vrlo neobičnu situaciju prije dvoboja sa Celtom u Europskoj ligi (četvrtak, 18.45 sati), u kojemu može napraviti još jedan veliki korak prema drugom krugu.
Pisali smo već o tom nezadovoljstvu velikog broja igrača i nedostatku 'kemije' u svlačionici, a jedan od najboljih primjera kako je lako lošim potezima u kratkom roku izgubiti jake adute, pokazuje i situacija s napadačima. Dion Drena Beljo i Sandro Kulenović do 5. listopada zabili su ukupno 15 pogodaka. Kulenović osam, uključujući dva u Kupu nižerazrednom Dinamu iz Predavca, Beljo sedam, pet u HNL-u i ona dva Fenerbahceu na otvaranju europske jeseni. Jaki aduti, nema što, kad imaš dva napadača u takvoj formi na početku sezone, trener teško može biti nesretan. Međutim, umjesto da su njih dvojica i ostali jaki, najjači aduti, forma im se odjednom srozala, zahvatili su ih nervoza i nezadovoljstvo. Beljo nije zabio od 5. listopada, Kulenović od 28.rujna i dvoboj protiv Celte mogli bi obojica početi s klupe. Do prije koji tjedan nezamislivo. No, gdje su stvari krenule nizbrdo? Možda već u samom startu.
Naime, Dinamo je ljetos odlučio dovesti Belju u rekordnom transferu. Po nekim informacijama on će, kad Modri Augsburgu plate najizglednije bonuse, iznostii 6,5 milijuna eura. Zvonimir Boban (i Mario Kovačević) u Belji su vidjeli novu 'devetku', 23-godišnjaka koji će se klubu isplatiti u budućnosti i novom prodajom, a istovremeno se nametnuti i izborniku Daliću za odlazak na SP iduće godine. Dakle, kratko i jasno, Beljo je od početka sezone trebao biti prvi Dinamov napadač, s tom je ulogom i krenuo u sezonu. Međutim, ta priča, očito, nije bila jasno postavljena. Beljo je bio starter od uvodnog derbija na Opus Areni, bio je u dobroj formi, tamo je pogodio i gredu, no izašao je u 72. minuti. Ušao je Sandro Kulenović, zabio pogodak i usmjerio Dinamo prema pobjedi, koju je potvrdio Stojković. Protiv Vukovara zabila su obojica, s time da je Kulenović ponovno ušao s klupe, protiv Rijeke na Rujevici pobjedu je dvama golovima donio Beljo. Istru su u Zagrebu matirala obojica, Kulenović je opet bio strijelac protiv Varaždina i Gorice, dok je Beljo opet dva zabio Feneru. Sjajna forma, sjajno nadopunjavanje. No, odjednom je ta priča počela 'pucati'.
Mario Kovačević vrlo je rijetko koristio priliku da igraju obojica, da Dinamo protivnike ubija s dvojicom napadača, a Dinamo je postao jedan od rijetkih klubova u svijetu u kojemu se odjednom nije znalo tko je prvi napadač. Beljo, koji je u startu doveden da bi imao tu ulogu, odigrao je, vjerovali ili ne, dosad samo jednu utakmicu od 90 minuta, baš tu protiv Lokomotive u kojoj je Kovačević rezultatski minus ganjao s njim i Kulenovićem. Još samo protiv Maccabija igrao je više od 80 minuta, točnije 81 minutu. U svim drugim utakmicama izlazio je iz igre između 65. i 76. minute, dok je protiv Slavena Belupa, Osijeka i Vukovara ulazio s klupe pred sam kraj. Takav je ritam, očito, razbio Beljinu formu, uveo ga u nervozu i napetost, jer kad netko dođe u velikom transferu i dobije status prvog napadača, k tome i redovito zabija, onda ne očekuje ovakve promjene. A kad protiv Vukovara u svojim Vinkovcima nije počeo utakmicu, tada je Belju zahvatila i ljutnja, postao je već pomalo i nezadovoljan. Zabijao je redovito, a onda odjednom postao upitan?
Kovačević nije u startu postavio hijerarhiju, želeći da i Sandro Kulenović, koji je opet odlično startao u sezonu, bude zadovoljan. Ulazio je s klupe i zabijao, očekujući da dobije priliku od prve minute. Svojih prvih pet HNL pogodaka zabio je Kulenović kao 'džoker' s klupe, igrajući 20-ak minuta po utakmici. Protiv Slavena Belupa bio je na terenu u udarnih 11, zabio i tada, a onda je i on stao. I više nije zabio. Pa je i on postao malo nervozan i nezadovoljan u zadnje vrijeme. Naravno, nije kriv samo Kovačević, krivi su i oni sami, ali neosporno je da Dinamov trener nije znao do kraja iskoristiti odličnu uvodnu formu svojih napadača. Pokušao je balansirati između jednog i drugog, truditi se da obojica budu zadovoljni i spremni, da nikoga ne naljuti. A sad su i Beljo i Kulenović ispali iz tog ritma zabijanja, izgubili formu, polako upali u frustraciju. Prvi jer je došao u Dinamo kao prvi napadač, krenuo s golovima, a onda odjednom postao upitan i samo jednom sa svih 90 minuta. Drugi, jer je odlično ulazio s klupe, tresao mreže i vjeruje da je zaslužio više utakmica u startnoj postavi!
I, evo, zadnjih pet utakmica primjerice: Beljo je prvi napadač protiv Lokomotive (90 minuta, 1 gol), Kulenović je odigrao 32 minute. Onda Osijek, Kulenović 75, Beljo 15 minuta. U Malmöu Beljo 61, Kulenović 29 minuta pa onda opet promjena protiv Vukovara dobio je Kulenović 77 minuta, Beljo njih samo 13. I sad protiv Rijeke, Beljo 76, Kulenović 14 minuta. Uz dodatak da je do dan prije derbija Kulenović figurirao kao starter, ali je ipak zaigrao Beljo. Kovačević im je rotirao statuse, praktički, iz utakmice u utakmicu, malo je prvi napadač jedan, malo drugi, što je na obojicu, izgleda, ostavilo negativne posljedice. Nešto je, jasno, i do njihovih očekivanja, do njihovih karaktera, ali i s takvima trener treba znati balansirati. Ulgavnom, od jakih aduta s početka sezone, postali su, ni iz čega, 'uteg'.
I sad, kao u nekoj automobilskoj utrci, dok se dvojica bore za pobjedu, kroz cilj prvi prolazi treći, postoje naznake da bi protiv Celte u prvih 11 mogao zaigrati - Mounsef Bakrar. Koji je tiho i vrijedno čekao priliku iz drugog plana, igrajući uglavnom na krilu, vrebajući svojih 'pet minuta'. Bio je zamišljen u prvih 11 protiv Vukovara, u zadnji je tren na krilu zaigrao Lisica, ali je onda odlaskom Lisice na desni bok, Alžirac postao starter protiv Rijeke. Zabio je prekrasan gol za 1-0, odigrao vrlo dobru utakmicu, a kad se tome pridodaju golovi protiv, Hajduka i Fenera, ispada da je Bakrar stvarno igrač za najjače utakmice. Bio je strijelac i protiv Slavena, tri je gola zabio i u Kupu Dinamu Predavac pa je malo-pomalo došao i on do brojke sedam.
Šunjao se iza Belje i Kulenovića, triput je dosad počeo dvoboje od prve minute, svaki put kao desno krilo! Sad bi u četvrtak, ako se nešto ne promijeni, mogao biti prva špica. Je li Mario Kovačević izgubio dvojicu prvih napadača ili je dobio trećeg i hoće li ovaj potez, ako se ne predomisli, biti pobjednički, to naravno ne možemo znati. Ali, Bakrar bi protiv Celte mogao uistinu biti u vrhu napada, a Beljo i Kulenović na klupi! Ako se vratimo samo mjesec dana unazad, stvarno neočekivano.









-modified.jpg.webp)







