A. LesičkiStigli s dijagnozama i spremni za otpis, a otišli s bodovima
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 02.11.26. | 08:02
Dok mu liječnici skraćuju popis igrača, Bessone od preostalih gradi momčad koja dijeli lekcije. Predsjednici bi zato bilo pametnije poslušati čovjeka s klupe nego tražiti rješenja po LinkedInu
Osijek je iznenadio sve. Ponajviše samoga sebe. U Zagreb je doputovao s bolničkim kartonom impresivne debljine i malom dozom samopouzdanja. A vratio se s tri boda i poluvremenom za koje Federico Bessone tvrdi da je najbolje otkako sjedi na osječkoj klupi. Lokomotiva je na svojoj koži osjetila da Osijek, kojemu su već pripremali bolesnički krevet, a koji još ima snage nekoga pošteno izudarati.
Na odmoru je bilo 2-0, uz dovoljno propuštenih prilika da se nastavak pretvori u administrativnu obvezu. Trebalo je odigrati još 45 minuta jer tako nalažu pravila, premda bi se domaćini vjerojatno složili da se ostatak riješi elektroničkom poštom.
Bessoneu se, očito, neke stvari moraju najprije srušiti na glavu da bi od njih sagradio kuću. Tako je bilo kada je nakon Rijeke i kup-ispadanja od Segeste na Opus stigao Dinamo. Dok se po Osijeku tražio krivac, trener je pronašao momčad. Dinamo je tada dobio lekciju, Lokomotiva sada njezino dopunjeno izdanje. Obojici je nakon prvog poluvremena odlazak u svlačionicu bio najugodniji dio večeri.
A priprema utakmice nije baš mirisala na takav rasplet. Četiri kola bez pobjede, sve više neugodnih pitanja i sve manje zdravih igrača koja bi na njih trebala odgovoriti. Svaki susret s klupskim liječnicima Bessoneu vjerojatno počinje jednako: sjednite, imamo vam nešto reći.
Kad je sastavio popis raspoloživih, na klupi su ostala mjesta za četvoricu juniora. Nedostaje ti stoper, nemaš zamjenu, na lijevi bok šalješ mladog Kalema a mladić odigra kao da je baš njega sve vrijeme trebalo čekati. Još namjesti Farkašu drugi gol. U nogometu koji toliko voli iskustvo, ponekad je dovoljno nekome prvi put ozbiljno vjerovati.
.jpg.webp)
Tu je Bessoneova vrijednost. Njegovi igrači ne izgledaju kao ljudi kojima je trener prije izlaska na travnjak objasnio sve načine na koje mogu pogriješiti. Izgledaju kao ljudi kojima je rekao što mogu napraviti dobro. Razlika je velika. Osobito kada ti za ostanak iza 22 sata van obiteljskog doma treba pristanak roditelja. Bessone im daje povjerenje, a oni mu vraćaju nogomet. I trku. I uklizavanje. Sve ono za što se po klubovima osnivaju posebni odjeli, a ponekad stane u jedan pošten razgovor.
Malenica je opet čupao kada je trebalo. Tunjić se izvedbama približava povratku na Olićev popis, a bilo bi dobro da izbornik pritom ne preskoči Niku Farkaša, tamo će ga čekati Ivano Kolarik koji je također odigrao sjajnu utakmicu u Maksimiru. Praktički bez greške. Nije svaka zanimljiva nogometna adresa u inozemstvu. Ima ih i uz Dravu, samo treba pogledati kroz pravi prozor.
A prije svega, čini se da bi Marjan Šišić nakon što je dogovorio ostanak Matkovića, ponovno ovih dana trebao sjesti u automobil pa put Pampasa i vidjeti što je sve Osijek sposoban ponuditi da zadrže Luku Jelenića. Osijekov stoper početkom 2027. ulazi u posljednjih šest mjeseci ugovora. To je onaj dio nogometnog kalendara u kojemu tuđi mobiteli počinju zvoniti, a vlastita uprava naknadno otkriva s kime se sve vode pregovori. Jelenić danas nije samo važan igrač Osijeka. On je bedem uz koji klinci mogu odrastati bez straha da će im prvi ozbiljniji vjetar odnijeti krov. Uz njega izgledaju sigurnije. Brže sazrijevaju. Na koncu, i više vrijede. Ako već nogometni argument nije dovoljan, možda će računovodstveni zazvučati uvjerljivije.
Zato bi gospođi predsjednici zadržavanje Jelenića moralo biti važnije od guglanja novih kadrova za "odjel za performanse". Lijepo je imati odjel koji će ustanoviti koliko je netko pretrčao. Još je ljepše zadržati čovjeka zbog kojega ostali ne moraju stalno trčati unatrag.
Osijeku u ovom trenutku ne treba još jedna zvučna funkcija na engleskom jeziku. Treba mu nekoliko jasnih nogometnih odluka na jeziku koji razumije svlačionica.
Ako predsjednica već ne želi Hrvata za sportskog direktora, a domaći je čovjek na toj funkciji po HNL-u očito postao sumnjiva roba, neka barem posluša stranca kojega već ima. Neka se spusti do Bessonea i pita ga što ovoj momčadi treba, koga mora zadržati i dokle se s njom može. Ne treba od mladosti praviti obveznika borbe za trofeje, niti nakon jedne pobjede naručivati otvoreni autobus. Ali ne treba ni čovjeku koji je sastavio ovu momčad svakoga ljeta odnositi alat, pa se u studenome čuditi što radovi kasne.
Ako može Šafarić držati Varaždin u ozbiljnim visinima u usporedbi s budžetom s kojim raspolaže i djelovati kao trener i sportski direktor, ne znamo zašto to ne bi mogao Bessone. Zašto se onda i trener Osijeka ne bi ozbiljno pitalo o sportskoj politici? On barem zna što ima u svlačionici. I, još važnije, što od toga može napraviti.
A zadovoljava i očito sve važniji kriterij kada su u pitanju klubovi iz HNL-a.
Nije domaći kadar.