Tako je govorio Pilić: „Hrvatska je 2005. dobila američki Dream Team a moj bojkot Wimbledona je stvorio tenis kakav danas znamo“
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 23.09.25. | 11:43
U dugotrajnoj i vrlo uspješnoj igračkoj karijeri osvojio je šest pojedinačnih naslova i još 11 u konkurenciji parova
Hrvatski i svjetski teniski velikan Nikola Pilić, izbornik hrvatske reprezentacije koja je 2005. u Bratislavi po prvi put osvojila Davis Cup, umro je u Rijeci u dobi od 86 godina. Niki Pilić je bio na klupi hrvatske reprezentacije pet godina, a u posljednjoj je sezoni okrunio taj period na najbolji mogući način 2005. godine – na krilima Ivana Ljubičića i Marija Ančića.
„Gledajte, mi smo dobili američki 'dream team' u prvom kolu, u kojem su bili Andre Agassi, Andy Roddick i braća Bryan koji su u tom momentu imali 18-0 u Davis Cupu bez izgubljenog seta. 106 godina Sjedinjene Američke Države nisu izgubile u Davis Cupu u prvom kolu. Nismo bili potpuni autsajderi, ali opet nismo bili favoriti. Bio je tada veliki naboj, pogotovo kada smo vidjeli njihov stav (Amerikanci najavljivali sigurnu pobjedu op.a.) i bila je to u konačnici velika pobjeda“, otkrio je svoje razmišljanje u intervjuu za Germanijak davne 2018. godine sam Pilić.
U dugotrajnoj i vrlo uspješnoj igračkoj karijeri osvojio je šest pojedinačnih naslova i još 11 u konkurenciji parova. Bio finalist Roland Garrosa u pojedinačnoj konkurenciji (1973.) i igrao finale Wimbledona u paru s Borom Jovanovićem (1962.), a 1967. godine izgubio je u polufinalu pojedinačne konkurencije od Johna Newcombea.
„Igrao sam 20 godina Wimbledon i nikad nisam bio ni blizu naslovu osim te 1967. Tad sam ga trebao osvojiti, ali su me Englezi preveslali maksimalno. Ja sam jedini tenisač koji nije imao ni dan odmora na tom turniru, a u četvrtfinalu sam odigrao meč koji je trajao pet sati sa Jonhom Cooperom (14-12, 8-10, 6-4, 6-2). Jedan set je bio 14-12 po vrućini 35 stupnjeva Celzijevih u hladu. Bio sam mrtav umoran u polufinalu. Ako pogledate rezultat meča Pilić – Newcombe 20 dana prije tog polufinala, dobio mi je pet gemova u meču na tri dobivena seta. Doduše, igrali smo na zemlji, Newcombe je bio bolji na travi, ali te sam godine ja bio najbolji igrač u Wimbledonu i nisam ga osvojio. Sve ostale godine kad sam igrao, bilo je barem petorica boljih tenisača od mene u turniru, ali 67. sam ga morao osvojiti", pojasnio je u još jednom intervjuu za naš portal pa dodao:
„Roger Taylor i Wilhelm Bungert su bili u drugom polufinalu, od njih dvojice nikad u životu nisam izgubio, ali protiv Newcombea nisam imao šestu brzinu. Još sam imao peh na kišnoj pauzi. Bila je stanka od 20 minuta i presvukao sam se u službene papuče Wimbledona i u svlačionici se poskliznem i padnem. Bile su jako trapave te papuče, da se tako izrazim, bile su užasno skliske i neudobne i kad sam se vratio nakon pauze, odmah sam izgubio servis, posljedično i meč.“
No sve te lijepe uspomene iz Wimbledona zasjenio je sad već slavni „Wimbledonski bojkot 1973. godine“ kad je čak 81 tenisač zbog Pilića odbio zaigrati na turniru. Pilić je odbio zaigrati za jugoslavensku reprezentaciju u Davis Cupu jer je ranije već izborio završni turnir sezone, popularni Masters, u konkurenciji parova. ATP je reagirao zabranivši mu nastup na svim većim turnirima, između ostalih i Wimbledonu, ali ostali tenisači stali su u Pilićev kut i te godine čak 82-ica su otkazali nastup.
„Prije toga sam 12 godina igrao za Davis cupr reprezentaciju i nakon prve odbijenice, oni me suspendiraju. No sad mi je drago zbog svega toga jer je te godine tenis postao profesionalni sport, do 73. su nas teniski funkcioneri tretirali kao krumpire i dobivali smo 50 funti za igranje na Wimbledonu. Pazite, 50 funti! No nisam ja bio važan, nego je važan nastanak ATP-a, ja sam bio jedan od osmorice koji su ga osnovali (Handsome eight; Dennis Ralston, John Newcombe, Tony Roche, Cliff Drysdale, Earl Buchholz, Niki Pilić, Roger Taylor i Pierre Barthes op. a.).“
Pojasnio je Pilić dalje:
„Gospoda su željeli prodavati tenis bez proizvoda, a mi tenisači bili smo taj proizvod. Postalo je jasno na tom turniru da bez nas tenisača ne mogu ništa. Turnir je te godine izgledao smiješno, u trećem kolu igrali su dvojica Engleza koji nemaju pojma o tenisu, pa je bilo jasno kako se sport uskoro mora profesionalizirati. Drago mi je da je moja inicijativa pretvorila tenis u ovo što je danas – profesionalni sport, odnosno vrhunski biznis.“
U današnjem pogledu na tenis, sumirao je, to znači ovo:
„Ove gužve za kupnju karata u All Englad Clubu i preko 700.000 gledatelja koji su ove godine gledali Australian Open uživo su posljedica našeg bojkota. Na svakom Grand Slamu danas se okrene preko 100 milijuna eura barem, a sve to započelo je 73. u Wimbledonu,“ zaključio je Pilić. (G)
