T. NičotaBio je to Bobanov kraj u Celti: “Nisam došao biti na klupi. Odlazim iz nogometa“
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 03.11.25. | 08:10
Dinamov predsjednik karijeru je završio u dresu španjolskog kluba. Iznenada, dan nakon svojeg 33. rođendana, u malom baskijskom mjestu, na terenu tadašnjeg četvrtoligaša, koji danas više ne postoji
Teško je naći bolju vezu i detalj, koji jače spaja Dinamo i Celtu iz Viga. Uglavnom prosječan, tek ponekad iznadprosječan španjolski klub, koji će ovog četvrtka (18.45) gostovati u Maksimiru. Četvrto je kolo Europske lige, natjecanja koje je godinama evoluiralo iz nekadašnjeg Kupa UEFA-e, u kojemu je Celta tri godine zaredom, možda su to bile i tri zlatne godine ovog kluba, došla do četvrtfinala. Od 1999. i ispadanja od Marseillea (1-2, 0-0), preko 2000. i Lensa (0-0, 1-2) do 2001. i Barcelone (3-2, 1-2). Upravo koji mjesec kasnije u svlačionicu kluba iz Viga ukoračao je - Zvonimir Boban.
Još uvijek igrač svjetskog glasa, hrvatska ikona i već tada bivši kapetan Vatrenih, jedan od onih, koji su obilježili trofejnu eru velikog Milana. Tog je ljeta 2001., na pragu 33. godine, što su u to doba bile godine kad već polako razmišljaš o kraju karijere, pogotovo ako ozljede nisu dale mira, Boban je tražio klub, u kojemu će još jednu, možda dvije godine uživati, gdje će igrati nogomet onako, baš iz gušta. Mnogi su se nadali da će se vratiti u Maksimir, da će karijeru završiti u Dinamu. Međutim, izbor je pao na Galiciju, na taj španjolski klub. U tom trenutku dovoljno velik i ambiciozan da igrača Bobanova CV-ja može motivirati i dati mu zadovoljštinu, a opet, ne toliko veliki da bi se 'umiralo' od pritiska i da 33-godišnja legenda ne bi mogla slijediti visoke ambicije, juriti iz tjedna u tjedan u borbu za trofeje. Da, trebala je to biti, onako, godina po guštu, ali pretvorila se u nešto drugo.
Umjesto da bude poput onog otoka, na kojemu umirovljenici uživaju i odmaraju nakon što su odradili sve svoje životne obveze, pijuckaju koktele, gledaju zalaske Sunca i prisjećaju se života iza sebe, Bobanu je Vigo postao mjesto nenadanog, naprasnog kraja, iako je znao da se kraj bliži već kad je dolazio. U dva mjeseca odigrao je za Celtu sedam utakmica, četiri u La Ligi, dvije u Europi (Sigma Olomouc) te jednu, svoju posljednju u karijeri u Kupu kralja. Samo dan nakon svojeg 33. rođendana, 9 .listopada 2001., dva mjeseca po dolasku u Galiciju na posudbu iz Milana. Što se, dakle, dogodilo i zašto je tih zadnjih 12 minuta u baskijskom mjestu Lemona, bilo zadnje od Bobana na terenu, s loptom u nogama? Prijelmni trenutak dogodio se, zapravo, dva dana ranije.
"Nakon 16 godina u profesionalnom nogometu, više neću provoditi vrijeme na klupi", otkrio je Boban u Lemoni, objavivši svoj kraj, što je razlog takve iznenadne odluke. Naime, Bobana tadašnji trener Celte Victor Fernandez nije prečesto vidio kao jednog od ključnih igrača. Napisi španjolskih medija iz onog vremena tvrde da nije bio kompatibilan s Rusom Mostovojem, tada najvećom zvijezdom kluba. Boban je, znači, odigrao dvaput po 90 minuta protiv Sigme iz Olomouca te četiri od prvih sedam dvoboja u La Ligi, a samo u jednom je bio starter i odigrao u tom srazu protiv Valencije 73 minute.
Upravo je ta utakmica, pokazalo se poslije, bila svojevrsni trigger za odluku o odlasku. Sezona je ušla u listopad, utakmice su se igrale svaka tri-četiri dana i možda je i to bio razlog što je Victor Fernandez odmarao 'veterana' Bobana tri dana kasnije protiv Malage. Cijelu je utakmicu odsjedio na klupi, a dva dana poslije u spomenutom je susretu protiv Lemone u Kupu, ušao u produžecima. I to u drugom produžetku! Celta je uspjela zabiti i proći dalje, a Boban je tada objavio svoju odluku.
"Igrao sam protiv Valencije i bio jedan od najboljih na terenu, ali tri dana kasnije protiv Malage bio sam na klupi. S 33 godine to ne mogu prihvatiti. Ali, stvari nisu onakve kakve mislite. Dugo i temeljito sam razmišljao o ovoj odluci. Nisam to odlučio u dva dana“, kazao je Boban, a kasnije za hrvatske medije i potcrtao:
"U Celti nisu shvatili da ja nisam došao u Španjolsku bilo kome nešto dokazivati, već uživati u svojoj zadnjoj aktivnoj sezoni, uživati u novom iskustvu i pomoći momčadi da postigne što bolji rezultat. Oni to nisu prepoznali, a meni ne treba da u svojoj zadnjoj godini mislim hoću li nakon nekoliko utakmica na klupi konačno biti u momčadi."
Victor Fernandez, zadnji Bobanov trener u karijeri, i sam Boban od prvog si dana, očito, nisu baš sjeli. Nije Fernandez u njemu prepoznao klasu, koja će momčadi dati dimenziju više, već više veterana, koji je došao završiti karijeru igrajući - ponekad. Boban, to znamo, nikad nije bio takav tip, nije čovjek za sporedne uloge, kad je vidio da sve to više nema smisla odlučio je zatvoriti svoje igračko poglavlje.
Raskinuo je jednogodišnji ugovor sa Celtom na svoju štetu i krenuo nekim drugim putem. Svoj zadnji klub karijere dočekat će u četvrtak u Maksimiru, 24 godine i tjedan dana kasnije kao Dinamov predsjednik. Vigo, možda, i nije ostao neka lijepa uspomena, nakon svega što je prošao i napravio u karijeri, ali zadnji se ipak pamti, slično kao i prvi. Emotivno, svakako.
Tko bi rekao, ne to što je karijeru završio u Celti, već što ju je završio na terenu stadiona Arlonagusia, u malom baskijskom mjestu Lemoni, protiv istoimenog kluba, tada četvrtoligaša, koji danas više ne postoji!
.JPG.webp)
.jpg.webp.webp)