INTERVJU - Marijan Rastić 'Rile': Savjetovao sam Deportivo uoči Hajduka 2008., a ova Španjolska nije na razini zlatne generacije s prijelaza desetljeća

Pred utakmicu Hrvatske protiv Španjolske ili bilo koje druge reprezentacije, svjedočimo 'inflaciji' razgovora s raznim sadašnjim i bivšim reprezentativcima i trenerima, poznatim stručnim imenima i analitičarima.

Za danas smo vam, stoga, pripremili jedan drukčiji razgovor. Ovaj intervju možda je duži i neobičniji od ostalih, ali je vrlo sadržajan i informativan, a moći ćete saznati priču i o pa, sa sigurnošću možemo reći najvećem hrvatskom navijaču španjolske nogometne reprezentacije i najvećem domaćem zaljubljeniku u španjolski nogomet.

Marijan Rastić je stručni komentator Sport Kluba, a u užim, posebno zagrebačkim nogometnim krugovima, poznat i kao strastveni navijač Dinama (ili Građanskog, kako 'kolokvijalno' naziva zagrebački klub) te Deportiva iz La Corune.

Iako je još od sredine 90-tih godina prošlog stoljeća fanatični pratitelj kluba iz Galicije, za Rastića bi najpoštenije bilo napisati kako je riječ o jednom pravom zaljubljeniku u španjolski nogomet. I sve što ima veze s njime.

Popularni 'Rile' ne prepušta utakmice španjolske reprezentacije i svojeg Deportiva, a koristi svaku priliku kako bi uživo pogledao utakmicu bilo kojeg španjolskog kluba ili reprezentacije. Sam tvrdi da simpatizira sve španjolske klubove, osim Reala i Barcelone, iako i za njih navija kada igraju utakmice europskih natjecanja. Osim kada igraju protiv Dinama, naravno, s kojim je proputovao cijelu Jugoslaviju, a bio je i jedan od četvorice Dinamovih navijača na stadionu JNA u Beogradu, 23. srpnja 1997.

Dvosatni razgovor u jednom kafiću na Kvaternikovom trgu, nekakvoj imaginarnoj granici centra Zagreba i Maksimira, kvarta koji je obilježio Rastićev život, doslovno je proletio. 

SVE JE KRENULO S 'MALIM' DEPORTIVOM

Kako je uopće krenula ta tvoja ljubav prema španjolskom nogometu?

„Sve je krenulo na prijelazu s 1992. na 1993. kada se jedan mali Deportivo iz La Corune borio s moćnim Real Madridnom i Barcelonom za naslov prvaka Španjolske“.

Naslov je na kraju ponijela Barcelona, s bodom više od Reala i četiri više od Deportiva. To je tada bilo čisto simpatiziranje, tvrdi Rastić, isto kao što brojni navijači Dinama, Hajduka, Osijeka, Rijeke i ostalih klubova imaju jedan ili više 'dragih' klubova iz takozvanih 'liga petice'.

No, u idućoj sezoni, 1993/94, to simpatiziranje polagano je preraslo u nešto više. 'Mali' Deportivo je kolo prije kraja vodio na tablici s bodom prednosti ispred Barcelone. U cijeloj sezoni, punih 38 kola, 'Super Depor' je primio samo 18 golova. No, kako je Barcelona imala bolju gol razliku, Deportivu je u zadnjem kolu protiv Valencije u La Coruni igrala samo pobjeda. Na poluvremenu je rezultat bio 0:0, a Barcelona je u Sevilli gubila 1:2. Drugi pogodak za Andaliužane zabio je Davor Šuker, tada drugi strijelac lige s 24 golova.

Cruyffova Barcelona je u nastavku preokrenula Sevillu i došla do 5:2 pobjede, a Deportivo nikako nije mogao probiti Valenciju na Riazoru. Sve do 89. minute kada je Nando pao u kaznenom prostoru, a sudac pokazao na bijelu točku za Deportivo. Kako je Deporov standardni izvođač Donato bio zamijenjen, a najbolji igrač Plavo-bijelih Bebeto odbio pucati odlučujući udarac, loptu je u ruke uzeo jugoslavenski reprezentativac Miroslav Đukić.

Svim pratiteljima nogometa u prvoj polovici 90-tih epilog je poznat. Gonzalez je uhvatio Đukićevu loptu, donio Cruyffovoj Barceloni četvrti naslov u nizu i strašno razočarenje za sve navijače i simpatizere Depora koji, unatoč nevjerojatnoj konkurenciji, nisu uspjeli doći do prvog naslova prvaka.

„Tada nije bilo interneta, prijenosa uživo. Za rezultat sam saznao iduće jutro iz novina, a navečer sam na televiziji gledao sažetak i scene tih uplakanih ljudi. Mene je to strašno pogodilo i mogu reći da sam se tada zaljubio u Deportivo“.

DVOBOJ U DORTMUNDU BIO JE PRIJELOMNI TRENUTAK

No, ključni trenutak, kada je definitivno shvatio da više nije samo 'plavi', nego i istinski 'plavo-bijeli', dogodio se iduće sezone. U trećem kolu tadašnjeg Kupa UEFA Deportivo je u prvoj utakmici svladao Borussiju Dortmund 1:0. Ta 'prijelomna' utakmica bila je uzvrat na Westfalenu.

„Otac je nabavio satelitsku antenu, pa sam mogao pratiti utakmicu. Deportivo je igrao dobro, bio je bolji u obje utakmice, no Borussia je nakon 90 minuta uzvrata vodila 1:0 i otišlo se u produžetke. Kada je Alfredo Sataelena izjednačio krajem prvog produžetka slavio sam kao nikada. Borussiji su trebala dva gola za prolaz. A to se i dogodilo. Borussia je u zadnjim minutama drugog produžetka zabila dva gola u razmaku od tri minute i prošla dalje“.

„Za mene je to bio stvarno veliki šok. Nisam vjerovao da klub na takav način može izgubiti utakmicu. A to se, eto, igrom nesretnih slučajeva ponovilo 2013. kada je Malaga ponovno od dortmundske Borussije izgubila na sličan naČin i naravno, nedavno na utakmici Dinamo – Šahtar u Ligi prvaka. Međutim, nakon te utakmice u Dortmundu više nije bilo povratka. Postao sam istinski navijač Deportiva“.

Deportivo je i tu sezonu završio na drugom mjestu, ovaj put iza Reala, da bi 'Super Depor' napokon stigao na 'svoje' u sezoni 1999/00 kada je na krilima Roya Makaayja, Diega Tristana, Djalminhe i Maura Silve stigao do prvog i za sada jedinog naslova prvaka Španjolske.

„Nisam tada bio u La Coruni, ali sam uživao kao da sam i sam bio taj dan s njima“.

@ Reuters

Rastić od tada koristi svaku priliku da pogleda Deportivo, ili bilo koji drugi španjolski klub i reprezentaciju uživo, a imao je i tu sreću svoj klub u dva navrata dočekati u Hrvatskoj.

Prvi put sredinom srpnja 2005. kada je u trećem kolu ugašenog Intertoto kupa Deportivo izvukao Slaven Belupo. Prva utakmica na Riazoru završila je 1:0, uzvrat se igrao tjedan dana kasnije u Koprivnici.

Autor ovog teksta tada je prvi put došao u doticaj s protagonistom našeg intervjua. Na stražnjoj strani Sportskih Novosti bila je priča kako je navijač Deportiva iz Hrvatske dočekao momčad iz La Corune na Plesu i podijelio im – licitarska srca.

„Licitare sam kupio spontano. Kada sam kod pothodnika čekao autobus za Pleso, vidio sam suvenirnicu. I palo mi je na pamet kupiti licitare koje sam na aerodromu podijelio delegaciji Depora“.

Deportivo je u uzvratu slavio 3:0, no nije ušao u Kup UEFA. U finalu je slavio Marseille s ukupnih 5:3.

No, tri godine kasnije dogodila se 'prava' utakmica…

SAVJETOVAO SAM DEPORTIVO PRED UZVRAT U SPLITU

U sezoni 2008/09, ujedno i posljednjoj u kojoj je Deportivo igrao neko europsko natjecanje, u posljednjoj kvalifikacijskoj rundi za ulazak u Kup UEFA, Deportivo je izvukao Hajduk. Prva utakmica na Riazoru završila je 0:0, briljirao je tinejdžer Mario Tičinović, i u uzvratu je momčad iz La Corune očekivalo poljudsko grotlo.

Tada je Rastić učinio potez koji je možda pomogao Španjolcima da pobijede 2:0 i kvalificiraju se u Kup UEFA.

„Kako je delegacija Deportiva trebala odsjesti u hotelu u centru Splita, preko prijatelja iz La Corune došao sam do glasnogovornika kluba i objasnio mu da navijači Hajduka imaju 'tradiciju' galamiti do kasno u noć kraj hotela u kojem spava suparnička momčad. Sugerirao sam im da odu spavati u hotel 'Lav' u Podstrani. Poslušali su me te su na utakmicu došli odmorni i naspavani“, rekao je Rastić i napomenuo kako mu, unatoč tome što je Dinamovac i Deportivovac, nije bilo baš lagano navijati protiv jednog hrvatskog kluba.

Tino Jurić/Pixsell

Ranije smo napisali kako je to bila posljednja sezona u kojoj je Deportivo igrao Europu. Od tada kreće konstantni pad kluba. Nakon 20 uzastopnih sezona u Primeri, Depor je 2011. ispao u Segundu. Odmah se vratio, da bi ponovno ispao i ponovno se ekspresno se vratio. No, nakon tri sezone grčevite borbe za ostanak u četvrtoj sezoni, onoj 2017/18 više nije bilo spasa. Deportivo je ispao u drugu ligu, a u pretprošloj sezoni i u treću.

Iz koje se još nisu uspjeli izvući…

„Situacija nije dobra. Iza kluba je još jedna loša sezona, nismo uspjeli vratiti se u Segnudu. Perspektiva se nažalost ne vidi. No, siguran sam da Deportivo neće ostati u trećoj ligi, već da će se u narednom periodu vratiti u drugu, a kroz idućih pet do 10 godina i u prvu. Dosta će toga ovisiti o lokalnim financijskim i političkim prilikama“.

ŠPANJOLSKA NOGOMETNA KULTURA ME PRIVUKLA TOJ DRŽAVI

Ok, sada smo apsolvirali tvoju ljubav prema galicijskom klubu, približavamo se i analizi utakmice Hrvatska - Španjolska, koja će se u ponedjeljak u 18 sati odigrati na stadionu u Kopenhagenu. No, prije toga nas zanima tvoja povezanost sa španjolskom nogometnom reprezentacijom…

„U španjolski nogomet zaljubio sam se prvenstveno zbog Deportiva, a onda i zbog njihove nogometne kulture. Oduševljen sam njihovim radom s mladim igračima. U Španjolskoj svaki klub, za razliku od engleske, talijanske ili njemačke lige, izbaci nekakvog kvalitetnog igrača. Španjolci su uvijek imali više igrača iz vlastite akademije. Uz to uvijek sam volio njihov način igranja nogometa koja nogomet ne doživljava isključivo kao nekakv boj za tri boda, već kao umjetnost - fintirati, provući loptu kroz noge, dati brzi pas u prostor...“

Rastić je za Španjolsku počeo navijati kasnije. Recimo, u onoj utakmici 23. ožujka 1994. u Valenciji, kada je tek stvorena Hrvatska svladala Španjolsku na krilima Roberta Prosinečkog i Davora Šukera, 'Rile' je svim srcem bio za Vatrene.

„Protiv Španjolske sam navijao i u osmini finala Svjetskog prvenstva 1990. Iako inače nisam vatreno navijao za Jugoslaviju, tada me ponijela atmosfera i kako su se igrači borili na terenu po velikoj vrućini. Moram reći da nikada nisam mislio da ću tako skakati na gol igrača kojeg sam najmanje volio u bivšoj ligi, zvezdaša Piksija Stojkovića. Bio je fantastičan igrač, a tu utakmicu bio je posebno impresivan“.

Rastić je Španjolsku počeo simpatizirati početkom 21. stoljeća, a istinski navijati za nju na Svjetskom prvenstvu 2006.

„Kako sam odrastao na Dinamu u bivšoj ligi, nekako sam se u 90-tima počeo udaljavati od hrvatskog nogometa. Teško mi je bilo nakon utakmica protiv Zvezde, Partizana, Veleža i ostalih 'nabrijati se' na utakmice protiv Inkera, Zagreba ili Varteksa. A i sam nogomet je postao slabiji, iako je svaki nogomet zanimljiv ako je nepatvoren i pošten. Osim toga, kako sam odrastao, počeo sam sve više širiti vidike na druge države“, rekao je Rastić i nastavio.

REAL OVIEDO VS ATLETICO ARTEIXA

„Kada sam pratio hrvatsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu u Portugalu, najveći doživljaj cijelog puta bio mi je kada sam bio na utakmici kvalifikacija za treću ligu između slavnog Real Ovieda i malog kluba iz okolice La Corune, Atletico Arteixa. Oviedo je tada zbog financijskih problema bio izbačen u četvrtu ligu, obje utakmice završile su 0:0, a Arteixo je na kraju slavio na penale i ušao u treću ligu. Dojmila me je atmosfera na tom malom stadionu na kojeg stane svega četiri tisuće ljudi, od čega tisuću gostujućih navijača, i na kojem se ne bi mogla igrati niti 2.HNL. A onda dođeš na Europsko prvenstvo i vidiš totalno drukčiji profil publike, navijača. Koji nogomet ne shvaćaju na način na koji ga shvaćaju navijači manjih klubova“.

NOGOMET JE DOŽIVIO VRHUNAC NA SVJETSKOM PRVENSTVU 1990.

„Po meni je nogomet doživio vrhunac na Svjetskom prvenstvu u Italiji koji nogomet, poput Španjolaca, nose u duši. Prvenstvo na kojem je bio jedan Maradona. Tada je bio potpuno drukčiji mentalitet publike i navijača. Tada su na stadionima još uvijek bila stajaća mjesta. Nogomet tada nije bio toliko veliki 'proizvod za mase'. Recimo, ja sam ulaznicu za utakmicu Jugoslavija – Njemačka kupio dva dana prije utakmice u Zagrebu. Tada su i diskusije o nogometu bile normalne. Danas svi tobože prate nogomet, pogotovo za vrijeme velikih natjecanja. Sve te reklame, 'euforija', navijačice-influencerice, razni pivski korneri…

Recimo, na utakmici Dinamo – Real Madrid 2011. na Maksimiru, Dinamovi navijači počeli su fućkati Dinamu jer je Real vodio 1:0. Jer, Dinamo bi, eto, trebao na Maksimiru dominirati protiv Real Madrida“.

Slavko Midzor/PIXSELL

„Te 2004. osjetio sam ponovno tu istinsku strast prema nogometu. Recimo u Španjolskoj na tribinama ima jako puno žena. Tamo ljudi dolaze na utakmice jer ih zanimaju njihovi lokalni klubovi. Deportivo, Celta, Villarreal, Arteix... Ne dolaze na utakmicu zbog protivnika. Tako da sam se prvo zaljubio u Deportivo, onda sam počeo pratiti Španjolsku, a potom i ostale španjolske klubove“. 

Rastić je Španjolsku počeo simpatizirati na Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, pratio je ispadanje na penale od domaćina, no tada još nije bio navijač Furije. Na Euru 2004. je, prije posljednje utakmice Hrvatske protiv Engleske (2:4), uspio nabaviti kartu za dvoboj Španjolske i Portugala.

„Sjećam se da sam s prijateljem 'jurio' autocestom kako bi stigli na tu utakmicu. Španjolska je izgubila 0:1, a ja sam tada već bio na njihovoj strani. No, kao i u slučaju Deportiva, prijelomni trenutak bio je idući veliki poraz. U osmini finala Svjetskog prvenstva 2006., Zidane je slomio Španjolsku asistencijom, a onda i golom u samoj završnici utakmice. To je za mene bilo bolno prizemljenje“.

GENERACIJA ŠPANJOLSKE S PRIJELAZA DESETLJEĆA JE NAJVEĆA SVIH VREMENA

Dvije godine kasnije u Austriji i Švicarskoj, Španjolska je prekinula post dug 44 godine i stigla do druge europske titule. Rastić je tada bio navijač Španjolske u punom smislu te riječi.

„Za mene je to početak najveće reprezentativne generacije koju sam gledao u životu. Onaj Peleov Brazil iz 50-tih i 60-tih nisam gledao i moguće da je ta generacija bolja od Španjolske s prijelaza desetljeća iako nije osvojila niti jednu Copa Americu. No, danas je neprocjenjivo veća konkurencija nego tada te je za mene ta Španjolska ipak najveća generacija svih vremena“.

Španjolska je potom pomela konkurenciju na Svjetskom prvenstvu 2010. i tu dolazimo do prvenstva 2012. Na kojem su se, prvi put na velikom natjecanju, susrele Hrvatska i Španjolska. Dvije Rastićeve reprezentacije.

DVOBOJI HRVATSKE I ŠPANJOLSKE ZA MENE PREDSTAVLJAJU NEUGODNO ISKUSTVO

Za koga si navijao i kakav je bio osjećaj pratiti tu utakmicu?

„Za mene je to bilo jako neugodno iskustvo. Htio sam da prođu obje ekipe, a to je bilo moguće samo ako bi utakmica završila 2:2. Tada su Talijani 'plakali' da će Šuker preko svojih veza dogovoriti takav rezultat. No, to se nije dogodilo. Iako se u domaćim medijima apostrofiralo da je Hrvatska bila bolja, po meni je Španjolska ipak zasluženo slavila u toj utakmici. Prije turnira znao sam da je Španjolska najjača i bilo je samo pitanje vremena kada će njihova kvaliteta izaći na vidjelo. Ne samo na toj utakmici, nego i na cijelom turniru“.

@ Reuters

Nakon tog trijumfa, španjolski reprezentativni nogomet krenuo je silaznom putanjom. Teško prizemljenje doživjeli su dvije godine kasnije u Brazilu od Nizozemske (1:5) i Čilea (0:2), a onda su se na Euru 2016. ponovno susreli s Hrvatskom u grupi. U trećoj utakmici Hrvatska je s praktički B ekipom slavila 2:1. Obje momčadi su prošle u drugi krug, u kojem su odmah ispale, Hrvatska od Portugala, a Španjolska od Italije.

„Te 2016. bio sam jako ljut jer se vidjelo da Španjolska igra bez glave i repa i da je Del Bosqueovo vrijeme gotovo. Nije bilo nikakve koncepcije u igri. A Hrvatska je tada bila možda i jača nego dvije godine kasnije u Rusiji, isto kao što je 1996. u Engleskoj možda bila jača nego u Francuskoj dvije godine kasnije“.

Nakon završetka grupne faze u Rusiji 2018. očekivao se dvoboj Hrvatske i Španjolske u četvrtfinalu. Rusi su tada šokirali Furiju, oprostili od reprezentacije jednog Iniestu, a sve ostalo je povijest. A da Pique nije napravio neobjašnjivi jedanaesterac, možda bi cijela priča oko Rusije 2018. bila dosta drukčija…

„Španjolska je tada bila bolja nego na ranijim natjecanjima, no i dalje to nije bilo – to. Prije prvenstva smijenjen je Lopetegui a o prolazu u četvrtfinale odlučivale su nijanse“.

Uslijedila su ona dva dvoboja u Ligi nacija, i najveći poraz Hrvatske u povijesti, 0:6 u Elcheu.

„Hrvatska je na toj utakmici odigrala boljih uvodnih 15 minuta nego na cijelom Svjetskom prvenstvu. Propustila je dvije 'mrtve' šanse, no ozljedom Vrsaljka Hrvatska se raspala. A to je problem kod Španjolske, kada te uzmu u 'žrvanj', možeš jako loše proći“.

DANAŠNJOJ ŠPANJOLSKOJ FALI LIDER I AUTORITET

I tako smo 'napokon' stigli do utakmice u ponedjeljak. Kako bi usporedio današnju Španjolsku s onom koja je od 2008. do 2012. dominirala svjetskim i europskim nogometom?

„Stil igre je isti. Čak bih rekao da današnja Španjolska ima individualno jednako kvalitetne igrače kao ona s prijelaza desetljeća. No, ova reprezentacija ima karakterno drukčiji tip igrača. Nema prije svega jednog Puyola, nema jednog Xavija, Casillasa. Tu ne govorim o igračkim kvalitetama, već o ljudskim karakteristikama. Danas u Španjolskoj nema takvih autoriteta. A u turnirskom sistemu natjecanja, u kojem moraš biti maksimalno fokusiran, takvi 'lideri' su presudni za uspjeh“.

SIPHIWE SIBEKO/ Reuters

Kakva su tvoja predviđanja ove utakmice?

„Španjolska je favorit, no Hrvatska će na utakmici sigurno imati svoje šanse. Najveća opasnost za Baska Unaija Simona prijetit će preko Perišića (razgovor je rađen prije objave da je Perišić pozitivan na koronavirus, op.a.), mislim i Vlašića. No, Hrvatska dosta ovisi o raspoloženju Modrića. Vidjet ćemo kako i koliko će on moći igrati jer za njega zamjene nema“, rekao je Rastić i nastavio:

„Španjolska s druge strane ne ovisi o jednom igraču. Dosta će ovisiti o tome hoće li hrvatska obrana uspjeti izdržati nalete Španjolaca u prvom dijelu. Ako Vatreni izdrže, nervoza kod Španjolske bit će sve veća i što duže na semaforu bude stajalo 0:0, to se Hrvatskoj šanse povećavaju. No, ako se uđe u produžetke, tu prednost dajem Španjolcima zbog veće širine, ali i mladosti. Furija je nakon Engleske najmlađa reprezentacija na turniru“.

BJELIČIN RECEPT ZA POBJEDU HRVATSKE

S obzirom na to da si veliki poznavatelj španjolskog nogometa i osoba koja gleda svaku utakmicu Španjolske, kako bi savjetovao Dalića da izađe iz visokog pressinga Furije?

„Hrvatska unatoč sjajnom veznom redu ne može parirati Španjolskoj u posjedu lopte. Po meni bi Dalić trebao 'kopirati' Nenada Bjelicu, i njegovu igru koju je prakticirao s Dinamom, a prvi put prikazao u sjedištu Europske unije, protiv Anderlechta u Bruxsellesu (2:0 pobjeda Dinama, op.a.). Hrvatska bi s Petkovićem kao 'target manom', osobom koja može primiti loptu i proigrati suigrače mogla napraviti ozbiljnih problema Španjolskoj. Doduše, Pau Torres je u četvrtfinalu Europske lige pokazao da se može nositi s Petkovićem, premda je vezna linija Hrvatske ipak bolja od Dinamove…“

INTERVJU - Bruno Petković: Protiv Španjolske se bacamo na glavu pa šta bude

Iako je Španjolska dominirala u sve tri utakmice grupne faze natjecanja, nije impresionirala.

„Švedska je u Ligi nacija dokazala da je kvalitetom negdje na razini Hrvatske. Iako Vatreni imaju bolje individualce, Šveđani su discipliniranija momčad. No, ako oni mogu sa Španjolskom odigrati neriješeno, može i Hrvatska. Siguran sam da će Vatreni imati svojih trenutaka i prilika“.

OLMO JE POTVRDIO KVALITETU UTAKMICOM U FINALU U21 EURA

Dani Olmo?

„Mislim da neće igrati od prve minute. U prvoj utakmici protiv Švedske bio je najbolji igrač, no protiv Poljske među najlošijima. Sarabia je protiv Slovačke bio igrač utakmice. Moreno je najbolji španjolski igrač na turniru, a Morata je, unatoč promašajima i neugodnostima od određenih pojedinaca, rekao bih siguran u napadu. Mislim da će Olmo, kao i Ferran Torres, ući u nastavku utakmice, pogotovo ako rezultat bude bio nepovoljan po momčad Luis Enriquea“.

Olmo na 'mixu' hrvatskog i španjolskog: Ako zabijem u ponedjeljak, mislim da ću slaviti

Jesi li očekivao da će se Olmo, kada je stigao u Dinamo, isprofilirati u ovakvog igrača?

„Cijeli njegov razvoj je, da, pomalo iznenađujući. Ključ svega bilo je finale U21 Eura 2019 kada je Olmo zabio Njemačkoj i bio najbolji igrač finala. Tada je dokazao da ima mjesta i u A reprezentaciji. Teško ga je bilo procijeniti na osnovi igara u Dinamu iako je i na europskim utakmicama dokazao klasu. Pravi ga je užitak bilo gledati. Bio je Dinamov najbolji igrač, iako su u kadru Nenada Bjelice tada igrali Petković, Oršić, Ademi… Ipak, mislim da je to finale protiv Njemačke bila prijelomnica, trenutak kada je dokazao da je klasa“.

Marcina priča o Olmu: Suprostatvio se logici i nogometnim zakonima, osim Barcelone, odbio je i bogate klubove Premier lige

AZPILICUETA ISPRED TORRESA, BUSQUETS ISPRED RODRIJA

Kakvu postavu Furije očekuješ?

„Simon je siguran na golu, lijevo Alba. Na stoperskim pozicijama očekujem Torresa i Laportea, a na desnom beku bih radije vidio Azpilicuetu od Marcosa Laportea koji nije klasični bek. U vezi će vjerujem startati Koke, Pedri i Busquets koji je protiv Slovačke dokazao da je bolji od Rodrija. “.

S obzirom na to da imaš dosta prijatelja u Španjolskoj, kako oni očekuju ovu utakmicu?

„Drukčije nego mi. Španjolci su, kao što sam rekao, sportska nacija, kod njih nema ovakve euforije kao i kod nas. Tamo ipak nema tog 'kulta reprezentacije'. Pogledajte njihove portale, novine. U prvom planu su Real, Barcelona, Atletico, domaća košarka i nogomet. No, ako Španjolska uđe u polufinale, očekujem da će se i tamo pratiti reprezentacija više nego sada. Neće biti kao 2008. ili 2010., ali će sigurno više nego sada“.

PROŠLOSEZONSKI DINAMO NIJE NAJVEĆI SVIH VREMENA

Sada kada smo apsolvirali Španjolsku, a već sjedimo više od sat vremena i naručili smo drugu rundu pića, bila bi šteta ne porazgovarati malo i o tvojem 'prvom' klubu, zagrebačkom Dinamu ili, kako ga voliš zvati, Građanskom.

Rastić je inače član najtrofejnije ekipe koja se natječe na Dinamovim pub kvizovima, pod nazivom Draganićka farma…

Rastić najviše poznaje Dinamo iz 80-tih i do prve polovice 90-tih, kada se lagano počeo 'prebacivati' na Deportivo.

„Moram reći da nisam klasični kvizoman. Recimo, moj prijatelj Vlado je bolji igrač od mene. Ja ne proučavam dokumentaciju, više se sjećam stvari koje sam proživio. Drago mi je da postoji mjesto poput Dinamovih pub kvizova na kojima Dinamovci mogu iskazati svoju strast prema klubu“.

Prošla sezona bila je jedna od najuspješnijih u povijesti kluba, mnogi je smatraju i najuspješnijom. Slažeš li se s tom tvrdnjom?

„Ipak ne bih rekao da je najuspješnija. Za mene je to naravno ona generacija koja je osvojila Kup velesajamskih gradova. Na drugom mjestu bih stavio onu generaciju koja je 1963. stigla do finala. Ovaj uspjeh bih stavio na treće mjesto. No, najjači Dinamo u povijesti za mene je onaj s Bobanom, Šukerom i Shalom iz sezone 1990/91. Da rat nije zaustavio tu momčad, vjerujem da bi taj Dinamo bio uz bok najjačoj Zvezdi u povijesti“.

Je li Bjelica pretjerao kada je rekao da je ovo najbolji Dinamo u povijesti?

ČETIRI POVIJESNE POSTAVE ČETIRI MOMČADI

Imamo sada jedno pitanje na relaciji La Coruna-Zagreb te Španjolsla-Hrvatska. Koja je po tebi najbolja postava Deportiva, Dinama, Španjolske i Hrvatske svih vremena?

Deportivo All-time (trener: Javier Irureta)

Dinamo All-time (trener: Marton Bukovy)

Španjolska All-time (izbornik: Laszlo Kubala)

Hrvatska All-time (izbornik: Miroslav Blažević)

HRVATI IMAJU PUNO BOLJE NAVIJAČKE PJESME OD ŠPANJOLACA

S obzirom na to da si i pasionirani ljubitelj glazbe, točnije ex-yu glazbene scene, a pred velika natjecanja imamo inflaciju navijačkih pjesma, koja je po tebi najbolja navijačka pjesma svih vremena?

„Apsolutno i uvjerljivo prva je od Edoarda Bennata i Gianne Naninni 'Un'estate Italiana', napisana za Svjetsko prvenstvo 1990. Apsolutno. Nikada nogomet prije, ni poslije nije imao takvu navijačku pjesmu. I dan danas, kada pogledam taj spot, s kadrovima i golovima tog svjetskog prvenstva i čujem tu melodiju, krenu mi teći suze. Nema ljepše nogometne pjesme i točka. A možda je to razmišljanje na tragu izgubljene mladosti, kao i razmišljanje o Word Cupu 1990 kao najboljem. Znaš kako se kaže, čovjek je uvijek i svuda na gubitku“

„Iako moram reći da je ona pjesma od K'Naana napisana za Svjetsko prvenstvo 2010. meni isto posebno draga jer me podsjeća na uspjeh Španjolske u Južnoj Africi“, nadopunio se Rastić

A tko ima bolje navijačke pjesme, Hrvati ili Španjolci?

„Hrvati, bez ikakve dileme. Španjolci nemaju taj kult reprezentacije kao mi. A i drukčiji je mentalitet. Osim toga, ima li jedan klub na svijetu više pjesama sa svojim imenom od Hajduka?“

NAJRADIJE NE BIH GLEDAO UTAKMICU

Za kraj ovog zaista dugačkog, ali prilično sadržajnog i, nadamo se, zanimljivog intervjua imamo jedno pitanje koje vjerujem najviše zanima čitatelje ovoga teksta. Za koga ćeš navijati u ponedjeljak?

„Ovo je najteže pitanje. Jer, miješaju mi se ljubav prema španjolskoj reprezentaciji i patriotski osjećaji prema Hrvatskoj. Najradije ne bih gledao utakmicu uopće“, nije nam Rile otkrio.

A koji rezultat predviđaš?

„2:0 za Hrvatsku“.

Optimistično…

„Ili pesimistično. Ovisno s koje strane gledaš…“

Marko Prpić/Pixsell