E. GrgićUmjesto Mozart kugli, turisti nakon ovih scena u Beču traže hrvatski šal, a u Kataru idemo sanjati zajedno (FOTO/VIDEO)
.jpg)
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 26.09.22. | 13:00
Beč je nastavio u ponedjeljak sa svojim uobičajenim životom, navijači koji su jučer nosili kockice danas kreću opet u svoje uobičajene obaveze, ali slike sa Stephansplatza ostaju zauvijek, što bi rekao Marijan Ban: Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj
Mjesto radnje: Beč, Stephansplatz, vrijeme radnje: oko deset sati prije utakmice Austrija – Hrvatska u Ligi nacija. Razgovor stol do nas ide ovako:
“Oprostite, vi ste iz Hrvatske?” –Da.
“Gdje ste kupili to?” Pokazuju znatiželjni gospodin i gospođa (čini se, iz Engleske) na hrvatski navijački šal, jedan od onih iz starije generacije.
“U našoj zemlji, nije odavde. Ne znam gdje ga ovdje možete kupiti”, odgovara mladi hrvatski navijač.
“Hoćete li nam ga prodati? Nije bitan iznos.”
“Ne, žao mi je. Ovo je previše vrijedno.”
Tih nekoliko rečenica ostavilo je iza sebe znatiželjnu tišinu onih koji su razgovor čuli. Je li hrvatski identitet doista toliko poseban? Jest.
Vjerojatno je cijelu tu scenu primijetila tek mladićeva obitelj, otac, majka, brat i sestre koji su bili s njim za stolom, također obučeni u crven, bijeli i plavi i vaša novinarka. Ne’š ti, neki turisti i sad bi oni šal. Nebitna scena. Ali taj minikozmos dočarava cijelu sliku Hrvatske u Beču za vikend.
Ulični slikar stao je malo kasnije kraj istog stola nacrtati mlađeg člana iste te obitelji (prilažemo vam videodokaz u tekstu.) Dječak sa crveno-bijelim kockicama na šeširu. Mirno je sjedio, uživao sa svojima u austrijskoj prijestolnici i čekao polazak na utakmicu. On, njegova obitelj I još 25 tisuća Hrvata, od čega nekoliko tisuća baš na istom tom mjestu. Okružili su centar Beča, policija je upozoravala da paze što rade, nereda nije bilo, ali pjesme, navijanja, hrvatskih zastava na pretek.
I da, cijeli dan u centru Beča nismo sreli niti jednu skupinu austrijskih navijača. Tek jednu djevojku s Österreich šalom, a i ona je mirno sjedila do hrvatskih navijača ispijajući svoje pivo i promatrajući kako navijaju Hrvati.
Tek dolaskom na stadion vidjeli smo veću brojku domaćih navijača, no ni to nije po energiji bilo ni blizu hrvatskim. Stajali su u redu za kobasice, bez ikakve pjesme… Mahali su sa sponzorskim zastavicama jednog salszburškog piva, na ogradu slavnog Pratera okačili tek nekoliko austrijskih zastava. Otpjevali su na početku i jednu svoju pjesmu za koju je jedan kolega zgodno rekao da je vjerojatno njihova ‘Lijepa li si’, no… Uz dužno poštovanje Austrijancima – nula bodova. U Hrvate nisu unijeli niti mrvu straha, ni među navijače, ni među igrače.
Hrvatska je slavila, prošla u Final Four Lige nacija i pojačala snove o tome da u Kataru ‘prebacimo’ i to slavno srebro iz Rusije ili da mu barem dođemo blizu. Govorili su nam prije susreta navijači kako im odlazak u Katar ovisi o financijama, ali da se planovi kuju. Nakon četvrte pobjede Vatrenih u nizu, verojatno će se odnekud ipak naći i sredstva za taj put, snovi su preveliki da ih ne bismo proživjeli skupa.
Novinari su dobar dio dana proveli s hrvatskim navijačima u centru, ali smo ih pustili da prema stadionu ipak krenu sami, a mi smo krenuli kojih satak ranije na metro i prema stadionu. Izlaskom na trg na kojemu više nije bilo hrvatskih navijaača – tišina, muk.
To je hrvatski identitet. Da jedan Beč lagano napuni zaraznom energijom, da se u austrijskoj prijestolnici žele kupiti naši šalovi, a ne Mozart kugle, da nas domaći navijači ne mogu nadglasati na vlastitom stadionu i to nakon što je njihova reprezentacija u ranijem međusobnom susretu slavila. Beč je nastavio u ponedjeljak sa svojim uobičajenim životom, navijači koji su jučer nosili kockice danas kreću opet u svoje uobičajene obaveze, ali slike sa Stephansplatza ostaju zauvijek, što bi rekao Marijan Ban: mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj.
.jpg)
