E. GrgićNepravedno podcijenjeni
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 30.01.26. | 20:00
Ostala nam je borba za treće mjesto, za brončanu europsku medalju. Za velik rezultat. Utakmica koja kida živce jednako kao finale, u kojoj je čast u prvom planu. Europsko postolje je u pitanju u nedjelju. Medalja je još uvijek u igri. Hrvatska je još uvijek u vrhu europskog rukometa
Press konferencija koja je potresla Europsku rukometnu federaciju i cijeli rukometni svijet, žurna priopćenja, hotel udaljen 40 kilometara od arene u kojoj se igra polufinale, selidba od četiri sata vožnje busom nakon dva dana napornih utakmica. To je ugrubo sažetih posljednjih nekoliko dana hrvatskih rukometaša. I što su oni napravili? Izašli na teren poginuti. Nasuprot agresivne, mlade Njemačke, pretendenta za medalju na ovom Europskom prvenstvu stala je hrabra Hrvatska, isprebijana organizacijskim propustima. Podcijenjena.
Znali su naši igrači da neće biti lako, ali znali su to i Nijemci. Tvrd je bio prvi dio utakmice. Oba su protivnika prvih par minuta 'ispipavali' teren, koliko god se Njemačka u najavama činila samouvjerena. Hrvatska je imala svojih boljki, kako u napadu, tako i u obrani, a protivnik je to znao iskoristiti, no znala je Hrvatska i uzvratiti. Riskirali smo opet i sa 7 na 6 koja nas je vratila u igru, imali smo svoje trenutke, vodili, ali je Njemačka na poluvrijeme otišla s dva gola prednosti. Nastavak je donio puno traumatičnije razdoblje za Hrvatsku u kojemu se Njemačka držala na ugodnoj udaljenosti od pet, šest golova, ponajviše zahvaljujući nerealno moćnom Andreasu Wolffu na golu koji je svoju učinkovitost držao na oko 40 posto kroz cijeli susret. Bilo je to previše za hrvatski napad i akumulirani umor. Nekoliko minuta do posljenjeg zvižduka učinilo se da možemo doći do preokreta, ali nismo. Unatoč ogromnoj želji i srčanosti naših igrača, povratka u ovoj utakmici nije bilo. Niti protiv Wolffa, niti protiv gotovo cijele Arene koja je navijala za Njemačku obučena u danska, islandska i njemačka obilježja. Što također puno govori o pogledu rukometnog svijeta na Hrvatsku.
Mnogi smatraju da je Hrvatska u polufinalu slučajno. Prozivaju nas da nemamo igrače u velikim klubovima jer su vajda Magdeburg, Veszprem, Pick Szeged, Wisla Plock pa i RK Zagreb amaterska sportska društva. Spotičnu nam da igramo ružno jer ne kopiramo danski 'run and gun'. Očekuju nas na dnu jer više nema Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića, Ivana Pešića... Ali ne znaju oni da je hrvatsko zajedništvo jače od prolaznosti reprezentativne karijere. Pa su u Bank Noxen Areni bili i bivši kapetan Dule, Mirza Džomba, a još je velik broj njih preko društvenih mreža sve ove tjedne našim igračima pružao podršku i govorio im da mogu ostvariti velike rezultate. Vidjeli su i oni da će u ovoj mladosti izrasti veliki karakteri. I moraju, žele li nositi hrvatski dres.
'Ako treba opet puknuti, nek pukne za reprezentaciju", riječi su Zvonimira Srne prije prvenstva. Tu je sažeto sve što trebate znati o ovoj generaciji. Na prvom turniru bez velikih oslonaca u imenima koja su se od reprezentativnog dresa oprostila, unatoč svjetskom srebru dobili su podsmijehe, a za samo nekoliko utakmica utišali svakoga. Nitko nakon ovoga turnira nema pravo podcijeniti ovu generaciju. Bit će još turnira, svoje su Golgote prolazile i naše najslavnije generacije. Učeći na njihovim primjerima, učili su od najvećih, a sada imaju priliku to i sami postati kroz turnire koji dolaze. Prvi korak je već za dva dana.
Ostala nam je borba za treće mjesto, za brončanu europsku medalju. Za velik rezultat. Utakmica koja kida živce jednako kao finale, u kojoj je čast u prvom planu. Europsko postolje je u pitanju u nedjelju. Medalja je još uvijek u igri, a Hrvatska je nepravedno podcijenjena. Nikad mi nismo zaboravili igrati ovaj sport. Još smo mi u vrhu europskog rukometa. Kome lijep, kome ružan, našoj je naciji donosio najveće radosti i rušio najteže protivnike.
_bdb9a9d5-663a-4216-94f7-cb0f086775f4.jpg.webp)
