P. Zobec'Slučajni' izbornik protiv Nijemca na 'krivoj' klupi
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 15.07.26. | 08:05
Leo Messi prvi puta se večeras od 21 sat u Atlanti (HTV 2) po prvi puta u karijeri susreće s Engleskom. Vodit će ga izbornik koji je trebao biti privremeno rješenje, a s druge strane će biti tip koji je doveden samo s jednim ciljem - konačnom pobjedom.
„Sunce će sutra svanuti“, rekao je Lionel Scaloni nakon propisne blamaže - poraza od Saudijske Arabije na Mundijalu u Kataru. U trenutku kada je bio odgovoran za mentalno zdravlje čitave jedne nacije, izbornik je zadržao mirnoću. Skroman i rezerviran, pred sobom je imao samo jedan zadatak: zadržati fokus i uspeti se na krov svijeta. Znamo kako je to na koncu završilo. A riječ je tipu koji je igrom slučaja stigao za kormilo Argentine. Uslijed totalnog kolapsa u Rusiji 2018. godine, nakon remija s Islandom, poraza od Hrvatska 0-3 i pobjede nad Nigerijom, Argentinu je u nokaut fazi dočekala Francuska i slavila s 4-3, u utakmici koje nije bila niti izbliza toliko tijesna kao što rezultat sugerira. Francuzi su Argentince školovali te večeri.
Eksperiment s Jorgeom Sampaolijem se pokazao neuspješnim, no Argentinski savez se sada našao pred zidom: navukao je na sebe bijes javnosti, a ispražnjena blagajna nije mogla pretrpjeti još jedno renomirano ime na izborničkoj funkciji. Unatoč važnosti, tradiciji i ugledu reprezentacije, unatoč Leu Messiju, Argentina je čekala na veliki trofej od 1993. godine. Scaloni, izbornik U 21 selekcije i Sampaolijev pomoćnik, bio je izbor iz nužde i dogovoreno je da vodi Argentinu kroz šest prijateljskih utakmica do kraja godine.
Pred njim je ipak stajao najvažniji zadatak, nagovoriti Messija da i dalje preko glave navlači reprezentativni dres. Leo se prije toga već nakratko umirovio, nakon poraza u finalu Copa Americe 2016., a poslije još jednog razočaravajućeg turnira, postojala je bojazan kako se Leo više neće odazivati na pozive. No, Scaloni je imao asa u rukavu. U njegovom stožeru bio je Pablo Aimar, igrač kojeg je Messi u dječačkim danima idolizirao, a što je, ističu kroničari argentinske selekcije, bio ključan 'pitch' u vraćanju Lea u reprezentativni tabor. Aimar i Scaloni su nagovorili kapetana da si da još jednu priliku.
Ali ovog puta, želja izbornika i njegovog stožera bila je drugačija. Zamolili su Messija da u ovoj eri bude vođa u pravom smislu; da ne bude introvertiran kakav je bio u Brazilu i Rusiji, već da igrači osjete njegovu prisutnost i liderstvo u svakom trenutku. Ne samo nogometnim primjerom, već i glasnom prisutnošću na terenu i u svlačionici. Messi je prihvatio molbu, postao je ono što su Scaloni i njegovi pomoćnici htjeli da bude i na kraju je odveo Argentince do obećane zemlje.
Četiri godine kasnije, Messi je veći vođa nego što je bio u Kataru. I u ovim godinama igra sjajan nogomet te privlači svu pažnju na sebe, a ipak se čini da mu suigrači to ne zamjeraju. Umjesto toga, dojam je kako svi žele da upravo on bude heroj dana. U svakoj akciji, u svakom dodavanju, prije svake završne odluke prvo pogledaju gdje je Messi.
„Ima uz sebe ljude, prijatelje, koji će dati sve od sebe za njega. Vide ga kao boga, ali i kao onog omiljenog klinca iz kvarta“, govori Scaloni kojemu pripadaju najveće zasluge za takvo stanje. Takvu ravnotežu nije jednostavno postići, ali on je u tome uspio.
A hoće li njegov kolega sa suprotne strane uspjeti - osvojiti čitavu stvar, to će na kraju dana i determinirati njegov status. Thomas Tuchel, o kojemu je riječ, doveden je samo i isključivo zbog jednog razloga: osvajanja Svjetskog prvenstva.
Vrlo brzo nakon što su se razišli FA i Gareth Southgate, Tuchel je brzo rekao „da“. Iako je, nakon Cappella i Erikssona, postao tek treći stranac na klupi Engleske, iako je Nijemac, iako je taj posao zbog svega što on nosi, pravedno zaradio epitet 'nemogućeg', ironija je što je za njega to bio posao iz snova. Tuchel je, naime, zaljubljen u Englesku.
Posebno London, kojeg smatra svojim domom. Osjeća afinitet otkako je prvi puta obišao London Eye sa svojom kćeri dok je bio u Chelseaju. Često ga se može vidjeti kako juri Londonom na onim turističkim biciklima i kako ulazi u svoje omiljene gastropubove u Sohou. Tuchel to ne radi kako bi se dodvorio Englezima, nego uistinu uživa u svemu tome.
Iako nije toliko zainteresiran za učenje iz drugih sportova kao njegov prethodnik, 52-godišnjak stalno želi raspravljati o tome kako lideri u drugim industrijama vode svoje timove. Uživa u djelima autora Simona Sineka, posebno u važnosti „jasnoće svrhe“. A ništa u nogometu ne nudi jasnoću kao ambicija osvajanja Svjetskog prvenstva. Tuchel pred sobom vidi jedino taj trofej. Svjestan je kako ga na 'poslu iz snova' može održati jedino taj komad zlatnine.
A i igrači su odmah zdušno prihvatili njegove metode - Tuchel je pedantan i uspješan trener s jasnim i specifičnim zahtjevima, što je puno bliže klupskom načinu rada na koje su engleski igrači naučeni.
Ako postoji poštena rasprava o tome je li nogometna zemlja poput Engleske trebala tražiti stranog trenera, za Tuchela je dobar argument upravo to što nije Englez. Bez obzira na to što je dugo godina radio u Engleskoj i što poznaje mentalitet i kulturu, za njega to na kraju dana nije poziv. On vidi uzbudljivu i talentiranu momčad s dobrom šansom za osvajanje najvećeg trofeja.
Ne opterećuje ga šira uloga izborničke odgovornosti ili njezino dublje značenje za engleski nogomet. Neće mu zasmetati kada mu spočitaju da nije s Otoka. On nije Southgate. Ne zamara se stanjem nacije niti takve, sporedne stvari, smatra relevantnima. Dobio je željeni posao i sada ga želi zadržati. Želi se potvrditi zemlji koja ga je osvojila.
Prije četiri godine, nakon poraza od Saudijske Arabije, Lionel Scaloni mirno je rekao: „Sunce će sutra svanuti“. Nije to bila samo utjeha javnosti, nego filozofija vođenja reprezentacije. Najprije je izgradio momčad, zatim istinskog vođu u Messiju, a tek onda prvaka svijeta. Thomas Tuchel krenuo je obrnutim putem. Doveden je da odmah osvoji ono najvrijednije, pa će se tek poslije procjenjivati sve ostalo. U tome je, možda, i najveća razlika između dvojice izbornika u predvečerje polufinala Mundijala u Atlanti. Jedan je najprije stvorio momčad pa postao prvak svijeta. Drugi vjeruje da će ga naslov prvaka svijeta tek pretvoriti u pravog izbornika Engleske.
Očekivane postave
Engleska (4-2-3-1): Pickford - Konsa, Stones, Guehi, O'Reilly - Rice, Anderson - Saka, Bellingham, Gordon – Kane.
Argentina (4-4-2): E. Martinez - Molina, Romero, Li. Martinez, Tagliafico – Paredes, De Paul, Fernandez, Mac Allister - Messi, Alvarez.
Sudac: Ismail Elfath (SAD).
Međusobni omjer: (4-2-2): Bit će ovo deveti međusobni ogled Engleske i Argentine, a prvi nakon prijateljske utakmice 2005. i pobjede Engleza 3-2. Najzanimljiviji podatak je da će po prvi puta u svojoj bogatoj karijeri Leo Messi zaigrati protiv engleske reprezentacije.