Puni krug na Maksimiru: U godinu dana Dinamo se vratio na isto

Tada Hoxha, jučer Stojković. Dinamo je dva puta usred krize pobijedio Rijeku jer nisu znali pretvoriti svoj momentum u korist. Zamamljivo je i pogledati tadašnju postavu Dinama i današnju. Na golu više nema Ivana Nevistića koji je u studenom prošle godine sjajnom obranom spasio tri boda. U godinu dana Nevistić je prošao put od prvog golmana do otpisanog pa do povratnika u playoffu Lige prvaka pa sada opet otpisan. Bilo je to razdoblje kada se ozlijedio Moris Valinčić, a na beku je zaigrao Mateo Lisica. Sjećamo se, a posebice utakmice u Puli koliko je propuha bilo na toj desnoj strani. Nije Lisica kriv za to jer se nije snašao na poziciji koju je zadnji put igrao u pionirima.

Pitanje desnog beka godinu dana poslije i dalje nije riješeno. Valinčić je poslije ozljede potpuno drugi igrač. Krivo postavljanje, nerazumna dodavanje i potpuno pogrešno čitanje igre. Njegova zamjena je Paul Tabinas koji izuzev dvoboja protiv Lokomotive nije pokazao ništa što bi ga činilo igračem za Dinamo. Opcija je i stoper Galešić koji još najbolje izgleda na beku. Na lijevoj strani je Bruno Goda odigrao odličnu utakmicu, ali Kovačević ga je odlučio zamijeniti u 75. minuti i uvesti Vinlöfa. Isto je napravio i godinu dana ranije. Kod Kovačevića rijetko vidimo taktičke izmjene. Uglavnom su pozicija za poziciju. U godinu dana promjena gotovo ni nema. Déjà vu.

Dominguez i Radeljić bili su stoperi, a vrlo vjerojatno bi tamo bio McKenna da se nije ozlijedio dan ranije. Posebno je zanimljivo usporediti vezni red. Kapetan Mišić je i dalje tu s istom ulogom i značenjem. Njegovi partneri bili su tada Dejan Ljubičić i Ismaël Bennacer. Ljubičić je doveden kao igrač koji će godinama ostati u Dinamu biti osovina novog Dinama. Na Maksimiru se zadržao šest mjeseci i postao prva greška Zvonimira Bobana. Slična priča trebala je biti i s čovjekom koji ga je zamijenio u toj utakmici, Gonzalo Villar. Došao je kao veliko ime i za ozbiljnu cifru od tri milijuna eura, a i on je prvom zimom spakirao kofere i napustio Zagreb. Bennacer je ostao do kraja sezone, ali njegovo stanje s ozljedama bilo je previše kritično kako bi ga Dinamo zadržao nakon što je raskinuo ugovor s Milanom. Uostalom njegova plaća bila je debelo iznad predviđenog budžeta te njegovo dovođenje se više pokazalo kao Bobanovo pokazivanje moći, a ne pokazivanje Benncaerovih kvaliteta koje nedvojbeno ima. U prijevodu, vezni red ispao je pun "rupa" kao i Maksimir. Nebitno mislimo li na trenutačni ili onaj planirani.

Vezni red su zamijenili Miha Zajc i Luka Stojković. Slovenac je prošle godine bio lider momčad, dobio je status dokapetana, a ove sezone upao je u krizu iz koje ne može izaći. Zaledio se sinoć na prohladnom Maksimiru i u drugom poluvremenu bio je samo statist. Samo Kovačević zna zašto ga je držao u igri do 75. minute. Stojković je do prošle zime bio najveći gubitnik u Modroj svlačionici. Popularni Divljak bio je u drugom planu pored svih mogućih "zvjezdanih" veznjaka, ali kada je igrao pokazivao je da zaslužuje priliku. Na zimskim pripremama čelnici kluba prihvatili su ponudu za njega s Bliskog istoka i rekli mu da može ići ako želi. Umjesto milijunskog ugovora u šeik ligi Stojković je izabrao dokazivanje i dokazao se na proljeće kada je uz Belju bio najbolji igrač. Ove sezone on je postao ta zvijezda i čovjek koji uz Belju mora potegnuti, a on je "zapeo". Nadaju se svi u Dinamu da izvedba protiv Rijeka dokaz da se izvukao iz ralja loše forme i da će opet gledati proljetnog Stojkovića.

U prvom djelu prošle sezone Mario Kovačević imao je izmjenu koju je poštovao kao da je najvažniji zakon RH. Vaditi Belju za Kulenovića. Bilo je to normalno i uobičajeno iako mnogima nejasno. Napravio je to i tada, a u odlaskom Kulenovića Beljo je dobio punu minutažu i gle čuda - počeo zabijati i od tada nije prestao dok je u Kulenović postao zahvalan rotacijski igrač u Torinu.

I za kraj desno krilo. Sinoć Rodriguez, nekad Bakrar koji je i zabio u tom prošlogodišnjem dvoboju na sjajnu asistenciju Bennaceru. Dok je Rodriguez tek počeo igrati odlazak Bakrara jako se osjetio na početku sezone. Prirodno napadač u Dinamu je prošle sezone na desnom krilu postao drugi strijelac poslije Belje. Učinak Lisice i Almene ove sezone bliži je nuli nego Bakraru, ali Alžirac nije mogao odbiti unosniju ponudu slavnog egipatskog kluba. Pošteno s obje strane, ali da je Dinamo puno izgubio, je.

Dinamo dakle u godinu dana i dalje ima puno upitnika kao i prošle sezone, a Kovačević momčad vodi gotovo na isti način. Samo što tada nije nužno u svakoj utakmici ovisio o jednom igraču kao što sada ovisi o Belji. Tada su znali iskočiti Bakrar, Hoxha pa i Kulenović. Možda se Stojković konačno probudio i bude ta prevaga koju Dinamu čeka i čeka. Ali nekada nije dovoljno čekati nekada se mora izazvati ta reakcija. Dinamu treba buđenje, treba onaj klik kao na proljeće. Dojam je da gledamo iste situacije, istu krizu i istu priču kao i prošle godine u ovo vrijeme. Desni bek i dalje je nepoznanica, lijevi bek uvijek ide van, za vezni red i dalje se ne zna idealna trojka, a sada se ne zna ni stoperski par. Krila su ponovno enigma s tim da je Bakrar isporučivao često, a Hoxha povremno bljesnuo.

Tko ima to rješenje znaju samo na Maksimiru, ali u godinu dana, od Rijeke do Rijeke u Dinamu su napravili puni krug. Kriza igre vidljiva ja svih strana iako rezultat ne pati. Pitanje je koliko dugo će se Dinamo moći tako provlačiti jer za razliku od prošle sezone Hajduk je bolji. Greške koje su napravili u dovođenju igrača su priznali jer neki igrači više nisu u klubu ili igraju manje, a jesu li ih ispravili? Ako je suditi po onome što gledamo posljednjih tjedana baš i ne, no kako Kovačević voli reći, treba još vremena... Čeka li nas déjà vu prošle sezone pokazat će nam to famozno vrijeme.