Dubravka Petric/PIXSELL
Dubravka Petric/PIXSELL

Hajduku nedostaje gard prvaka, ali nada je još uvijek živa

Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 04.04.22. | 08:15

Za momčad koja se nada naslovu bod ne može biti zadovoljavajući. Pa ni u derbijima. Takav pristup je povratak na stare staze kojima je putovao Hajduk

Napeta borba za titulu u HNL-u polako dolazi svome kraju, a i pomalo se iscrtavaju konture tko više naginje prema trofeju na kraju sezone. Hajduk već dugo nije bio tako blizu osvajanja i još uvijek je u igri, ali protiv Osijeka ponovno je propustio napraviti korak naprijed u tom pothvatu. Kako se sezona približava svome kraju sve više na vidjelo izlaze mane s kojima se suočavaju i koje bi ih na kraju mogle i koštati dugoočekivanog trofeja. Najjednostavnije rečeno, Hajduk još uvijek nema gard prvaka. Često nakon sportskih susreta slušamo o govoru tijela sudionika natjecanja, a u ovom slučaju kod Hajdukovih igrača, blago rečeno, nije zračio šampionski.

Vidjelo se to u četvrtom susretu s Osijekom ove sezone u derbiju kojim su mogli preokrenuti tijek natjecanja i preuzeti uzde u svoje ruke u utrci za prvaka. No, po četvrti put ove sezone Hajduk nije uspio uzeti više od boda protiv momčadi Nenada Bjelice. Prvi put su poraženi od Osijeka na Poljudu nakon što su imali vodstvo, a onda su iduće dvije utakmice izvukli bodove u utakmicama u kojima je Osijek bio bliže slavlju. Da derbiji ovog proljeća nisu jača strana Hajduka vidjeli smo u porazu protiv Rijeke na Poljudu, a ni protiv Dinama kad su obje strane odigrale tek koliko je bilo dovoljno za bod.

Isto je bilo i na Gradskom vrtu. O igri Hajduka u Osijeku možda najbolje svjedoči jedan komentar da je duže sudac Fran Jović namještao opremu pred kraj prvog poluvremena nego što su Splićani napadali vrata domaćih. I kad bi ostali samo na tome ne bi puno pogriješili. O odlukama Jovića kod penala pričat će se sigurno još neko vrijeme, a tema će biti i kako se Hajduk može ponovno vratiti ozbiljnije u borbu za naslov.

Hajdukov strateg Valdas Dambrauskas pred utakmicu je izjavio da dolazi u Osijek napadati, ali njegova momčad nije imala pravi odgovor na visoki presing momčadi Nenada Bjelice. Djelovalo je to slično kao i protiv Dinama na Poljudu kad su obje momčadi 'odlučile' da im je dovoljan bod.

Sve to bilo je bez automatizama u igri za stvoriti iole suvislu akciju kojom bi primorali obranu Osijeka na veći angažman, u prvom dijelu. Tek u drugom dijelu počeli su pokazivati naznake igre, ali nedovoljno da bi ozbiljnije ugrozili Ivušića

Nikola Kalinić je ostao odsječen u napadu s Markom Livajom, koji je ovaj susret odigrao indiferentan. U većini utakmica ove sezone Livaja je bio taj koji bi svojom kvalitetom, tj. reakcijom odigrao i pogurao Hajduk prema pozitivnom rezultatu. Ovog puta je taj dio njegovog angažmana izostao, a i nije mu za zamjeriti s obzirom na to koliko je napravio za ovaj Hajduk u posljednjih godinu dana. Samo u drugom dijelu prvenstva Livaja je odigrao sve utakmice od prve do zadnje minute, a dodajmo tome i put u Dohu s reprezentacijom teško je očekivati više. I što to više od toga da je zaslužan za 27 Hajdukovih golova ove sezone od ukupno 51. Teško se uz svu tu statistiku ne oteti dojmu kakav smo imali i dok su s klupe bijele vodili Paolo Tramezzani i Jens Gustafsson, a to je koliko treneri ovise o njemu. Nijedan od trojice nije pronašao mehanizam po kojem će Hajduk pobjeđivati kad Livaji nije dan.

A ta indiferentnost kao da se prelila i na ostatak momčadi. To se odnosi posebice na vezni red koji u ovoj utakmici nije kreirao nijednu šansu za Livaju ili Kalinića, a može se i reći, kad bi ostali u blagom tonu, da su izgubili bitku pored Nejašmića i Žapera u sredini. Osječki dvojac Nejašmić-Žaper zapravo i je najsvjetlija točka derbija u Gradskom vrtu za gledatelje, što teško mogu kazati za Miju Caktaša. Mogao je biti heroj navijača, a postao je tragičar ovog susreta nakon penala. Poslao je loptu preko vrata, a time i eventualnu pobjedu Osijeka kod kuće u derbiju. Prije utakmice isticao se motiv bivših veznjaka Hajduka pred ogled u Gradskom vrtu zbog već ispričane priče o njihovom odlasku s Poljuda. Nakon svega jednog su navijači prežalili, a za drugim bi tek mogli početi žaliti.

U konačnici plan koji je imao trener Hajduka pred utakmicu nije proveden u djelo, a kući su se vratili s bodom. Za momčad koja se nada naslovu bod ne može biti zadovoljavajući. Pa ni u derbijima. Takav pristup je povratak na stare staze kojima je putovao Hajduk. Traženje alibija i opravdanja za izostanak rezultata ne zadovoljava sigurno ni čelnike, ni navijače, već žele rješenja kojima se dolazi do pobjeda i u finišu sezone do trofeja. Od momčadi koju ima na raspolaganju Dambrauskas očekuje se više od toga da bude nadigrana u četiri derbija zaredom i zabije tek jedan gol.

Unatoč propuštenoj prilici da se priključe ozbiljnije borbi za vrh nada za Hajduk je još uvijek živa. Ove sezone svi konkurenti u borbi za vrh osciliraju u formi, a pred Hajdukom su tri domaće utakmice u kojima mogu ponovno promijeniti tijek. Prvo im dolazi Šibenik, pa Gorica te Dinamo.

U tom derbiju Dambrauskas ima novu priliku pokazati koje je pouke izvukao iz prošlih, a Hajduk da ipak ima gard prvaka.


Tagovi

HajdukValdas DambrauskasPrva HNLizdvajamo

Ostale Vijesti