INTERVJU – Silvijo Čabraja: „Uvjeren sam da ostajemo u ligi, radimo na pet-šest pojačanja, a ključ uspjeha je mukotrpan rad!"

Nakon prvog dijela sezone, Vukovar 1991 se nalazi na 9. mjestu HNL-a s 15 osvojenih bodova. Bodovno sigurno može bolje, ali kada bi netko ponudio ovu poziciju i posljednjeg dana svibnja, vjerojatno ju nitko u klubu ne bi odbio?

„Priča je jednostavna – za klubove koji uđu iz Prve NL u HNL je u prvoj sezoni najvažnije samo da prežive. Zadnja momčad kojoj je to pošlo za rukom je Gorica. Jedan iskusan čovjek, koji je već dugi niz godina u HNL-u, mi je po mojem ondašnjem dolasku u Lokomotivu rekao kako će mi biti dosta devet osvojenih bodova po jednoj rundi kako bih osigurao ostanak, za kojeg se Lokomotiva tada i borila. I bio je u pravu. Što se tiče Vukovara 1991, mi smo u ovoj drugoj rundi osvojili 10 bodova, s tim da nam i dalje nedostaju ta četiri boda iz one prve runde. Da se to uspjelo ostvariti, mi bismo imali 19 bodova, isto koliko imaju Gorica i Lokomotiva, što znači da bi jedan klub već sada bio osjetno iza nas.“

Trenera Vukovara 1991 uhvatili smo na odmoru u Zagrebu. Doduše, to 'odmor' je malo nategnuto...

„Vjerojatno imam dogovorena 102 sastanka, teško mi je sjetiti se kome sam što obećao, ali dobro, tako je, kako je, ima i gorih stvari u životu“, rekao nam je sjajno raspoloženi Zagrepčanin, nakon čega je dodao:

„Ako volite ono što radite i još možete živjeti od toga, onda je to vrhunska priča. Ne pričam tu samo o nogometu, već o životu općenito. Umoran od prvog dijela sezone? I jesam i nisam, teško mi je reći. Naravno da bih volio da je malo dulja pauza, ali vjerujem da će i ovo biti sasvim dovoljno da napunimo baterije.“

Nogometaši Vukovara 1991 s treninzima uoči početka drugog dijela sezone počinju 3. siječnja, s tim da samo dva dana kasnije već sele u Medulin gdje će odigrati Arena Cup na kojem Silvijo Čabraja – brani naslov. Doduše, u siječnju 2025. je Arena Cup osvojio s Lokomotivom, dok će sada to pokušati napraviti s Vukovarom 1991.

„U Istri ćemo biti 12 do 13 dana, tamo ćemo odraditi glavni dio priprema za nastavak prvenstva kojeg otvaramo protiv Lokomotive. Ništa, naporno raditi i onda s optimizmo u neke nove pobjede.“

Dakle, glavni cilj je ostanak i 36 bodova.

„U teoriji da, ali ako čovjek samo razmišlja o ostanku i gleda kako će ostati ili opstati, onda u nekom trenutku, htio ili ne htio, poklekne. Želimo sredinu tablice, to je naš cilj.“

Koja je formula da se ostvari zacrtano?

„Nema čarobne formule. Formula uspjeha je mukotrpan rad. Tako je oduvijek bilo i to se nikada neće promijeniti. Dovest ćemo ove zime nekoliko novih igrača, zasad planiramo barem četiri konkretna pojačanja, ali o imenima, barem dok nije potpisano, ne bih. Neki igrači zovu, ali mi nismo sigurni, neke mi zovemo, ali oni čekaju nešto drugo... Sve standardno, sve već viđeno. No, nadam se da ćemo one koji su meni najvažniji uskoro odjenuti u boje Vukovara 1991.“

Dosta ste involvirani po tom pitanju?

„Znate kako je, zimski mercato počne i telefon ne prestaje zvoniti. Ovo sada mi je mali odmor, ha, ha.“

Od zimskog mercata najveća očekivanja imaju mediji...

„Svi znamo kakva je situacija u siječnju – dovest ćeš onog koga možeš, tko ti se sviđa i s kim imaš neki plan, s tim da taj isti igrač prvo mora biti u drugom planu u svojem klubu. I onda tom klubu cilj također mora biti da ga maknu s plaće kako bi rasteretili proračun i otvorili si prostor za nekog novog igrača. Dakle, mora se poklopiti nekoliko stvari. I sami znate kako je to u nogometu, jedan igrač u nekom određenom okruženju može biti poput ribe na suhom, dok u nekom drugom može biti glavni igrač. Ključ je da pogodimo s pojačanjima, odnosno da pogreške svedemo na minimum. Samo tako možemo steći tu prevagu u borbi za ostanak koja nam je neophodna.“

Malo dok 'vrtimo' neke utakmice, ne može se reći da je Vukovar 1991 u prvom dijelu sezone bio loš.

„Svaka medalja ima dvije strane, imali smo i dobrih i loših izdanja. Možda sam ja malo prekritičan za neke naše izvedbe, ali to je tako. Ja kao pojedinac, ali i svi mi u klubu, baš svi, u drugom dijelu sezone moramo otići korak više, napraviti sve što možemo da osiguramo ostanak. Ako svatko od nas da maksimum, onda uspjeh neće izostati. Nama cilj mora biti sredina tablice, a ne da se o nama priča kao klubu koji je jedno kolo zadnji, a drugo predzadnji. Pa onda kako te 'pogodi' na kraju sezone. Ako u tome uspijemo, a uvjeren sam da hoćemo, onda isto tako očekujem da će u Vukovaru sljedeće godine biti puno ljepše i sunčanije.“

Ozljede se često koriste kao alibi, ali kakve su sve 'nepogode' vas pogodile u prvom dijelu sezone je nevjerojatno. Dovoljno je reći da su vam dva vratara, koji su stigli kao pojačanja, sada 'out'. A gdje su još Špoljarić, Banovec...

„Ja nisam bio u klubu kad se ozlijedio Đaković. Marković dođe, obrani jednu utakmicu i dogodi se što se dogodi. No, treba reći kako ni jedan ni drugi nisu bili u punom treningu prije dolaska kod nas. Đaković je slomio ruku, Marković ima to istegnuće mišića, a to su stvari koje se događaju. Nikada nisam kukao, neću ni sada. Evo, Špoljarić ima mononukleozu, Banovec je van pogona... Ali, što to znači, samo se nama ozljeđuju igrači? Kod Dinama, Osijeka i svih ostalih klubova je sve u redu? Naravno da kad se dogode ozlijede do značaja dođe širina rostera i mi na tome radimo. Osim ozljeda, tu su i kartoni, a u drugom dijelu je svaka sitnica važna.“

Pojačanja, tražite nešto specifično?

„Sve gledamo! Stopere, veznjake, krilne igrače... Kvaliteta je dobrodošla. Pokušavamo dogovoriti barem jedno veliko, kvalitetno pojačanje u svakoj liniji.“

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Jedan od igrača koji je odigrao vrlo dobro u prvom dijelu sezone, a mogao bi otići ove zime je Robin Gonzalez. Kakva je situacija s njim?

„Robin ima određeni set kvaliteta i već je dugo u klubu, zbog čega je razumljivo da je određeni dio publike 'slab' na njega. Ja od Robina, baš kao i od svih drugih igrača, uvijek očekujem više. Zabio je dosta pogodaka ove polusezone, a nama je baš svaki pogodak važan. Prošle sezone je u Prvoj NL imao četiri pogotka, sada ih već ima šest. Nadam se da će tako nastaviti i dalje te da će na zimskim pripremama zasukati rukave i naporno raditi. Razumljivo je da ima interesa za njegovim uslugama, a ako dođe ponuda koja će zadovoljiti i nas i njega, onda ćemo sjesti za stol pa razgovarati. Dok se to ne dogodi, on je tu, s nama je i nadam se da je svoje najbolje partije ostavio za drugi dio sezone.“

Uz Robina je u Vukovaru još jedan Kolumbijac, David Mejia, središnji veznjak koji je pokazao kvalitetu

„On nije predugo u Hrvatskoj, a već možeš malo s njim i na hrvatskom jeziku. OK, ne zna ga, ali trudi se, što je samo po sebi pokazatelj karaktera. Nedostajao nam je protiv Hajduka.“

Hajduk – jedna čudna utakmica. Crveni karton koli je li-la (nakon našeg razgovora Layec je potvrdio kako je Tadić nepravedno isključen, op.a.), onda ta završnica u kojoj Hajduk ima dva igrača manje...

„Što se tiče crvenog kartona, ne znam što bih mislio. Puno ljudi mi je reklo da to nema veze s crvenim kartonom, ali tako je, kako je. Evo, dat ću jedan drugi primjer – ja kad razgovaram sa sucima i pitam ih na najjednostavniji mogući način što je kazneni udarac, najčešće dobijem odgovor da ni oni sami ne znaju. Svi imaju iste probleme, nije da se samo mi bunimo na suđenje, a da je u Njemačkoj ili Italiji sve sjajno. Ja želim vjerovati da mnogi od njih ne pogriješe namjerno, ali je pritisak takav da jednostavno čovjek pogriješi. Livajin drugi žuti? Ako ćemo iskreno, da sam ja sudac, ne bih mu ga dao. Nije on ljutito napucao loptu, nije on nešto protestirao ili bio nezadovoljan. Mislim da je čak bio svjestan i da zbog toga nije ni reagirao na drugi žuti karton, ali to je ona milisekunda u kojoj ne stigneš povući nogu. No, dobro, da ne duljim o suđenju i njihovim odlukama, mi smo morali biti bolji u zadnjih 10 minuta i tu je priči kraj, sve je vrlo jednostavno. Trebali smo preuzeti veći rizik, stati znatno više i opteretiti njihovu posljednju liniju do te mjere da ne mogu izaći iz svojeg 16-erca. No, izuzev Puljića i Tičinovića, moji igrači ovakve atmosfere nisu doživjeli i očigledno je da se nisu snašli. Ništa, idemo dalje, nećemo plakati za prolivenim mlijekom.“

Tabinas? Svašta se priča i piše...

„Dobro je ušao (protiv Hajduka, op.a.), imao je jedno lijepo presijecanje pa onda i dobro dodavanje, nakon toga i dobar prolazak po desnoj strani, ali ponekad mu se dogodi, kao i svim igračima, da donese pogrešnu odluku. No, treba imati razumijevanja, nije uhvatio kontinuitet nakon ozljede (lom ruke, op.a.) koju je imao. Kad me netko pita za njega prvo ću pomisliti kako je riječ o jednom pristojnom mladiću sa strahovitom brzinom. Pozitivan je karakter za svlačionicu i mislim da može još puno napredovati. Kod njega je dobro što se imaš za nešto uloviti i oko nečega graditi. A to što se piše... Uvijek se nešto piše, to je tako. Ja se samo nadam se da će odraditi kompletne pripreme bez ozljeda, a za dalje ćemo vidjeti."

Nego, kako se jedan zagrebački dečko snašao u Vukovaru, život je sigurno znatno drugačiji od onog na što ste navikli.

„Dobro, Zagreb je Zagreb i naravno da mi nedostaje, ali ako ćemo biti realni, pa nisam na kraju svijeta. Ovo je Grad Heroj i živjeti ovdje je posebno. Ljudi su pristupačni, sve je mirnije i opuštenije. Mogu reći da uživam u nečemu što je novo za mene. S autom ste svugdje za pet minuta, nema gužve, nema problema s parkingom... Nije kao u Zagrebu definitivno. Iako, nekada se nama trenerima ne razlikuje previše jesmo li u Zagrebu, Vukovaru ili nekom drugom gradu. U klub dođeš oko osam ili devet, odeš oko pet ili šest, nakon toga se lagano pripremaš za ono što dolazi i sutra je već novi dan.“

Božićni blagdani u krugu obitelji?

„Da, kao i svake godine. Napuniti baterije pa onda u drugom dijelu sezone biti još bolji. Svi mi koji pokušavamo bar malo ostaviti nogomet sa strane se uvijek nekako vratimo njemu. Kad povučemo crtu nakon prvog dijela sezone, mogu reći da sam zadovoljan i optimističan. S nekoliko novih igrača, pravih pojačanja, vjerujem da ćemo biti bolji, ispuniti ciljeve koje smo si zadali i pokazati kvalitetu.“

Malo nam je čudno da je naš sugovornik – najstariji trener HNL-a.

„Ne mogu reći da se tako osjećam. Kad sam došao u HNL, mislim da sam bio treći najstariji, sada sam tu gdje jesam. Imao sam 52-53 kad sam krenuo u HNL-u, dok danas treneri počinju znatno mlađi. Meni je sada 57, do penzije još imam koliko imam, a kad dođe taj dan, moja supruga i ja spakirati i – pravac more! Sunce, uživanje i bez brige za cijeli svijet. To je ono čemu se najviše veselim u budućnosti.“