A. LesičkiDinamo nije klub na kojem će se netko učiti poslu!
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 11.10.23. | 14:00
U sedam mjeseci svog mandata, Dario Šimić nije napravio ništa vrijedno pažnje osim što je zahladio odnos s nekim drugim prijateljima i razočarao neke koji su vjerovali da je Šimić “vjesnik demokracije” u Maksimiru.
Malo tko će pustiti suzu za Darijom Šimićem. Tek nekoliko medijskih jurišnika koji su mu držali leđa i par intimusa koji su računali na njega, a zapravo više na njegovu funkciju u Dinamu. Sam pao, sam se ubio!
U tih sedam mjeseci Šimić nije napravio ništa vrijedno pažnje osim što je zahladio odnos s nekim drugim prijateljima i razočarao neke koji su vjerovali da je Šimić “vjesnik demokracije” u Maksimiru.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
I sami smo vjerovali da je to zaista tako. Da će biti neka vrsta korektiva i osoba koja će paziti da se u klubu radi sukladno nekim procesima koje navijački puk očekuje. Uostalom, Šimić nije došao u Dinamo zbog svoje stručnosti, već zbog toga da Mirko Barišić i njegova svita udovolje navijačima koji su mu bili potrebni na skupštini kluba u ožujku.
Na koncu se ispostavilo kako je vječni predsjednik perfektno odvezao još jedan slalom, stigao do cilja uz minimalne žrtve. Statuta još nema, Bišćan je potrošen a sada i Šimić. Mjesto u NO je “pro forme” kao i dva navijača u IO. Utjecaj im je minimalan ali se barem nadamo da će kontrolirati neke procese. Koliko će moći. Ili koliko će im dati. Zapravo, ponovno je iskusni Barišić ostvario svoje ciljeve…
“Srce je htjelo u Dinamo”, rekao je Šimić na odlasku. Ne sumnjamo niti malo u njegovu emociju prema klubu iz Maksimira. Međutim, nije imao dovoljno znanja a još manje iskustva da se bori sa svime što ga je čekalo u Dinamu. Znao je kako ima status “neželjenog djeteta” od strane upravljačkih struktura kluba. Podršku onih “malih” izgubio je onaj trenutak kada je stavio svoj potpis na nakaradnu sistematizaciju koja je napravljena isključivo kako bi se klub riješio nekih djelatnika na elegantan način; ukinuvši njihova radna mjesta. Da je barem pričao s tim ljudima, da su mu rekli što ih muči i kako stvari stoje. Vjerojatno bi bio mudriji u nekim odlukama. I potpisima.
Međutim, išao je Šimić linijom manjeg otpora. Pokušao je udovoljiti onima koji odlučuju, sasvim nesvjestan da mu u to ne može pomoći. Bolje da je slušao sebe i svoj unutarnji glas, pa i savjete koji su dolazili pa iskoristio priliku da ukaže na sve ono što smatra da nije dobro. Mogao je, primjerice, izaći u javnost i reći tko i zašto koči njegove ideje. Mogao je, ali nije… Šutio je! Mogao je stati uz svog prijatelja Igora Bišćana koji je bio i njegov izbor. Tu, doduše, Šimić nije šutio već se pridružio harangi utjecajnih članova maksimirskih foruma i govorio im ono što su htjeli čuti. Pa izgubio prijatelja…
Mogao je spriječiti da neki drugi prijatelji koriste relacije s njim pa pokušavaju naplatiti provizije za razne prijedloge igrača koje se trebaju dovesti u Maksimir. Pa kada ih novinari “provale”, onda izazivaju empatiju koristeći obiteljske tragedije.
Na koncu, mogao je biti strpljiv i čekati svoju priliku za dolazak u Maksimir kada se pročisti aktualni kadar. No, zovu Dinama teško je odoljeti.
Ovih dana Šimić je imao medijsku ofenzivu. Bilo je to klasično “Spašavanje vojnika Ryana”. Peglao je svoj imidž, slao signale da mu je stalo. Međutim, tu je ujedno propustio posljednju priliku da kaže kako stvari stoje. Umjesto toga, on je gurao neke teze koje zapravo ne drže vodu. I štitio one koji su mu radili o leđa cijelo ovo vrijeme.
Da zaključimo, puno je Dario Šimić krivih stvari radio i ovaj rastanak je logična posljedica. Zapravo, jedino za što mu treba odati priznanje što je otišao samoinicijativno. Mogao je čekati da ga maknu i uzeti otpremninu. Naravno, pod uvjetom da nije bio primoran povući takav potez. Čime? Već će jednom detalji isplivati na površinu. Uvijek isplivaju…
Ono čega oni koji su ostali u Maksimiru možda nisu svjesni jest kako sa Šimićem odlazi i njihov obrambeni štit. Do sada nisu toliko bili u fokusu jer je javnost, a napose navijači, udarali po Šimiću za sve loše što se u ovih sedam mjeseci događalo u Dinamu. Tako je fokus skrenuo s Uprave za koju i dalje ne znamo što njihova dva člana rade. Osim što ne znaju koristiti GPS pa na pregovore oko Miereza odu na krivi stadion u Osijeku.
Sada će se taj fokus prebaciti na trojstvo Peras-Podnar-Tomačić. Naravno, pod uvjetom da oni lukavo u prvi plan ne izbace Sergeja Jakirovića koji će dobiti veću autonomiju odlučivanja u sportskom sektoru a što nije nužno loše. No, poznavajući Jakira, ako mu se ne obrazloži odbijenica za njegov eventualni prijedlog - neće poput Šimića otići podvijenog repa. Svjestan da bi mogao završiti uprvo kao i Šimić, Jakir će napraviti upravo suprotno…
Odlaskom Darija Šimića klub može nastaviti sasvim normalno funkcionirati. Doduše, trebalo bi se konačno razmisliti o aktivaciji funkcije sportskog direktora. Sigurni smo da ima kandidata, a nekako se sve više u Maksimiru spominje ime Velimira Zajeca.
Dinamovo “med i mlijeko” uvijek je prisutan kada kola krenu nizbrdo i kao ultimativna legenda Dinama zaslužuje svoje mjesto u Maksimiru. Pogotovo ako je on suglasan s time a iz njegovih medijskih istupa smo upravo to i zaključili. Međutim, dojma smo kako Zeko nije za funkciju sportskog direktora. Više nam je za neku opciju savjetodavnog karaktera čije će se iskustvo najbolje iskoristiti u približavanju Dinama svom navijačkom korpusu.
Možda griješimo, ali na toj poziciji bi rado vidjeli nekog mlađeg, s više energije i dobrim relacijama u europskom nogometu. Nekog poput Ivana Mance a koji je već figurirao kao kandidat za sportskog direktora Dinama. Ili Goran Boromisa koji je Dinamov kadar u Olimpiji iz Ljubljane. U njegov prilog ide činjenica da je uzeo dvostruku krunu s Olimpijom koja je trenutno u plusu šest milijuna eura s plaćama igrača koje ne prelaze 100 tisuća eura godišnje… I da nikoga nije doveo s odštetom.
Dakle, ima kadrova koji su dobri, sposobni i talentirani a koji se neće učiti na Dinamu. Jer Dinamo nije klub na kojem će se netko učiti. I to je neki put kojim klub iz Maksimira mora krenuti.
