E. GrgićINTERVJU - Vori: "Moramo maknuti klince s ulice, nismo iskoristili potencijal srebra, a Sesvete mogu stvoriti reprezentativce"
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 25.12.25. | 08:05
Proslavljeni hrvatski reprezentativac prvo je ime jedne od najpozitivnijh rukometnih priča u Lijepoj našoj posljednjih godina
Igor Vori jedan je od najuspješnijih hrvatskih rukometaša i dugogodišnji stup reprezentacije. Od prvih rukometnih koraka u po zagrebačkim dvoranama stigao je do Barcelone, HSV-a i PSG-a kao neprikosnoven na poziciji pivota. S hrvatskom reprezentacijom osvojio je olimpijsko zlato 2004., svjetsko zlato 2003. te brojne medalje na europskim i svjetskim prvenstvima, a bio je i kapetan reprezentacije. Nakon igračke karijere ostao je snažno vezan uz rukomet, posebno kroz rad u MRK Sesvete, gdje je kao sportski direktor i predsjednik dao velik doprinos razvoju kluba, radu s mladim igračima i jačanju domaće rukometne scene s kojom su sada Sesvećani izbili i na europsku scenu.
„Polusezonom koja je iza nas možemo biti zadovoljni. Ostaje, naravno, žal za prolaskom jer smo mogli proći, imali smo šansu i nismo ju iskoristili. Ali mislim da smo prezentirali klub na lijep način, pokazali puno mladih igrača, da možemo osjećati zadovoljstvo i da je ovo pokazatelj da svi mi u klubu, od organizacije do onih na terenu, radimo, da se trudimo. Svi oni zaslužuju pohvale od prvog do zadnjeg. Samo kada pogledamo da smo posljednju utakmicu završili s tri igrača od 19 godina u vanjskoj liniji i na vratima, možemo biti ponosni. Smjer kojim idemo je dobar. Nekad je težak jer je to ipak rad s mladima i nikad ne znaš što te može čekati, ali je poseban.“
A kako je 45-godišnjaku na klupi?
„Zadovoljan sam. Kada vidiš rezultate, napredak, onda ideš s guštom na posao. Tako je u svakom poslu. Svaki kotačić je bitan, a ja imam sjajne suradnike, imamo odlične uvjete za rad, ne samo seniori, nego sve selekcije u klubu, puno je tu rada, truda, ljubavi, puno entuzijasta koji su unutar kluba iz čiste ljubavi. Svjesni smo da možemo još, ali smo svjesni i svojih granica i preko njih ne idemo.“
Koje su to granice?
„Sada bih ja trebao biti baba Vanga, haha“, nasmijao se Vori pa dodao: „Ovako nekako, da smo treći u ligi, da u bilo kojem trenutku možemo iznenaditi Nexe ili Zagreb, da što više igrača iz našeg pogona završi u prvoj momčadi, da iskuse seniorski rukomet, a onda ako su kapacitet da naprave i korak dalje. Naravno tu je i velika želja da netko od naših igrača dospije uvijek i do redova reprezentacije.“
Mogu li Sesvete postati još jedan generator reprezentativaca nakon što se nekoliko imena već našlo na popisima A selekcije?
„Naravno da je klubovima koji igraju Ligu prvaka lakše stvoriti reprezentativca, ali i mi igramo Europsku ligu u kojoj su klubovi koji su konkurentni i koji mogu stvoriti problem, čak i pobijediti, dobar dio klubova Lige prvaka. Potencijala u našoj momčadi sigurno ima, imamo sada četiri imena na širem popisu. Tu je jedan Raužan koji dvije godine igra jako bitnu ulogu u Europskoj ligi.“
Znače li tri europska predstavnika ipak i neko poboljšanje unutar domaće lige?
„Nismo iskoristili ni pola potencijala kojega smo trebali ovim srebrom s prošlog SP-a. Treba izraziti veliko poštovanje prema svim klubovima jer svi rade u nemogućim uvjetima. Liga bi mogla biti bolja, kvalitetnija, ali znamo da financije sve diktiraju, svatko se bori za svoju koricu kruha. Malo ljudi doista živi od toga, većinom je to na temelju entuzijazma. Zainteresiranost je kod nas ionako takva da rukomet gledamo u siječnju. To je tužno, ali je tako.“
Igor Soban/PIXSELLFinancije su uvijek boljka, ali kako doći do njih?
„Ponekad se osjećam kao papagaj kada stalno ponavljamo isto, ali jednostavno su bitna ulaganja. Za dansku ligu nitko nije znao dok nisu uložili sredstva, postavili utakmice na dvije-tri televizije i onda su kroz to popularizirali ligu, sport, a do tada ste znali nabrojati možda jedan njihov klub. Isto je bilo u Francuskoj dok ih nije kupio Bein. To je proces...“, rekao je Igor pa pojasnio:
„Mi smo izgubili puno sredina nažalost, uvjeti za rad su takvi kakvi jesu... Split je nekada bio rukometni grad, a sada mi bivši kolege kažu kako imaju termin u dvorani od 45 minuta. Kako da on išta napravi? Rukomet je istjeran iz dvorane, nemamo kategorizaciju sporta... Dok prozove one koji su došli, sveo se na pola sata. Arena u Splitu je zatvorena, to je tužno. Sada smo igrali protiv Kristianstada, to je selo praktički, a imaju predivnu arenu. Kako da mi onda nešto očekujemo? Tu su Đakovo, Osijek, Rijeka, Zamet je uvijek tu, ima predivne uvjete u svojoj dvorani, Metković se sada budi... Jako mi je žao ljudi koji se bore, ali napretka nema. Radit ćemo sigurno i dalje, ali gubimo volju. Ne bi se ni meni dalo da sam na mjestu nekih od njih.“
I onda u takvim uvjetima, još s često kasnim terminima, nije lako zadržati djecu u sportu.
„Zadržati djecu u sportu je danas čudo. Ako je talent, onda su tu superambiciozni roditelji pa dijete pod pritiskom i guranjem, očekivanjima ‘pukne’. S druge strane, ako ne ide odmah, onda ga ispisuju, a ne idu stvari tako. Sa sedam godina nemaš pojma što će on biti, možda bude doktor, bubnjar... Nisu ljudi svjesni koliko je bitno maknuti djecu s ulica, da sport znači. Nije ni čudo da smo po pretilosti prvi u EU.“
.webp.webp)
Kako se vi snalazite u odnosu s igračima?
„U nekim sam segmentima ‘old school’ trener, ali prije svega kažem svojim igračima da sam im prijatelj, želim im pomoći, prenijeti svoje iskustvo, čak i ono loše jer je bitno nekome pomoći i da to ne ponovi, da to ne napravi. Mislim da me moji igrači poštuju, da imamo dobar odnos. Naravno da mora postojati distanca trener-igrači, ali uvijek smo zajedno. U slavljima i pobjedama, ali i porazima. Niti je najkrivlji onaj koji je promašio zadnji šut, niti je najzaslužniji onaj koji je zabio zadnji gol. Svi smo zajedno jedan drugoga doveli tu gdje jesmo", kaže nam Vori koji je potom otkrio najveću istinu koju je saznao kroz bogatu karijeru.
„Trenažni proces mi je old school jer mislim da nema bez krvavih koljena, opasnog rada i znoja ničega. Krvavi rad je jedini pravi put i to govorim svojim igračima. Želim im sve najbolje i to je jedina prava istina – krvava koljena, znoj i krvavi rad. Sve drugo, svi oni koji vas tapšu po leđima i kažu doći će – lažu vas.“
Znači, ipak je prijateljska atmosfera?
„Ima dana kada poludim, nekada sam takav tip trenera. Možda i to nekome odgovara. Ali mislim da kada ti pet puta nešto ponovim i ti to napraviš, da onda i ima smisla ta suradnja. Normalno je da ima i tih težih dana, svi mi nešto svoje donesemo na trening. Nekad sam ja ‘lud’, nekad ti dečki, to su mladi dečki od 19, 20, 23 godine, dođu zaljubljeni, odljubljeni, jedan bi se ženio, drugi bi se rastao, jednom nije dan... Svega ima i to je sve normalno. Zato imam tu Dumančića koji donosi iskustvo, koji je moja produžena ruka, ili Šukera koji je kapetan. Na kraju dana, s mladim ljudima si. Kako ti od njih želiš stvoriti najbolju verziju, tako ju oni rade od tebe i ne daju ti da ostariš.“
Kada smo saznali ambicije Sesveta, koje su ambicije Igora Vorija?
"Svi moji planovi vezani su isključivo za Sesvete. Imao sam dvije ponude iz Njemačke nedavno, odbio sam ih. Neki bi to objeručke prihvatili. Tako je bilo i kada sam napuštao Njemačku, mnogi su se pitali zašto to radim, ali ja ne mogu dozvoliti da mene netko gazi. To si nikada nisam dozvolio niti ću. O nekim daljnim ambicijama ne razmišljam, potpuno sam fokusiran na Sesvete. Kada vidim da ovdje radimo dobar posao budem sretan. Kada vidim Gavrića u reprezentaciji, sretan sam jer znam da sam i ja dio toga što je stigao do Zagreba i reprezentacije... To su stvari koje me vesele i na koje sam fokusiran."
Za kraj, dotaknut ćemo se kratko hrvatske rukometne reprezentacije koja uskoro ima svoje nove izazove na Euru u Skandinaviji.
„Nakon prošle godine i medalje, sigurno da su nam svima očekivanja visoka. Ima tu još sedam, osam reprezentacija koje su praktički slične kvalitete, možda samo Danci nešto odskaču. Mislim da imamo lijep raspored, samo je pitanje da nas popuste ozljede. Vjerujem da smo mi svi spremni uživati u lijepim predstavama naše reprezentacije. Do prije ove medalje nismo bili u krugu favorita, nismo bili niti prošle godine kada se prvenstvo igralo u Hrvatskoj, ali sada jesmo. Mislim da niti Gruzija niti Nizozemska ne mogu u istu rečenicu s nama.“
