Je li Bjelica pretjerao kada je rekao da je ovo najbolji Dinamo u povijesti?

Nenad Bjelica je na jučerašnjoj konferenciji za medije, između ostalog, rekao jednu znakovitu izjavu:

„Kad vidite da smo se do prije dva kola praktički držali rame uz rame s Dinamom, koji je najbolji u povijesti, to govori o vrijednosti rezultata ovih momaka“.

Bjelica je aktualnom Dinamovom kadru, kojeg je djelomično i sam birao, dao prilično veliki kompliment nazvavši ga najboljim Dinamom svih vremena. No, pametan kakav je, strateg Osječana je time dao još veći kompliment vlastitim igračima, koji su se, eto, borili uz bok „najboljem Dinamu svih vremena“.

Bjelica, ipak, nije bio daleko od istine. Ova momčad nije najbolja, ali ulazi u kategoriju najboljih svih vremena.

Bjelica: Ovaj Dinamo je najbolji u povijesti, a mi želimo nastaviti rušiti rekorde

Koja je onda najbolja?

Kada se raspravlja o najboljim Dinamovim momčadima (i generacijama) u povijesti, kroničari modrog kluba u prvi plan guraju dvije generacije. Prva, ne po kvaliteti, već kronologiji, je ona „građanska“ koja je osvajala naslove prvaka u tri države.

Predvođeni velemajstorima lopte poput Franje Mare Wölfla, Augusta Lešnika, Zvonimira Cimermančića, Ivana Jazbinšeka, Mirka Kokotovića, Branka Plešea i drugih, pod paskom legendarnog mađarskog trenera Martona Bukovija, ova momčad Purgera osvojila je, naslove prvaka Kraljevine Jugoslavije 1937. i 1940. (ujedno i posljednji naslov prijeratne Jugoslavije), zatim naslov prvaka NDH 1943., a onda i svoj prvi naslov SFRJ, 1948. (Bukovi je napustio Plave sezonu ranije te je titulu osvoji Karl Mütsch).

Uz prvenstvo, Dinamo je te 1948. na turniru „Velike četvorke“ svladao Hajduk u polufinalu 5:1 te Crvenu Zvezdu u finalu 3:1 (Beograd), a u proljetnom dijelu prvenstva Purgeri su pobijedili i Zvezdu (5:1) i Hajduk (2:0) i Partizan (1:0).

Osim ranije spomenutih igrača Građanskog, za tu momčad Dinama u sezoni 1947./48. još su od istaknutih igrača igrali braća Horvat (Ivica se smatrao ponajboljim stoperom svijeta toga doba), mladi napadač Aleksandar Benko te odlični golmani Zvonimir Monsider i Slavko Arneri. Predvodnik te ekipe bio je legendarni Mara Wölfla koji je u 17 kola prvenstva zabio 22 pogotka i predvodio je ligašku ljestvicu strijelaca (Wölfl je ujedno i najbolji strijelac Dinama svih vremena).

Reprezentacija Jugoslavije je na Olimpijskim igrama 1948. i 1952. osvojila drugo mjesto, a u tim reprezentacijama igrali su i brojni igrači iz te sjajne Dinamove generacije.

Za tu momčad iz 1948. dugo se govorilo da je najbolja Dinamova svih vremena. U njoj su igrali legende zagrebačkog nogometa i prvotimci ugašenog Građanskog te mlade Dinamove vedete koje će obilježiti iduće desetljeće (braća Horvat, Cimermančić, Crnković, Čajkovski i Benko su osvojili i naslov prvaka 1954.)

Međutim, teško je i nezahvalno uspoređivati kvalitetu momčadi iz 40-tih godina prošlog stoljeća s današnjim kadrom Dinama. Tada se nisu igrala europska natjecanja i, iako je već bio najpopularniji svjetski sport, nogomet je tada još uvijek bio na prilično niskoj organizacijskoj razini. Nogometaši su tada bili amateri.

Najbolja Dinamova momčad svih vremena

Iako, ponavljamo, Bjelica, nije bio daleko od istine, a o tome ćemo više u posljednjem poglavlju ovoga teksta, najbolja Dinamova momčad svih vremena može biti samo jedna.

Ona koja je 1967. godine osvojila jedini hrvatski međunarodni nogometni naslov.

Iako se naši čitatelji koji navijaju za Hajduk sigurno neće složiti s ovom tvrdnjom, to je vjerojatno bila i najbolja momčad u povijesti hrvatskog klupskog nogometa.

Jer, Dinamo je tada u finalu Kupa velesajamskih gradova, bez primljenog pogotka u dvije utakmice, svladao momčad koja je u periodu od 1965. do 1974. osvojila dva naslova prvaka Engleske, pet puta bila druga, jednom treća i dva puta četvrta.

U polufinalu je pao jedan od najboljih njemačkih klubova toga doga, Eintracht iz Frankfurta, i to tako da im je Dinamo utrpao četiri komada na Maksimiru, a u četvrtfinalu je nakon 3:0 i 2:2, „rutinski“ poražen Juventus koji je te sezone osvojio Scudetto.

A da bi uopće došao do četvrtfinala i utakmice s Juventusom, Plavi su morali svladati jake predstavnike Rumunjske (imenjak iz Pitestija), Škotske (Alex Fergusonov Dunfermline) te Spartak iz češkog Brna koji je, doduše, u prvom kolu tog natjecanja od najbolje generacije kluba svih vremena mogao napraviti najveće gubitnike. Priču o Zambatinom novčiću vjerujemo već dosta dobro poznajete….

Postoji nekoliko argumenata zašto je ta generacija Dinama najbolja u povijesti. Prije svega, osvojila je međunarodni trofej svladavši najjače klubove svijeta toga vremena. Tada su u Kupu prvaka igrali samo prvaci, u Kupu kupova samo osvajači nacionalnih kupova. Svi ostali visoko-rangirani klubovi najjačih europskih liga, a koji bi danas igrali Ligu prvaka, igrali su Kup velesajamskih gradova, službeno međunarodno natjecanje koje se igralo pod okriljem FIFA-e.

Uz ranije navedene europske velikane, te su sezone u KVG-u još zaigrali Barcelona, Sevilla, Napoli, Ferencvaroš, Bologna, WBA, Burnley, Valencia, Athletic Bilbao, Crvena zvezda, Bordeaux, Porto, Benfica, Dundee United i drugi.

Dinamo je do naslova došao ne primivši pogodak na domaćem terenu. Plavi su Juventus dobili 3:0, Eintracht 4:0 i Leeds 2:0. Prije toga Spartak i Dunfermline 2:0 te s rumunjskim Dinamom 0:0 (u Pitestiju je Dinamo dobio 1:0).

Dinamo je u kolovozu 1967., u sklopu priprema za finale, svladao Celtic u Glasgowu s 1:0. Celtic je tada ugostio Dinamo kao aktualni europski prvak, nakon što su Zeleno-bijeli nakon preokreta svladali Inter u finalu Kupa prvaka 2:1. Ta utakmica između Dinama i Celtica u Škotskoj prozvana je i neslužbenim Europskim superkupom. Dinamo je dobio pogotkom Stjepana Lamze.

Uz osvajanje Kupa velesajamskih gradova, ta je momčad Dinama u istoj sezoni svladala Milan u Mitropa kupu, a da ta 1967. nije bila jednokratni uspjeh, potvrđuje početak te generacije koji datira iz 1963. kada su Modri prvi puta stigli do finala Kupa velesajamskih gradova u kojem su u obje utakmice izgubili od Valencije. Do finala 1963. Dinamo je pobijedio Porto, najjači prijeratni belgijski klub Union St. Gilloise (ove sezone vratili su se u najviši rang nakon 48 godina odsustva), Bayern München (4:1 u Münchenu) i Ferencvaroš u polufinalu.

Te 1963. u redovima Dinama igrali su „zlatni“ Zlatko Škorić, Mirko Braun, Mladen Ramljak, Rudolf Belin, Stjepan Lamza, Zdenko Kobeščak i Slaven Zambata.

Doduše, ta momčad iz 1963. je imala i dva velemajstora, koji nisu više bili u kadru 67 – Dražana Jerkovića i Željka Perušića, no zato je generacija '67 imala Krasnodara Roru, Marijana Novaka, Josipa Gucmirtla, Marijana Brnčića, Filipa Blaškovića, Denijala Pirića i druge.

Ta generacija '67 je odigrala i dvije izjednačene utakmice bez pobjednika (1:1 i 2:2) protiv jedne od najjačih momčadi ne samo toga doba, nego uopće, Peleovog Santosa.

Ono što se toj generaciji i dan danas zamjera je neosvajanje naslova prvaka bivše države. Ipak, Dinamo je 1963., 1965. i 1969. osvojio Kup, a u 10 sezona u 60-tima, Plavi su pet puta završili drugi, tri puta treći, jednom četvrti i imali tek jednu razočaravajuću sezonu (1964/65) kada su završili osmi.

Ono što možemo sa sigurnošću reći jest da je taj Dinamo bio jedan od najboljih svjetskih klubova svojega doba, što je potvrdio europskim trofejem i „skalpovima“ protiv najjačih klubova svijeta,

Ostale ponajbolje momčadi Dinama svih vremena?

Postoji još nekoliko momčadi Dinama koje bi mogle ući u kategoriju najboljih svih vremena.

Ona momčad koja je prekinula 24-godišnju agoniju i osvojila naslov prvaka 1982. mnogim Dinamovcima rođenima između 1960-tih i 1970-tih je najdraža, a i oni mlađi, rođeni u 80-tima i 90-tima, vole istaknuti ovu ekipu kao možda i najbolju. Ta momčad je bila sastavljena od perfektnih imena od kojih mnoga spadaju i u najbolju Dinamovu 11-orku svih vremena. Velimir Zajec, Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar, Snješko Cerin, Stjepan Deverić, braća Cvetković, Milivoj Bračun, Srečko Bogdan, Marijan Vlak zadužili su Dinamove povijesne knjige za sva vremena. Kao minus ovoj generaciji često se navodi nedostatak europskog rezultata.

Momčad Croatije, koja je krajem 90-tih pobjeđivala Ajax, Partizan, Celtic, igrala ravnopravno s prvakom Europe Manchester Unitedom, odličnim Marseilleom, Atletico Madridom je isto jedna od najjačih Dinama svih vremena. Robert Prosinečki, Dražen Ladić, Silvio Marić, Dario Šimić, Mark Viduka, Igor Cvitanović, Edin Mujčin, Joško Jeličić, Krunoslav Jurčić kasnije mladi Mihael Mikić, Josip Šimić, Igor Bišćan, Tomislav Šokota…. Imena od kojih se čovjeku zavrti u glavi,. Dovoljno je napomenuti kako je 1998. čak šest Dinamovih igrača osvojilo brončanu medalju (uz još osam njih koji su u jednom trenutku svoje karijere zaigrali u Dinamu – toliko o tome da je Dinamo počeo stvarati igrače za reprezentaciju tek od 2002.). Ta momčad je 1998. završila druga u skupini Lige prvaka, u tek jednoj od dvije sezone kada nisu sve drugoplasirane momčadi skupine prolazile u nokaut fazu.

Mnogi će ustvrditi da je ona Kužeova generacija, s Lukom Modrićem, Eduardom Da Silvom i Vedranom Ćorlukom među najboljima u povijesti, barem kada je riječ o imenima. No znate onu poznatu, „lanac je jak koliko je jaka njegova najslabija karika“. Ta momčad, koliko god da je bila dobra, ipak nije imala potrebnu širinu za napraviti iskorak u Europi, što se i potvrdilo upisavši četiri poraza od Arsenala i Auxerrea uz ukupnu gol razliku 3:10.

Među top 10 najboljih možda možemo uvrstiti i onu „Halilhodžićevsko-Jurčićevsku“ koja je 2010. odigrala jako dobru europsku jesen i onda osjetila danak Dinamovog prokletstva te izgubila u odlučujućoj utakmici od PAOK-a. Ta momčad je iduće ljeto ušla u Ligu prvaka nakon 11 godina, odigrala odlično otvaranje protiv Reala i potom doživjela potpuni krah. Na golu je bio vratarski rekorder Ivan Kelava, sjajnu obranu činili su Vrsaljko, Tonel, Bišćan (nije igrao 2011/12), Cufre (Ibanez), vrlo dobra veza (Tomečak, Badelj, Sammir i Calello/Ademi) te na kraju se ispostavilo ipak prosječan napad Beqiraj, Rukavina, Krstanović i Sylvestre je možda bio presudan da se ne napravi dodatni iskorak u Europi. Doduše, u Dinamovom napadu je u to vrijeme igrao još jedan napadač. Kasnije je postao legenda Hoffenheima, pa i Rijeke i Lokomotive, no u Dinamu nikada nije uspio pokazati svoje umijeće.

Da je, Dinamo možda ne bi čekao Nenada Bjelicu koji je s tada ne toliko poznatom i atraktivnom Dinamovom momčadi skinuo europsko prokletstvo 2018. S momčadi koja je udarila temelje ove današnje „najbolje Dinamove momčadi svih vremena“, kako ju je bivši trener nazvao.

Koliko je zapravo dobra današnja momčad Dinama?

Ovaj današnji Dinamo je odlična. Nije najbolja kluba momčad svih vremena. Ali jedna od najboljih svakako je.

 Okosnica ove ekipe, Livaković a golu, Theophile u obrani, Ademi u vezi, Oršić na krilu te Petković i Gavranović u napadu, na okupu je već više od tri godine. I s Dinamom je ostvarila – za navijače rođene od 70-tih do danas – nezapamćene rezultate. Proljeće u Europi, korak do plasmana u nokaut fazu Lige prvaka i četvrtfinale Europske lige, nakon „onakve“ utakmice protiv Tottenhama.

Dinamo želi napadača Šibenika

U prve dvije sezone, dok je na klupi još sjedio Bjelica, glavni igrač Dinama bio je Dani Olmo. Danas ga više nema, no ima nekih drugih klinaca, koji možda još nisu njegov rang, ali nisu, bome, ni daleko. Luka Ivanušec i Lovro Majer materijal su za klubove iz vrha europskih liga. Damir Krznar prije utakmice može zavrtjeti rulet i na koga god mu od terceta Mišić, Jakić, Franjić padne kuglica, neće pogriješiti. Rasmus Lauritsen je jedno od većih pojačanja Dinama u novije doba, koncentracija na desnom beku je strašna (tri reprezentativca), a na lijevom kraj možda i najboljeg igrača ove momčadi Joška Gvardiola, jedan Marijan Čabraja, Marin Leovac, Francois Moubandje i Daniel Štefulj ne mogu ni „prismrdjeti“.

I to je najveća snaga ovoga Dinama. To je razlog zašto Bjelica nije bio toliko daleko od istine. Na stranu vanserijski igrači poput Livakovića, Gvardiola, Petkovića, Oršića, Ademija, budućnosti hrvatskog nogometa Majera, Ivanušeca, Dinamo ima širinu kakvu vjerojatno nikad nije imao nikada u povijesti.

Kada bismo uzeli Dinamove prvotimce, uključujući i one na posudbi, mogli bismo složiti tri fantastične Dinamove ekipe. I to je najveća snaga ove momčadi. Valjda na ljeto neće biti (prevelike) rasprodaje.

Livaković - Ristovski, Lauritsen, Theophile, Gvardiol – Jakić, Ademi – Ivanušec, Majer, Oršić - Petković

Zagorac – Stojanović, Perić, Milić, Čabraja – Franjić, Mišić – Kastrati, Tolić, Attiemwen - Gavranović

Nevistić – Moharrami, Hass, Leovac – Burton, Bulat, Đira, Gojak – Hajrović, Špikić (Marin) – Čuže/Kulenović

Piše: Niko Rukavina