A. LesičkiMarko Malenica za Germanijak: "Sopić je htio najbolje za Osijek. Bilo pa prošlo"
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 16.03.26. | 08:02
Marko Malenica još je jednom dokazao da je osječki sinonim za profesionalizam: nakon epizode na klupi bez ijedne zamjerke vratio se među vratnice, posložio tri uzastopna “clean sheeta” i postao zaštitno lice novog, mirnijeg Osijeka pod vodstvom Tomislava Radotića.
U vitrini obitelji Malenica opet treba napraviti mjesta. Još jedan komad sjaja za kućni oltar vratara koji se, čini se, pomirio s tim da mu se svake treća–četvrta utakmice dođe s nekakvom statuom. Ova posljednja, uručena prije ogleda s Goricom, bila je za obranu mjeseca.
„Neka se skupljaju, ima prostora. Nemam ništa protiv“, nasmijao se Marko, vlasnik tri uzastopna “clean sheeta” i povratnik među vratnice nakon što je jedno vrijeme stajao sa strane. Priča o njegovom odlasku na klupu ostala je mali klupski misterij: Sopić je mirno objasnio da je to njegova odluka, da želi nešto promijeniti, a Malenica je odigrao ulogu profesionalca – prihvatio, šutio i radio.
„A vidi, bilo pa prošlo“, prelomio je sada, kao da govori o lošem poluvremenu, a ne o tjednima na ledu. Uzeo je trenutak, dva pauze pa dodao:
„Mislim da je svatko tada radio ono što je mislio da je najbolje za klub i za momčad. Nije mi bilo lako sjesti na klupu, lagao bih da kažem da mi je bilo svejedno. Ali ja sam igrač ovog kluba i u svakoj situaciji dat ću sve da pomognem. Trener je tako procijenio, ja sam prihvatio i bio podrška – i dečkima i Nikoli na golu. Radio sam da u svakom trenutku budem spreman stati na gol.“
Na isto pitanje iz drugog kuta – rastanak sa Željkom Sopićem – odgovorio je istom mirnoćom.
„Korektan. Pozdravio se sa mnom kao i sa svima drugima. Ponavljam, svatko je činio ono što je mislio da je najbolje u tom trenutku. Nemam zamjerke.“
Ono što mu je pomagalo da izdrži tih nekoliko tjedana na margini bila je – njegova svlačionica, njegov grad.
„Zato je bilo lakše podnijeti tu situaciju. Osjetio sam pozitivu oko sebe i to me ispunilo i kao vratara i kao čovjeka.“
A onda je došla nova stranica: novi trener, nova lica po hodnicima, tri utakmice i sedam bodova. Nije loše za momčad koja je još nedavno gledala prema dnu ljestvice kao u ogledalo.
„Osjeti se bolja atmosfera. Od svlačionice, preko tribina, do ulice. Stigle su te promjene koje ne bih previše komentirao, ali drago mi je da je momčad dobro odgovorila na terenu. Povezali smo par dobrih rezultata, malo se izvukli iz opasne zone, a na nama je da zadržimo tu razinu i polako se dižemo.“
Novo ime na klupi, Tomislav Radotić, za Malenicu zapravo nije nepoznanica. S njim je dijelio svlačionicu dok je Radotić još trčao po travnjaku u svojoj posljednjoj igračkoj sezoni, a kasnije i klupu dok je ovaj bio pomoćnik.
„Dugo se znamo. Bili smo skupa u svlačionici u njegovoj zadnjoj igračkoj sezoni, poslije je bio dio stožera. Imam samo riječi hvale za trenera. Ne zato što se znamo, nego zato što ga dovoljno dugo poznajem. Živi nogomet od 0 do 24. Živi ovaj klub i ovaj grad. Siguran sam da će dati sve od sebe da nastavimo ovim putem kojim smo krenuli njegovim dolaskom.“
Ta bliskost, kaže, ne muti ni sliku ni hijerarhiju.
„Apsolutno ne. Imamo međusobni respekt i znaju se uloge, zna se gdje je granica. Profesionalci smo obojica.“
Ako je bilo prirodno da se Radotić jednog dana preuzme poziciju glavnog trenera, prizor Vedrana Jugovića u trenerskoj trenirci ipak je tražio određeno vrijeme za privikavanje.
„Malo ga je čudno vidjeti. Pogotovo prvi put kad je izašao na travnjak u trenerskoj opremi, s markerima i kapicama. Ali navikavamo se. I mi na njega kao člana stručnog stožera, i on na nas – donedavne suigrače. Dobro to izgleda, mislim da se snašao i drago mi je što je dio ove nove priče.“
.png.webp)
Ta nova priča krenula je pobjedom protiv Vukovara, nastavila se rušenjem Aldo Drosine i možda najboljom ovosezonskom izvedbom protiv Gorice na Opus Areni.
„Sve je pomalo imalo svoj utjecaj. Novi trener puno je radio na psihologiji. Dosta smo razgovarali, sve s ciljem da nas digne, da nam vrati samopouzdanje i neku vjeru u sebe koju smo putem izgubili. Uveo je određene novine u taktičkoj pripremi, našao je što nam odgovara, a zauzvrat smo počeli igrati onako kako se od nas očekuje.“
Osijek, zapravo, tek sada počinje igrati u skladu s pričom koja se cijelu sezonu vrtjela oko njega.
„Svi smo znali da smo jaki individualno, da tu ima puno potencijala. O tome pričamo cijelu sezonu, ali dosad to nismo pokazali na travnjaku. Realno, ako smo posloženi i blizu gornje granice u individualnom smislu, što se tiče kvalitete – Osijek je u vrhu, u borbi za Europu.“
Još je tridesetak bodova u igri, pa se lako zanijeti, ali Malenica ne želi da ga netko uhvati na krivoj nozi.
„Ne, nećemo se uhvatiti u tu zamku. Idemo utakmicu po utakmicu, spremamo se isključivo za ono što je ispred nas i to je jedini normalan put. Razmišljati o nečemu previše unaprijed nema smisla, pogotovo nakon ovakve sezone u kojoj smo se doveli u situaciju da strahujemo za ostanak u ligi. Jedini cilj nam treba biti da budemo bolji nego u zadnjoj utakmici, da ispravljamo greške i ponavljamo dobre stvari. Samo tako možemo napredovati”, zaključio je Marko Malenica, najbolji pojedinac Osijeka posljednje dvije sezone…
