Dan uoči 83. rođendana, preminula Dinamova legenda - Rudolf Belin!

Napustio nas je Rudolf Rudi Belin, legenda zagrebačkog Dinama, nogometaš, trener, čovjek širokog osmjeha čak i u najtežim trenucima. Preminuo je dan prije svog 83. rođendana.

"U velikoj tuzi i bolna srca javljamo da nas je u ponedjeljak, 3. studenoga, u poslijepodnevnim satima zauvijek napustionaš proslavljeni nogometaš i trener, jedan od simbola purgerskoga kluba, naš dragi i nezaboravni – Rudolf Belin", objavio je maksimirski klub.

Cijeli oproštaj Modrih prenosimo u nastavku teksta:

Unatoč dugotrajnoj i hrabroj borbi s bolesti uspijevao je zadržati vedar duh, a njegova pozitiva i širok osmijeh gotovo su svakodnevno obasjavali i Dinamove odaje. Do zadnjega je trenutka detaljno pratio zbivanja u najdražem klubu, s izraženom emocijom proživljavao svaku utakmicu, bdio nad rezultatima, nad svakim potezom svojih nasljednika u plavom dresu. I ta nas je ljubav vezala do zadnjeg dana.

Jedan je od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, nogometaš sa stilom, među ključnim je akterima proslavljene generacije koja je 1967. godine osvojila Kup velesajamskih gradova, natjecanje koje je kasnije preraslo u Kup Uefa, današnju Europa ligu. A kakav je to samo povratak bio. U uzvratu je u Zagrebu protiv Juventusa, sredinom drugog dijela, izveo slobodan udarac... Lopta je tek za koji centimetar prohujala pored vrata. Ali zato je „radar“ bio ispravan desetak minuta kasnije. Ponovno su plavi izveli slobodan udarac, i to gotovo na istom mjestu. Belin je proparao rašlje. Plavi su pobijedili 3:0.

Vjerojatno najvažniji pogodak u karijeri postigao je u mitskoj uzvratnoj utakmici protiv Eintrachta u Zagrebu gdje su lovili tri pogotka zaostatka iz prvoga ogleda. I upravo je Belin, udarcem s bijele točke u produžetku, u 102. minuti, hladnokrvno zatresao mrežu za konačnih 4:0 i povijesno slavlje.

Po završetku igračke karijere Belin je bio i prvi trener plavih. Udarnu je momčad vodio u tri mandata: u sezoni 1977/'78., potom u kolovozu i rujnu 1983. te u završnici sezone 1989. Bio je izbornik iračke reprezentacije 2002. godine pri čemu je posebnu pažnju javnosti privukao dvoboj protiv Irana na čijoj je klupi sjedio Miroslav Ćiro Blažević. Belin je, ujedno, 1982. godine bio Blaževićev asistent u pohodu plavih ka naslovu prvaka.

U Dinamu je igrao od 1959. do 1970. i pritom s plavima dogurao do dva finala Kupa velesajamskih gradova: 1963. ih je pobijedila Valencia dok su 1967. osvojili trofej pobjedom protiv Leeds Uniteda. S plavima je osvojio i pokal pobjednika Kupa 1963., 1965. i 1969.

U Dinamu je odigrao 410 utakmica postigavši 74 pogotka. Nastupao je i za belgijski Beerschot od 1970. do 1974.. Za jugoslavensku je reprezentaciju odigrao 29 utakmica uz šest postignutih pogodaka. 

„Lijepo je bilo kad smo mi igrali, ali pustimo sad to, reci mi kaj ima novoga danas“, česti bi znao upitati naš dragi Rudi pomno slušajući svaki detalj vezan uz maksimirsku momčad. Unatoč zdravstvenim tegobama znao bi svratiti na trening prve momčadi pa igračima i treneru pružit podršku nadahnutim govorom punim optimizma i tako podigao dobro raspoloženje. Njegove tadašnje riječi zauvijek će nam ostati u mislima i prenosit će se i svim budućim generacijama:

“Dečki moji, gospodo pravi dinamovci! Znajte da su sve moje misli vezane uz vaše igre. Čekaju vas teške utakmice, ali – koja nije teška? Želim vam samo reći da ste bolji i da možete pobijediti. Bitno je da igrate svi za jednog i jedan za sve i da ponosno izađete s terena. Vi imate kvalitetu, budite uvjereni u to. Znajte da vas pratim svugdje, uvijek sam uz vas. Dečki, idemo dalje”, govorio je Belin svojim maksimirskim nasljednicima.

Dragi Rudi, od srca Ti hvala na svemu, hvala na emocijama i vedrini koju si prenosio na sve nas, hvala na sjećanjima, trofejima, na stvaranju velike Dinamove povijesti, a ponajprije na prijateljstvu i toplini kakvu si širio među svima nama. Neka Ti je vječna slava i hvala.

GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboku i iskrenu sućut obitelji i prijateljima našeg Rudija Belina.