Pixsell
Pixsell

Naplatili smo dugove za Beč, a ovaj trojac potpuno je šokirao Turke. Možda i večeras imaju neku ideju

Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 28.03.23. | 09:15

Na turskom tlu Hrvatska je slavila samo jednom, u dodatnim kvalifikacijama, prije gotovo 12 godina, bilo je u Istanbulu 0:3. Strijelci su bili današnji članovi Dalićeva stručnog stožera

Svakome tko je doživio uživo, ili barem preko ekrana, ta bečka večer iz lipnja 2008. zauvijek će ostati upisana kao jedna od najšokantnijih epizoda u povijesti hrvatskog nogometa. U 119. minuti četvrtfinala Ivan Klasnić zabio je pogodak za 1:0, svi su već slavili pa i Slaven Bilić i čitava klupa, a onda je Semih Sentürk pogodio rašlje u 121. i donio Turcima jedanaesterce. U kojima je Hrvatska bila toliko šokirana da je unaprijed izgubila, a Turska se plasirala u polufinale Eura. Nama je ostala tuga i godine života s pitanjem 'što bi bilo da ga nismo primili? Bismo li bili europski prvaci?'. Dugo nas je pratio taj Prater, dugo smo na pomisao Turske dobivali osip, međutim, 15-ak godina poslije više ovu večerašnju utakmicu ne moramo shvaćati kao osvetu.

Jer, naplatila je Hrvatska dugove iz Beča. Naplatila ih je direktno i Turcima. Već u idućem srazu, 2011. protutnjali smo u dodatnim kvalfiikacijama kroz Istanbul, bilo je 0:3 i Hrvatska je izbacila Tursku iz borbe za plasman na Euro. A koja je poveznica s tom utakmicom? Strijelci za Hrvatsku, u jednom pravom maršu na Borsporu, bili su Ivica Olić, Mario Mandžukić i Vedran Ćorluka. Trojac, koji je danas u stožeru Zlatka Dalića i koji, možda, i za večeras ima neku ideju kako slomiti Turke. Sjećamo se, Ćorluka je tada stigao u Istanbul s nogom u 'čizmi', bio je ozlijeđen, vrlo upitan za utakmicu. No, Bilić je zavarao suparnika, Ćorluka je istrčao i to na lijevom boku i odigrao fantastično, sjajnu partiju okrunio je pogotkom za 0:3. Olić i Mandžukić, pak, od prve su minute bili velika napast za domaću obranu, bili su nezaustavljivi i Hrvatska je isporučila račun za Prater s kamatama. Dobro, možda bi ona pobjeda u Beču bila značajnija, draža, ali ako gledamo s odmakom od tih 15 godina, taj poraz na 'penale' bio je i svojevrsna lekcija Vatrenima. Kasnije više nisu izgubili u raspucavanju, a hvala Bogu, igrali su ih mnogo puta, zahvaljujući jedanaestercima došli su i do svjetskog srebra i bronce. Stoga, o tom Beču uistinu više nema smisla pričati.

Pobijedili smo Turke i 2016. na Euru golom Modrića na startu skupine, pokazujući da je tužna večer na Prateru bila samo 'incident', međutim, otad, već sedam godina nismo slavili u dvobojima su Turcima. U idući kvalifikacijama, onima za Rusiju, odigrali smo u Zagrebu 1:1, u utakmicu u kojoj smo bili bolji, konkretniji, ali i neefikasni. Turska je zabila iz slobodnog udarca, Calhanogluov šut u živom zidu pogodio je Perišića i lopta je prevarila Lovru Kalinića. U uzvratu smo, pak, izgubili (0:1), opet uz dosta nesreće, nedosuđeni kazneni udarac i kiks Subašića, kojemu je lopta ispala iz ruku, a Tosun je bio egzekutor. Bio je to poraz koji je opasno nagnuo brod Ante Čačića, kojemu je remi protiv Finske na Rujevici potom presudio. Nesretan poraz, uz bolju igru, ali ipak - poraz. Zadnji put s Turcima smo igrali u studenome 2011., prijateljski susret završio je u Turskoj 3:3, što nas dovodi do zaključka da je Hrvatska na turskom tlu slavila samo jednom, te 2011. u play-offu.

Naravno, govoreći o utakmicama protiv Turske, ne možemo zaboraviti onaj prvi dvoboj, prvu utakmicu Hrvatske na velikim natjecanjima, na Euru u Engleskoj 1996. Gol Gorana Vlaovića u zadnjim minutama za pobjedu 1:0. I kao svojevrsna najava da će u budućnosti, bez obzira na odnos snaga, utakmice protiv Turske uvijek biti neizvjesne i napete. I doista, samo jedna nije bila takva, upravo ta iz Istanbula, kad su Olić, Mandžukić i Ćorluka bili u velikoj formi. Kad bi barem bili i večeras, u trenerskoj ulozi...



Tagovi

Vedran ĆorlukaIvica OlićMario MandžukićHrvatska nogometna reprezentacijaKvalifikacije za Euro 2024Turska nogometna reprezentacijaVatreni

Ostale Vijesti