Ocjena sezone - Hajduk: Palac dolje, dva i pol mjeseca prije kraja izgubljen trofejni naboj

Treba li uopće ponavljati što se dogodilo sredinom kolovoza kada su se ispadanjem u 3. pretkolu Konferencijske lige u kolovozu u Tirani eliminacijom od Dinamo Citya ugasili europski snovi, izgubio financijski impuls praktički prije nego li je jesen uopće počela. Bio je to najveći debakl u upravo završenoj sezoni. Slijedio je šok u Kupu, dramatična eliminacija od Rijeke (3-2) u četvrtfinalu natjecanja za Rabuzinovo Sunce. Time je Hajduk u prvom tjednu ožujka ostao bez realne šanse za trofej. Ali, prvenstvo je svoje usmjerenje dobilo još na početku drugog dijela s dva poraza od Istre 1961 (1-2) i Gorice (0-1). Poraz od Dinama početkom ožujka na Poljudu (1-3) došao je samo kao potvrda stanja i situacije. Hajduk je svoju natjecateljsku sezonu tako završio u prvom tjednu ožujka.

Što su nam igrači ponudili? Premda je Livaja zabio devet golova, ovo je njegova statistički najskromnija sezona od povratka. Vidljiv je zamor materijala, a njegova javna kritika nakon Lokomotive s porukama tipa "možda je nekima u klubu ova sezona dobra, po meni je loša" sugerira i dublje neslaganje na relaciji svlačionica-trener. Dolazak zvučnih imena poput Ante Rebića (7 golova) donio je bljeskove, ali ne i konstantnost kakva se očekivala za taj financijski ulog. Strana pojačanja poput Guillamóna igrala su "toplo-hladno", a generalni dojam je da ekipa često djelovala neorganizirano u napadu. Garcia je to slikovito opisao: "Ne može ići sve glatko u napadu kao da smo Brazil iz 60-ih." Međutim, nije sve tako ni crno; Hajduk je ove sezone uspio redefinirati hijerarhiju u momčadi i profilirati neke nove nositelje igre.

Najveći dobitak sezone je Šego sa osobnim rekordom u broju golova, s najbaoljom sezonom u karijeri. Nametnuo se kao motor napada i pokazao da se na njega može ozbiljno računati. Rokas Pukštas je potvrdio da je igrač za velike lige, a Niko Sigur i Šimun Hrgović profilirali su se u standardne prvotimce. Momčad je u prosjeku mlađa i potentnija za buduće transfere sa Rokom Gabrićem (2007), Roko Brajkovićem (2005), Lukom Hodakom (2006), Marinom Skelinom (2006) i Adamom Huramom (2009).

Nedavno produženje ugovora s Melnjakom (uz smanjenje primanja) pokazuje da klub zadržava zdravu kralježnicu svlačionice i karakterne igrače. Pritom je za razliku od nekih prijašnjih sezona, gdje se grčevito borilo za Europu do zadnjeg kola, Hajduk rano zacementirao drugo mjesto koje ove godine, zbog Dinamovog osvajanja Kupa, vodi u 1. pretkolo Europske lige, što je stepenica više u odnosu na Konferencijsku ligu. Ako povučemo paralelu s protekle tri-četiri sezone, vidljiv je jasan uzorak. Osvojena su dva Kupa 2022. i 2023. godine, ali u usporedbi s jako lošim proljećem 2024., ova sezona donosi prividni rezultatski mir i kontinuitet. Međutim, u usporedbi s godinama kada se osvajao Kup i disalo Dinamu za vratom ovo je korak unatrag u pogledu natjecateljskog naboja.

Je li Garcia zaslužio ostati?

Urugvajsko-španjolski stručnjak Gonzalo Garcia na Poljudu je od srpnja 2025. Prošao je kroz "toplo-hladne" faze, a uprava na čelu s Ivanom Bilićem već je potvrdila da Garcia ostaje trener i za iduću sezonu, unatoč glasinama o smjeni nakon proljetnih posrtaja. Koji su argumenti za ostanak? Hajduk je od Damira Burića (2015./16.) do Garcije promijenio nevjerojatnih 19 trenera. Kontinuitet struke je ono što Hajduku kronično nedostaje. Ostaviti trenera unatoč pritisku javnosti je zreo klupski potez. Pod njegovim vodstvom Šego igra nogomet života, Pukštas i Sigur su zadržali visoku tržišnu vrijednost, a mladi igrači dobivaju prigodu. Garcia ima sustav koji razvija klupsku imovinu. Njegov prosjek bodova (oko 1,86 po utakmici) najbolji je u njegovoj dosadašnjoj trenerskoj karijeri (bolji nego u Istri ili Twenteu). Uz to, ima čvrst ugovor do 2028. godine, a otpremnina od navodno milijun eura prevelik je luksuz za klub u ovom trenutku. Kritike na njegov račun? Prvo je gubitak 'hajdučkog mentaliteta' na malim utakmicama, jer Garcia inzistira na posjedu i strpljenju, no njegova momčad prečesto izgleda beskrvno i sterilno protiv ekipa koje se postave u niski blok (Istra, Gorica, Varaždin) što ga je najvjerojatnije i koštalo dulje borbe za prvenstvo. Uz to pitanje je i autoriteta u svlačionici. Kada ti kapetan i ikona kluba poput Livaje javno proturječi i kaže da je sezona loša dok trener smiruje tenzije, jasno je da taktičke zamisli i vizija nisu u potpunom suglasju s igračima na terenu.

Rezultatski gledano, s obzirom na nulu u rubrici trofeja i veliki dvoznamenkasti minus iza Dinama, Garcia realno nije opravdao visoka poljudska očekivanja. Međutim, s obzirom na strateški cilj stabilizacije kluba, uvođenje reda u igrački kadar i visoku odštetnu klauzulu, njegov ostanak ima logiku. Dobio je prigodu, ali iduće jeseni njegov kredit na Poljudu bit će potrošen već nakon prvog kiksa. Jer, sezona koju smo ispratili svakako spada u one koje se po ničemu neće pamtiti. Osim po najavi ulaska ukrajinskog sponzora, ali to nema veze s rezultatom na terenu.