Pixsell
Pixsell

Tri 'zašto' - donosimo argumente zašto bi Osijek, Dinamo, Rijeka i Hajduk mogli osvojiti titulu

Vrijeme Čitanja: 14min | čet. 03.03.22. | 10:18

Pred posljednju fazu nikad uzbudljivijeg prvenstva Hrvatske u nogometu donosimo po tri argumenta za svaki od četiri najbolja kluba - zašto bi baš oni ove sezone mogli osvojiti naslov.

Praktički od prvog kola i Dinamovog poraza od Slaven Belupa na Maksimiru, cijela aktualna sezona 1.HNL ide prema tome da ćemo gledati najuzbudljivije prvenstvo u povijesti hrvatskog nogometa. Posljednjih godina u ovo doba, početkom ožujka, imali smo praktički već sigurnog prvaka. Tek u sezonama 2008./09., kada je Hajduk posljednji put bio konkurent za naslov i u sezoni 2016./17. kada je Rijeka osvojila prvu i za sada jedinu titulu imali smo duopol u borbi za naslov.

Ove sezone obilježava se 30 godina od pokretanja HNL-a i kroz naše feljtone prisjetit ćemo se bogate povijesti HNL-a. U 90-tima Dinamo i Hajduk često su se do samoga kraja borili za titulu, a bilo je i sezona kada se još jedan klub uključio u borbu za naslov poput Zagreba 1994., Varteksa 1996., Rijeke 1999., Osijeka 2001. i dakako, šampionskog Zagreba 2002. No, nikada, ali baš nikada nismo imali situaciju u kojoj se četiri kluba bore za naslov.

Ok, do kraja sezone ostalo je još 11 kola, Dinamo i Hajduk imaju i zaostali derbi na Poljudu, i nije nemoguće da netko, ako mu se dogodi luda serija pobjeda, na kraju osvoji naslov prvaka s 10+ bodova prednosti, iako je to u ovom trenutku prilično teško za očekivati.

Činjenica jest da 80 dana prije kraja prvenstva, četiri kluba imaju realne šanse osvojiti titulu. I vjerojatno će ostati kandidati za titulu do samoga kraja.

Cijelo vrijeme se očekuje da će Osijek i pogotovo Rijeka početi ‘kihati’, da će se ovaj četveroboj pretvoriti u dvoboj Dinama i Hajduka, no, evo, 80 dana prije kraja prvenstva, Osijek je prvi, a Rijeka treća s tri boda manje. Doduše, oba kluba imaju utakmicu više od Dinama i Hajduka, no dva najtrofejnija hrvatska kluba imaju zaostali derbi što znači da će jedan ili, u slučaju neriješenog, oba kluba u toj utakmici izgubiti bodove.

Sve u svemu, došli smo do toga da više nitko ne može odmahnuti rukom na tvrdnju “ove sezone bi Hajduk/Osijek/Rijeka mogli osvojiti titulu”.

Sva četiri kluba koja se na vrhu prvenstvene tablice nalaze u razmaku od pet bodova imaju realne argumente zašto će baš oni biti 'ti' koji će osvojiti titulu.

Pokušali smo izdvojiti po tri argumenta za svaki klub u konkurenciji za naslov – zašto bi baš oni mogli osvojiti titulu ove godine.

Naravno, to ne znači da su to jedini argumenti za svaki od navedenih klubova i svakako bismo voljeli da nam napišete u komentarima svoje razmišljanje o svakom od klubova vodeće četvorke.

I da, čisto da se netko ne bi naljutio... argumente smo iznosili prema trenutnom poretku na ljestvici na dan objave ovog teksta.

Pa, krenimo....

OSIJEK – 52 BODA (25 UTAKMICA)

1. Nenad Bjelica

Nakon remija u posljednjem ‘jesenskom’ kolu napisali smo tekst pod naslovom “Mr. Derby – Osijek nema najveći budžet, kapitalce i euforiju, ali ima najboljeg trenera lige”. U tekstu smo se, između ostalog, dotaknuli učinka Nenada Bjelice na klupi Osijeka u derbijima protiv tri rivala. Tada je Bjeličin Osijek u prvenstvenim derbijima imao omjer od šest pobjeda, osam remija i samo dva poraza, oba od zagrebačkog Dinama. Nakon minimalnih pobjeda nad Rijekom i Dinamom omjer mu je 8-8-2.

Osijek ne igra lepršav nogomet, ne igra na 'gol više'. Nenad Bjelica nije trener kojeg će ljudi tapšati po ramenima zbog otvorenog i atraktivnog stila igre. Ali, kako je kolega iz redakcije napomenuo, Bjelica je trener koji bi uspio ‘neutralizirati’ i Real Madrid. Bjelica je u ovom trenutku najbolji trener HNL-a, a to potvrđuje svojim rezultatima, prijašnjim dok je bio trener Dinama i trenutnim na klupi Osijeka.

Njegov pobjednički mentalitet, gard i sposobnost da od svojih igrača napravi 'ratnike' koji će ispoštovati svaki njegov naputak, najveća su uzdanica Osijeka u nastojanju da će do kraja sezone zadržati prvo mjesto i, prvi put u povijesti, stići do titule namijenjene prvaku države.

2. Konkurentan i širok igrački kadar

Prošle sezone Osijek je dugo bio za petama Dinamu, no kroz cijelu se sezonu nekako samo čekao trenutak kada će Osijek zastati, a Dinamo se odvojiti na pristojnu prednost. To se dogodilo tek pred kraj utrke, no, Osijekov kadar iz prošle sezone nije se mogao mjeriti s Dinamovim u kojem su još igrali Joško Gvardiol, Lovro Majer, Mario Gavranović, Kristijan Jakić, Petar Stojanović...

Ove sezone situacija je drukčija. Dinamo igrački nije na razini prošle sezone (što je i logično, jer igrače poput Gvardiola, Majera i Gavranovića ne možeš samo tako nadomjestiti), a Osijek se drastično pojačao. Bjelica je ostao bez dva ‘beka’, Igora Silve i Petra Bočkaja, ali je doveo – u kontekstu domaće lige – prave kapitalce. Kristijan Lovrić i Mijo Caktaš bili su ponajbolji igrač lige posljednjih sezona, otkupljen je ugovor Ramona Miereza, dovedeni su ‘internacionalci’ Ivan Fiolić i Karlo Bartolec, zahvalni HNL igrači Darko Nejašmić i Marin Leoavc, a tu su i odlični starosjedioci Mile Škorić, Danijel Lončar, Mihael Žaper, Laszlo Kleinheisler...

Osijekov kadar još uvijek nije na razini Dinamovog, nema ‘zvučna’ imena poput onog Hajdukovog, nema igrača Drmićevog renomea, ali je iznimno kvalitetan, ravnomjeran i prije svega – širok. A bit će još i bolji kada im se vrate Nejašmić i Bartolec koji se oporavljaju od ozljeda...

3. Pozitivna atmosfera

Dugo se Osijek borio s publikom. Osijek je bilježio nikad bolju sezonu, a imao je slabu podršku na tribinama. Bolju posjetu od Osijeka imaju i Hajduk i Rijeka i Dinamo. No, čini se da se nakon pobjede u derbiju protiv Rijeke nešto promijenilo. Osječani su napokon počeli vjerovati u titulu. Osječani su se napokon mobilizirali, a cijela ‘priča’ kulminirala je na derbiju protiv Dinama. Na utakmici u kojoj su Bijelo-plavi slavili 75. rođendan kluba i 1000. utakmicu od kada je HNL-a, Osijek je rasprodao stadion i imao vjetar u leđa kroz cijelu utakmicu. Dinamo je nerijetko u Gradskom vrtu znao imati domaćinsku atmosferu, ipak u Slavoniji ima jako puno Bad Blue Boysa i zaljubljenika u plavu boju. U nedjelju to nije bilo tako.

Pozitivna atmosfera ključna je u Osijekovom nastojanju da stigne do titule. Sportski svijet bilježi nebrojene slučajeve u kojima su ‘mali’ i 'siromašni' pobjeđivali ‘velike’ i 'bogate', na krilima fanatizma, inteligencije i energije. I na krilima podrške publike i lokalne zajednice.

Mobilizacija koja je nastala pred derbi protiv Dinama mora se nastaviti i do kraja sezone. Kako je Bjelica u razgovoru za Germanijak nakon utakmice rekao, "Sada očekujem da slično ponove protiv Gorice, pa u derbiju s Hajdukom. Samo uz njihovu pomoć i podršku Osijek može nadoknaditi evidentni minus koji imamo u odnosu na konkurenciju na polju logistike. Sinergija s tribinama je uspostavljena, sretni smo zbog toga i želimo da se tako nastavi”.

DINAMO – 50 BODOVA (24 UTAKMICE)

1. Najjači igrački kadar

Dinamo je, objektivno, i dalje najjača momčad. Iako nam je već glupo stalno se pozivati na Transfermarkt, vrijednost Dinamovih igrača prema toj relevantnoj internetskoj stranici je veća od Hajdukovih, Osijekovih i Rijekinih igrača - zajedno.

Dinamo ima najviše seniorskih (Ivanušec, Oršić, Livaković, Petković, Ademi, Ristovski, Menalo, Gojak, Emreli, Moharrami) i mladih reprezentativaca (Franjić, Šutalo, Bulat, Baturina), Dinamo u kadru ima još čitav sijaset vrhunskih igrača koji bi bili nositelji igre u gotovo svim klubovima 1.HNL (Kevin Theophile, Josip Mišić, Petar Bočkaj, Komnen Andrić, Rasmus Lauritsen, Dario Špikić, Daniel Štefulj, Marko Tolić)...

Iako Dinamov kadar nije na razini prošlosezonskog i dalje je najjači i najširi u ligi, on je Plavima najveća 'garancija' da će osvojiti naslov prvaka. Doduše, Dinamo u ovom trenutku ima problema s ozljedama Ivanušeca, Ademija i Perića, Bruno Petković je daleko od prošlosezonske razine, no kada se trojac vrati i, pogotovo, ako se Petković probudi, Dinamo ne bi trebao imati ravnoga u HNL-u.

2. Pobjednički mentalitet

Dinamo je – prvak. Aktualni i simbolički. Dinamo je uvjerljivo najtrofejnija momčad u povijesti Hrvatske, jedini klub koji je osvojio europsku titulu, a sada je i jedini klub koji je u 21. stoljeću ‘prezimio’ u Europi. Dinamo je u posljednje četiri sezone pobijedio Sevillu, West Ham, Tottenham, Krasnodar, Feyenoord, CSKA, Atalantu, Benficu, Fenerbahče...

Dinamo zna osvajati naslove, Dinamo zna pobjeđivati na autoritet i na reputaciju. Dinamovi igrači, i kada napuste klub, u novim sredinama igraju s tim pobjedničkim gardom i pobjedničkim mentalitetom. Dinamo zna pobjeđivati kada je to potrebno. Dinamo ima pozitivan omjer sa svim konkurentima za naslov. Dinamo u svaku utakmicu, osim možda ove sezone protiv Hajduka na Poljudu, ulazi kao favorit. Ta činjenica dodatni je argument Plavima da će doći do titule.

Pobjednički mentalitet nešto je što se stvara godinama. A ako je Dinamo nešto naučio posljednjih godina, onda je to osvajati trofeje. Mnogim navijačima Osijeka i Rijeke, pa čak i Hajduka, zvuči nevjerojatno da bi njihov klub ove sezone mogao osvojiti titulu. Mnogim navijačima Dinama zvuči nevjerojatno da bi mogli ostati bez nje.

3. Dinamo jedini igra na jednom frontu

Ovaj argument je dokaz da pratimo nikad čudniju HNL. U ovom trenutku prošle sezone, Dinamo je igrao na tri fronta, Rijeka na dva, a Osijek i Hajduk samo prvenstvo. Sada Dinamovi konkurenti osim prvenstva igraju i Kup. S obzirom na to da se u jednom polufinalu susreću Osijek i Rijeka, jedan od ta dva konkurenta sigurno će igrati dvije kup utakmice. S obzirom na to da je Hajduk jučer nadvisio Goricu, Bijeli pred sobom imaju još to jedno finale o kojem moraju razmišljati.

Modri su ove sezone propustili pregršt bodova jer su igrali na više kolosijeka. Sjetimo se samo poraza od Belupa na Maksimiru, remija s Rijekom i Istrom također na domaćem terenu, poraza i 'nule' protiv Lokomotive i, zaključno, poraza u Gradskom vrtu od Osijeka. Dinamo je ove sezone prosuo previše bodova jer je igrao u ritmu svaka tri, četiri dana. Sada toga više nema, izuzev zaostalog derbija na Poljudu koji se igra 20. travnja.

Iako te dvije utakmice manje u odnosnu na konkurente naizgled ne znače puno, sama činjenica da se Dinamo do kraja sezone može fokusirati isključivo na HNL, uz ranija dva argumenta, daje nam za pravo tvrditi da će Modri na kraju sezone prvi prijeći kroz ciljnu ravninu.

3. RIJEKA - 49 BODOVA (25 UTAKMICA)

1. Tri kapitalca

Rijeka u svojem kadru ima dva istinska ‘kapitalca’ koji su joj ove sezone donijela pregršt bodova. Čak i u utakmicama u kojima je Rijeka igrala loše. Josip Drmić najbolji je klasični centarfor 1.HNL, uz sve dužno poštovanje Nikoli Kaliniću koji je već u dobrim godinama. Drmić je svojim golovima Rijeci donio 'bezbroj' bodova ove sezone. Sjetimo se samo utakmica protiv Slaven Belupa (2:1) i Istre 1961 (2:0), onog 'torpeda' protiv Dinama na Maksimiru, pa onda i dva Dinamu na Rujevici, dvaput je rušio Hajduk na Poljudu. Drmić je klasa i trebamo biti sretni jer igrač takvog renomea igra u HNL-u.

Robert Murić je još jedan igrač Rijeke koji 'simultankom' može riješiti utakmicu. Protiv bilo kojeg protivnika u ligi. On i Drmić zajedno su zabili 25 Rijekinih prvenstvenih golova ove sezone. Murićeva vrlina nisu samo sjajna tehnika, lucidnost, dribling i nepredvidiv udarac, već je riječ o jednom od najboljih izvođača prekida u ligi.

Za kraj, ostavili smo trećeg Rijekinog 'kapitalca', trenera Gorana Tomića. Iako ima objektivno najslabiji i najuži kadar od konkurenata za naslov, Rijeka igra najatraktivniji i najefikasniji nogomet s najviše postignutih golova. U obrani im ponekad zna biti 'propuh', no Tomić je u više navrata (triput protiv Dinama, dvaput protiv Hajduka na Poljudu) dokazao taktičku izvrsnost i potvrdio da je jedan od najboljih trenera lige.

Momčad koja u svojem rosteru ima igrače poput Drmića i Murića, ali i još čitav niz kvalitetnih igrača koji igraju pod paskom odličnog taktičara može se nadati tituli prvaka države.

2. Raspored

Rijeka do kraja sezone ima još samo tri derbija i to sva tri na domaćem terenu. U 30. kolu Riječki bijeli dočekuju Dinamo na Rujevici, u 32. Osijek, a u 34. Hajduk. U pretposljednjem kolu idu na noge Slaven Belupu, a onda u zadnjem dočekuju svoju ‘filijalu’ Hrvatski dragovoljac na Rujevicu.

Naravno, osvojiti svih devet bodova u derbijima je iznimno teško, neki bi rekli i nemoguće, što je potvrdila aktualna sezona. No, činjenica da je Rijeka odradila sve Maksimire, Poljude i Gradske vrtove, daje za pravo tvrditi da Riječani imaju najbolji raspored do kraja sezone, barem kada je riječ o utakmicama protiv ostalih kandidata za naslov.

Što se ostatka lige tiče, Rijeka do kraja sezone ide na noge Hrvatskom dragovoljcu, Gorici, Istri 1961, Lokomotivi, Šibeniku i Slaven Belupu. To su sve teška gostovanja (osim Dragovoljca, cinici bi rekli), i mnogi vjeruju da će Rijeka na njima 'lomiti zube', no momčad s Kvarnera u svaku od tih utakmica ući će kao favorit za pobjedu.

3. Nema pritiska

Ako Rijeka ne osvoji naslov, nitko momčadi s Rujevice neće moći ništa zamjeriti. Za Dinamo i njegov način poslovanja ostanak bez titule bio bi veliki gubitak jer bi ostali bez Lige prvaka, a u ne toliko lukrativnoj Europskoj ligi su svoje ionako odradili. Hajduk je puno uložio u momčad i cijeli projekt te s titulom mora vratiti investiciju. Mladim talentima pada cijena i naslov prvaka (ili barem Kup) je nužan. A tu je i fond od euro natjecanja. Osijek je u boljoj situaciji od dva najtrofejnija hrvatska kluba kada je riječ o pritisku, no Bjelica je sam postavio ljestvicu visoko i objavio pohod na naslov prvaka.

Riječane će u slučaju ne osvajanja titule tapšati po ramenu. "Bravo dečki, odlično ste se borili". Na zimu su ostali bez Ivana Tomečaka, pouzdanih stopera Rodriga Escovala i Nine Galovića, ali su napravili jako dobar posao dovođenjem Andresa Solana, kao i zadržavanjem Roberta Murića, odnosno Josipa Drmića.

Rijeka ima mogućnost doći do titule. Goran Tomić radi u tišini i iz kola u kolo iznenađuje. Ali, nema pritisak osvajanja titule. Dok će za Dinamo, Hajduk pa čak i Osijek bod u recimo Koprivnici značiti veliku 'tragediju', u redovima Rijeke taj će se bod komentirati ‘šteta, dobro smo igrali, ali danas nije išlo’. Rijeka, kladioničarskim rječnikom, i dalje ima najmanje šanse za osvojiti titulu od ove četvorke, ali su možda baš zato i najopasniji.

PixsellPixsell

HAJDUK - 47 BODOVA (24 UTAKMICE)

1. Marko Livaja i ostatak igračkog kadra

Hajduk ima Marka Livaju. U ovom trenutku najboljeg igrača i najboljeg strijelca lige. On je tip igrača zbog kojeg momčad u kojoj on igra, jednostavno mora biti kandidat za naslov. Njegova vrijednost nije samo individualna kvaliteta i činjenica da svoje suigrače čini boljima. Livaja ima karizmu i autoritet kakva se veže samo uz posebne nogometaše. Livaja nije samo nogometaš. On je ikona. Ali, Hajduk nije samo Marko Livaja...

Hajduk ima Filipa Krovinovića, jednog od najboljih veznjaka u ligi čiji se izostanak prilično osjeti u kreaciji Hajdukovih napada. Nikola Kalinić je bio napadač top klase, sada je već ostario, ali i dalje zna. Sama činjenica da Kalinić stoji u napadu sa sobom vuče oprez suparničkih stopera. Hajduk ima uz Dinamo najbolji napad lige, a po konkretnom učinku (broju golova) najbolji. Tu su još pouzdani Mlakar i Sahiti, veliki talenti Biuk i Ljubičić...

Lukas Grgić je prilično iznenađenje, stoperi su poznata i renomirana imena, bekovi povremeni reprezentativci svojih država, a Hajduk ovo proljeće ulazi s jako dobrim rezervama. Hajduk dugo nije imao ovako kvalitetan i širok kadar. Uz to, tu je Valdas Dambrauskas, jako dobar i studiozan trener, s velikim motivom. Hajduk mu je najveća prilika dosadašnje karijere.

Hajduk ove sezone mora osvojiti trofej. U kupu je veliki favorit, u prvenstvu nije, ali mu kadar i stručni stožer garantiraju da će se do samoga kraja boriti za titulu.

2. Podrška zajednice

Hajduk u ovom trenutku ima veliku podršku svoje zajednice, Bijeli su oborili rekord po broju članova, a sad im je cilj da taj rekord zaokružiti i prvom titulom nakon 17 godina. A onda bi postojećih 50+ tisuća članova moglo prijeći u 100+, čak i 150+ tisuća. Posljednja titula u Splitu slavljena je 2005., posljednji trofej (Kup) osvojen je 2013., godine suše, ali i 'neprijatelj' u ljudima koji su vodili hrvatski nogomet posljednjih godina ujedinila je hajdučki puk.

Hajduk je u Hrvatskoj apsolutni prvak po pitanju broja gledatelja na tribinama i uključenosti zajednice u sam klub. Hajduk je jedini klub 1.HNL koji, prema stranici prvahnl.hr prosječno ima više od 10.000 gledatelja na domaćim utakmicama. Preneseno, prosječno Bijele prati više navijača (10.001), nego Rijeku (3.273), Dinamo (2.412), Osijek (2.310), Istru 1961 (737), Goricu (737) i Hrvatski dragovoljac (444) zajedno (9.913).

Iako se posljednjih godina Hajduku ta 'euforija' znala odbiti o glavu, a i sama činjenica da je ove sezone Hajduk osvojio jedan bod u četiri derbija na Poljudu, ide u prilog tezi da Bijeli još uvijek 'kiksaju' kada se očekuje pobjeda pred punim (u korona-dobu polupunim) stadionom, energija ljudi koji svakodnevno prate Hajduk daje Splićanima za pravo nadati se da će ih taj 12. igrač do kraja sezone odvesti do titule.

Milan Sabic/PIXSELLMilan Sabic/PIXSELL

3. Zakon brojeva

Hajduk je jedan od onih klubova za koje možemo reći da će sigurno ponovno osvojiti naslov. Hoće li to biti ove, iduće ili za više godina u ovom kontekstu nije bitno. Hajduk je povijesno i tradicijski preveliki klub da ponovno ne bi bio prvak jedne male države poput Hrvatske. Za Zagreb se možemo sigurno okladiti da neće biti prvak u bližoj ili daljoj budućnosti. Na Rijeku je koeficijent podosta niži (više u ranijoj rubrici), ali isto nije sigurna oklada da će momčad s Kvarnera ponovno osvojiti naslov prvaka Hrvatske. Za Hajduk jest. Bijeli će kad tad osvojiti titulu.

Hajduk je ove sezone složio konkurentnu momčadi, ‘na papiru’ i Transfermakrtu najbolju nakon Dinama, ima podršku s tribina i lokalne zajednice. Ne smijemo zanemariti niti na ‘medijsku mašineriju' koja je ove sezone napravila dosta veliki ‘hype’ oko Hajduka, pa se čak i jednog Ivana Rakitića gura među hajdukovce.

No, to je posve normalno. Oko brojnih klubova se dizao ‘hype’ kada su išli prema tituli. U najnovije doba kada je Rijeka osvajala naslov, sjećamo se 'medijske euforije' oko Bogdanovog i Modrićevog Intera iz Zaprešića, prije toga oduševljenje Cicinim Zagrebom, a cijela država bila je oduševljenja i Cicinim Dinamom koji je 1982. osvojio titulu nakon 24 godine posta. Gdje se neće euforija stvoriti oko kvalitetnog i konkurentnog Hajduka, uz Dinamo najpopularniji klub u državi?

Nećemo ići toliko daleko i napisati 'sad ili nikad', nego da je možda upravo ovo ‘ta’ godina u kojoj će Hajduk osvojiti naslov.


 


Tagovi

Dinamo ZagrebGNK DinamoHajdukHNK RijekaRijekaOsijekPrva HNLHrvatskaizdvajamo

Ostale Vijesti