E. GrgićZelenika za Germanijak: "Volio bih se vratiti u Dinamo, a Livaja nije najbolji igrač HNL-a"
.png)
Vrijeme Čitanja: 10min | sub. 15.10.22. | 08:00
Nekadašnji vratar hrvatske reprezentacije i Dinama, a danas jedinica Varaždina, Oliver Zelenika, otkrio nam je svoja razmišljanja o karijeri, HNL-u, bivšim i sadašnjim suigračima
Nakon što su kiksali protiv Hajduka, a mnogi će reći - nezasluženo - nogometaši Varaždina okreću se najtežem protivniku u HNL-u: Dinamu. S njima igraju utakmicu u nedjelju od 15 sati na zagrebačkom Maksimiru. O stanju u momčadi bez kapetana Postonjskog, zvijezdi Tekliću, ali i vlastitim ambicijama u karijeri popričali smo s nekadašnjim reprezentativnim golmanom, danas čuvarom mreže varaždinske momčadi - Oliverom Zelenikom.
Put nas je u Varaždin nanio zbog rukometne utakmice Hrvatske i Grčke pa smo, malo za promjenu, intervju obavili pokraj tamošnje rukometne Arene, a ne u popularnoj ‘Contri’ kraj stadiona. Oko nas su se okupljali navijači u kockicama i pozdravljali Olivera, dok je on, uz razgovor s nama, pazio i na sina Lorisa, koji je ime dobio po Lorisu Kariusu, otkrio nam je popularni “Zeleni”, a onda smo se bacili na posao.
Varaždin je trenutno na petom mjestu ljestvice HNL-a, za jedan bod mu bježi Slaven Belupo. Ali osim brojki, Varaždince krasi i lijep nogomet koji i publika nagrađuje i struka hvali.
“To traje jako dugo. Nas je 15 na okupu već tri godine i to je stvarno, htjeli ne htjeli, naša najjača strana. Jako se dobro poznajemo i mislim da je tu ključ. Počeli smo s Carevićem, onda je došao Kovačević i tu je jako dugo. Praktički ta cijela jedna priča traje jako dugo, svlačionica je sve, ona je najvažnija.
Jesu li sad ambicije porasle i nadaju li se sjevernjaci četvrtom mjestu na kraju sezone?
“Pred nas uprava nije postavila nikakav takav cilj, osim da što prije osiguramo ostanak u ligi. S obzirom da smo se opet vratili, a prije dvije godine ispali na težak način, praktički do zadnje utakmice imali šanse, mislim da sada imamo klapu koja je pokazala da možemo osigurati taj cilj što ranije. Ne bih se htio zamarati baš točnom pozicijom na ljestvici jer je još jako dugo do kraja. Stignemo i dizati se i padati i najvažnije je da držimo konstantu i tih 10-ak bodova s kojima smo odlijepljeni od dna.”
Koliko vas je pogodila ozljeda Postonjskog?
“On je pravi vođa i već je dugo kapetan. Svi smo u njemu vidjeli lidera, a najveći je pritisak bio tih pola sata do kraja poluvremena u Osijeku dok smo svi zapravo shvatili što se dogodilo. Drugo poluvrijeme smo izvukli baš na to: “ajmo za njega!” Na kraju smo to izvukli, došli do pozitivnog 2:2 rezultata tamo. On se jako brzo vratio, praktički je već u utorak bio s nama, dao nam energiju i rekao nije to ništa, idemo dalje. Onda shvatiš da moraš, da se ne možeš stalno oslanjati na njega. Ne samo na njega, uvijek smo se oslanjali jedan na drugog, ali definitivno je on bio centralna figura.”
Je li Teklić sada preuzeo ulogu centralne figure?
“Smatram da je on najbolji vezni igrač lige trenutačno. Igra jako dobro, u formi je. Definitivno mu moramo pomoći i olakšati mu tu njegovu ulogu. Jako se lijepo prilagodio momčadi. Moram priznati, kao da je u njemu to cijelo vrijeme tinjalo i kao da je jedva čekao.”
Otkrio je Teklić našem Alenu Lesičkom da ste ga nagovarali da puca “panenku” ili više neće pucati penale. Zašto?
“Haha! Zato što mislim da to u tom trenutku nitko nije očekivao. Čovjek me gleda blijedo kad sam mu to rekao… Ja kažem pukni ili ćeš dobiti po ušima, haha. Ali stvarno, zadnja minuta, nakon svega na utakmici, fulao si prvi, a uzeo loptu zbog čega svaka čast na hrabrosti i baš zato mislim da niti jedan golman ni u ludilu u tom trenutku ne bi očekivao ‘panenku’, ja prvi. To je bio jedan kvalitetan savjet, koliko god bio lud.”
Kad smo kod Hajduka, s Livajom si bio cimer u mlađim uzrastima reprezentacije?
“Tako je. Jako smo dobri i poslije svake utakmice sjednemo, popričamo. Moram priznati da se naše teme svode više na privatni, obiteljski život, ne komentiramo pretjerano nogomet. Dugo se znamo. Prije svega sjajan čovjek, a nakon toga i vrhunski nogometaš.”
Moramo te onda pitati - je li Livaja najbolji igrač HNL-a?
“Ajmo to reći ovako: s obzirom na to da je Dinamo stvarno zadnjih 10 godina, ne da je dominantan, nego je space shuttle za cijelu ligu, smatram da je nezahvalno reći da je Livaja najbolji ili ga uspoređivati s Oršićem koji zadnjih pet godina igra stvarno vrhunski nogomet, koji je rušio i ozbiljnije momčadi nego one protiv kojih igra u HNL-u, a opet su i različite pozicije. Livaja definitivno spada u top tri ili top pet, ali tu se većinom nalaze igrači Dinama. U konačnici, i jedan i drugi, kada sam već spomenuo Oršića, igraju za hrvatsku reprezentaciju i jako se dobro slažu. Na kraju krajeva i Petković. Tako da mislim da je to malo deplasirano komentirati.”
Taman kada smo otvorili tu Dinamo - Hajduk relaciju, reci nam: nadigrali ste Hajduk u obje utakmice ove sezone, bodove niste uzeli. Gdje su?
“Jedna jako nezahvalna statistika. Iz četiri udarca, četiri gola smo primili. Mislim da smo imali u oba susreta više od igre. Definitivno mi je više žao prve utakmice, bez obzira što smo u drugoj prosuli dva boda praktički u zadnjim sekundama. Nekako mislim da smo puno više dali u prvoj utakmici i bili konkretniji, bez obzira što smo drugo poluvrijeme u Splitu odigrali jako dobro. Smatram da smo izgubili na individualnu kvalitetu Livaje, da ćemo iz toga naučiti i okrećemo se već sljedećoj utakmici.”
Samo kratko još o posljednjoj utakmici. Što misliš o startu Fossatija. Sudačka komisija kaže da je za crveni karton, slažeš li se s time?
“Najiskrenije, bio sam jako daleko to je bilo u kontra kutu. Ne bih to htio komentirati. Mi smo tu da igramo nogomet, ne bih se htio baviti s tim, ima ljudi koji su za to zaduženi.”
U redu, idemo onda na Dinamo. Igrate protiv njih na Maksimiru. Kako se spremate za ovaj europski Dinamo, kojemu ste u HNL-u jedino vi otkinuli bodove?
“Pripreme se ne razlikuju pretjerano od ostalih. Krajem tjedna ćemo ih analizirati malo detaljnije. Gledali smo ih protiv Salzburga i moram reći da igraju stvarno jako dobro. Mislim da su vrlo, vrlo dobri u Ligi prvaka i možda unazad pet, šest godina najkonkurentniji Dinamo. To dovoljno govori i o igračima i treneru koji su tamo”, kaže nam Oliver i dodaje:
“Što se tiče HNL-a, mislim da ih nije pretjerano zapeklo što smo im uzeli bodove s obzirom na veliku razliku koju imaju, ali mislim da je cijela ta razlika opravdana s obzirom na stvarno visoku kvalitetu koju imaju.”
Još je rano, ali vidiš li ikakvu mogućnost da opet gledamo napetu završnicu HNL-a kao prošle sezone?
“Iskreno mislim da ne. Mislim da je iz prošle sezone Dinamo jako puno naučio i da su uvidjeli da im je HNL baza i donosi im sve ono što imaju danas, te plodove koje ubiru u Europi, da su do toga došli krvavim putem preko HNL-a. Nisam siguran da im netko može opasno zaprijetiti, daj Bože da to bude Varaždin, ali mislim da je njihova uvjetno druga momčad itekako konkurentna.”
Kako je tebi vratiti se na Maksimir?
“Jedva čekam. Svaki slobodni trenutak provodim u blizini oko stadiona ili u šumi. Puno mi prijatelja živi tamo u blizini. Često sam tamo i uvijek je lijepo.”
Znači samo pozitivne emocije?
“Uf, jako!”
Sada kada vidiš Boyse, je li ti drago što su opet tako zdušno uz Dinamo na tribini?
“Je, apsolutno. Dinamo bez navijača jednostavno ne može. I samom igraču je drugačije kada igraš pred njima i pred praznim tribinama. Imao sam tu sreću da to osjetim, to je jedan poseban doživljaj i da je to san svakom dečku iz Zagreba.”
Kad smo se dotaknuli prošlosti, kako sada gledaš na svoj mandat u Dinamu? Sjećam se da si davno pričao kako si s guštom kao prvi vratar Dinama oblačio rukavice nakon što iz Španskog u Corsi dođeš na Maksimir.
“Jako sam ponosan. S obzirom na to kako sam došao, prošao cijelu omladinsku školu, dečko iz Zagreba… Jedna jako lijepa priča. Dinamo je jedna posebna emocija i uvijek će biti. Igrao sam kasnije i u Lokomotivi i u Poljskoj, Nizozemskoj, sada u Varaždinu, ali Dinamo je broj jedan. Dinamo je gospodski klub i u bilo kojem je trenutku tu za svakog igrača. To je jedna jako, jako velika obitelj. Gdje god se Dinamo nalazio, gdje god se ja nalazio, uvijek smo imali neku poveznicu preko suigrača, ljudi koji su radili u klubu…Tako da kažem - Dinamo je Dinamo.”
Nastupio si za Plave i u Ligi prvaka. Branio protiv Šerifa pa Austrije Beč. Nisu baš rezultati briljantni kao ovi koje sada imaju u Ligi prvaka, ali svejedno, kako gledaš na tu epizodu?
“Neka loša emocija bi bila samo ta Austrija Beč, ali sve ostalo je dobro. Sljedeću sezonu nismo sudjelovali u Ligi prvaka, ja sam skupio šest utakmica Europske lige. Osjetio sam Dinamo u Europi. To je ispunjenje najvećeg sna, dalje od toga ne ide. Svi zagrebački dečki imaju doma dres Dinama, tata te vodi na utakmice… Prvi san koji je bio je skupljati lopte. Onda kad prođeš to, onda dođeš do prvog treninga. Prošećeš se kroz kadetsku i juniorsku sezoni i odrađuješ te utakmice, a osluškuješ kad će pauza da možda treniraš sa starijima… Onda dođu prve pripreme, Turska 14 dana, šou! To su sve uspomene koje me vežu za Dinamo, moj klub.”
Sada kad pogledaš na svoju karijeru i uzevši u obzir da ti na ljeto ističe ugovor s Varaždinom, imaš li još potrebu vratit se u Dinamo? Možda kad bi uletio poziv nekakav…
“Da, apsolutno da. To je drugačije od svega. Ali da me ne biste krivo shvatili, ja se apsolutno vidim i u Varaždinu, tu sam, jako mi je lijepo, igram i primarni cilj je ostati tu s obzirom da stvarno radimo jako lijepu priču od ovoga kluba. Što će se dalje dogoditi stvarno ne znam. Ozljeda nema, hvala Bogu, već jako dugo. Ne treba se opterećivati s tim. Puno je lakše potpisati novi ugovor kada igraš.”
Povratak u reprezentaciju?
“Ne opterećujem se. Igram svoju igru pa što bude. Ima puno odličnih golmana u HNL-u, a imamo i reprezentativnu jedinicu, što je najbitnije.”
Kratka digresija, kako si postao golman?
“Uf, to je davno bilo. Znat će to dobro vaš kolega Tironi. Bio sam debelo najmlađi u kvartu i stao na gol, haha.”
Nakon Dinama si otišao igrati van, je li ti žao što si napravio taj korak, kako ti je bilo igrati vani?
“Bilo je jako teško s obzirom da sam odrastao u Dinamu. Malo sam požurio s tim odlaskom. Jednostavno sam otišao za nekakvim dječačkim snovima. Branio sam u Dinamu, bio sam na posudbi u Lokomotivi, Dinamo u tom trenutku dovodi Eduarda koji je top klasa. Imao sam tada 22, 23 godine. Bila je to jedna ishitrena odluka, htio sam probati neku drugu ligu, nije morala nužno biti ni jača. Završio sam u Poljskoj, nije mi bilo loše, iako se nisam pretjerano naigrao. Posložile su mi se neke životne stvari. U nekim stvarima je bilo pozitivno, u nekima negativno, ali na kraju karijere ću donositi neke konkretne zaključke.”
I onda 2020. povratak u HNL…
“Poklopile su se neke privatne stvari, a kako god sam ja igrao, najbolji sam nogomet igrao u Hrvatskoj, tako da je to bio realan korak. Liga je tada već narasla. Nakon što sam stigao, četiri mjeseca kasnije je nastupila korona, tu me dočekao Nevistić, super dečko, radnik, na zemlji, miran. Ne sumnjam da će se dobro snaći u Dinamu. Bit će jako dobar vratar.”
Je li ti žao što povratak nije bio u Dinamo?
“Nije. Bio sam svjestan otkud dolazim, a gdje je Dinamo koji je tada igrao i Europu, ozbiljne utakmice. Nikada to nisam gledao tako. Bio sam sretan što sam našao klub.”
Jesi zadovoljan svojim nastupima u Varaždinu?
“Jesam. Mislim da sam se jako lijepo uklopio u ovaj taktički način izvedbe koji trener Kovačević traži od nas. Igra od noge do noge, kroz posjed doći do protivničkog gola. Ako nešto defanzivno prođe, to će biti jedan ili dva udarca po golu. Jako smo se maknuli od fenjeraša, što mi je izuzetno drago. I puno veći golmani su tu imali problema jer si jednostavno na streljani, imaš pet obrana, ali si primio četiri gola i onda je tu teško egzistirati.”
U redu, vratimo se za kraj razgvora još Varaždinu i HNL-u. Tko vam je najveći konkurent u ligi u smislu borbe za pozicije?
“S obzirom da nas je Slaven Belupo izbacio iz lige, kod navijača tu možda postoji neka draž. To je Sjeverni derbi. I oni igraju jako lijepo, mi se pretjerano ne opterećujemo s tim rivalstvima. Nama je bitno samo što prije matematički osigurati ostanak. Moramo biti realni i reći da postoje klubovi koji su i prije bili čvrsto na tablici pa su sada u problemu, kao npr. Rijeka i Gorica. Tako da moramo biti jako oprezni, ići utakmicu po utakmicu jer drugačije stvarno ne ide", zaključio je naš razgovor vratar Varaždina.
Modri i Varaždin susreću se u nedjelju u 15 sati na Maksimiru u 13. kolu HNL-a.
HNL, 13. kolo
Petak, 14. listopada
Šibenik - Slaven Belupo 0:2
Subota, 15. listopada
Nedjelja, 16. listopada
*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+
