I. SučićPuno sreće i sve najbolje. Od Srca…
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 17.01.26. | 08:00
Prošla je 41 godina otkako naslov prvaka Škotske nije završio u rukama Celtica ili Rangersa. Posljednji put kad se to dogodilo, Sir Alex Ferguson vodio je Aberdeen. Godina je tada bila 1985., a nogomet – neki drugi sport. U sezoni 2025./26. povijest bi se, pomalo neočekivano, mogla ponoviti.
Priča je stvarno sjajna. I na stranu sada je li vaša škotska simpatija Celtic, Rangers, Ross County ili netko četvrti – gledajući sve ovako sa strane i s jedne sigurne udaljenosti, bila bi prava šteta da priča sezone na Otoku završi u blatu.
Prvi vratar? Nijemac, 33-godišnjak, čovjek kojeg je prije samo pet i pol godina Hertha platila čak sedam milijuna eura. Njegova zamjena? Točno deset godina stariji gigant škotskog nogometa. Igrač koji je ponikao u klubu i s njim rastao, zatim se okušao u Engleskoj, u Celticu proveo najbolje godine karijere pa se onda opet vratio – kući.
Obrana? Austrijanac, Irac rođen u SAD-u, pa onda dva Škota. A tek veznjaci… Dobro, ovisi o formaciji – nekad će se igrati s četvoricom pa će se na terenu naći Albanac, Burkinac i Kazahstanac, nekad s trojicom pa će glavnu riječ voditi Brazilac, najbolji igrač momčadi Grk i Australac. A u konkurenciji su još Islanđanin i Kongoanac.
Napad? Kapetan i velemajstor Lawrence Shankland, Škot, a pored njega Cláudio Braga – Portugalac koji je u klub došao iz Norveške. I koji je prethodno u svojoj domovini najdalje dogurao do četvrtog razreda nogometa.
To je, ukratko, roster Heart of Midlothiana, trenutačno vodeće momčadi Premiershipa. A tu još treba spomenuti i dvojicu desnih bekova, jednog iz Norveške i drugog iz Nizozemske, zatim veznjaka iz Norveške, kao i napadača iz Belgije, podrijetlom iz DR Konga. Čudi vas otkud sada svi oni u Heartsu? Šapnut ćemo jedno ime, ali o njemu tek nešto kasnije: Tony Bloom.
Glavnu riječ u svlačionici koja ove sezone broji čak 17 različitih nacionalnosti ima Derek McInnes, nekoć korektan prvoligaški igrač kojem su dva nastupa za reprezentaciju Škotske bili vrhunac karijere. Uz, hajde, transfer iz Rangersa u WBA, tada člana drugog razreda engleskog nogometa.
Njegovo lice pamte i Riječani. Na klupi Aberdeena protiv aktualnog prvaka Hrvatske odradio je četiri utakmice (1-1-2), s tim da je posebno u sjećanju ostao njegov prvi susret s Kvarnerom, kada je njegova momčad slavila 3-0 na Kantridi i Rijekinu europsku avanturu okončala već u drugom pretkolu Europske lige. Doduše, tada je McInnes imao pet-šest kilograma manje, ali glavni razlog zašto ga netko možda ne bi odmah prepoznao jest njegova gusta i sijeda brada. Kao da se samoinicijativno odučio pripremati da ga jednog dana na malom platnu utjelovi njegov dvije godine stariji sugrađanin iz Paisleyja Gerard Butler.
McInnes je trenersku karijeru započeo u istom klubu u kojem je završio igračku, St. Johnstoneu. Nakon četiri godine na njihovoj klupi stigao je poziv iz Championshipa koji nije mogao odbiti. Nešto dulje od godine dana vodio je Bristol City, ali bez previše uspjeha, pa je u travnju 2013. pronašao novi angažman u Aberdeenu. I ondje ostao osam godina. Iako je osvojio samo jedan trofej, Škotski Liga kup u sezoni 2013./14., navijači Aberdeena gledali su na njega kao na modernu verziju Sir Alexa Fergusona. I neki do danas nisu prežalili njegov odlazak iz kluba. Od 2021. do danas promijenili su čak sedam trenera, a trofej je donio samo onaj koji je prije desetak dana postao bivši – Jimmy Thelin. McInnes je nakon 377 utakmica na klupi Aberdeena odlučio dignuti sidro, a prije dolaska u Midlothian odradio je tri vrlo dobre sezone u Kilmarnocku.
No, bile te tri godine dobre, osrednje ili loše, nitko – ali baš nitko – nije mogao anticipirati ono što se trenutačno događa u Heartsu. Istina, rano su ispali iz Kupa, ali teoretski dođe na isto ispadneš li u drugom kolu ili u finalu. Kup je natjecanje koje ili osvojiš ili ne. Najbolje je to objasnio Radomir Đalović – tko te pita?
U prvenstvu su, pak, nogometaši Heartsa u 22 kola upisali samo dva poraza. Jedan od njih, pogađate, stigao je od Aberdeena. Minimalni. Na Pittodrieu.
Iako je dvaput dvaput – to je zapravo gotovo ništa. Pogotovo kad se uzme u obzir da je Celtic ove sezone već na šest poraza, Rangers isto na dva, a trenutačno osmi Aberdeen na čak 11. Hearts je, nakon 22 kola, na učinku od nevjerojatnih 50 bodova, dok su prošlu sezonu završili s točno 10manje. Veličina rezultata sada je, vjerujemo, jasnija.
Na početku sezone novi trener i 17 različitih nacionalnosti u svlačionici kod navijača nisu mogli kupiti mir ni povećati ambicije, već samo nervozu i anksioznost: Kako će to izgledati? Ima li McInnes ideju? Hoće li se momčad kliknuti? Ili je sve ovo početak kraja?
A onda je krenulo. I još uvijek nije stalo.
U prošlom kolu, protiv St. Mirrena – jedne od rijetkih momčadi koje su ove sezone porazile Hearts (Kup) – domaćin je već u 15. minuti ostao s igračem manje. Beni Baningime (DR Kongo) zakasnio je u startu i brutalno ušao u nogu Idowua, a prema svlačionici je krenuo i prije nego što mu je sudac išta morao pokazati.
McInnes nije mijenjao ništa. Malo je samo prerotirao igrače, a Hearts je nastavio igrati kao da se ništa nije dogodilo. U 60. minuti Strickland je zabio za 1-0, a 20 minuta kasnije Magnusson za konačnih 2-0. “Treba nam samo deset igrača da pobijedimo”, pjevali su navijači, dok je trener nakon utakmice istaknuo kako je publika nahranila momčad nevjerojatnom energijom.
Samo tri dana ranije, na gostovanju kod Dundeeja, Hearts je cijelo drugo poluvrijeme također odradio s desetoricom igrača. Nakon crvenog kartona vrataru Schwolowu, na teren je morao veteran Craig Gordon. Braga je već u 27. minuti zabio za vodstvo, a onda je najstariji igrač Premiershipa opet stao među vratnice. I uz sve trofeje osvojene s Celticom, vjerojatno najviše od svega sanja upravo jedan – s Heartsom. Klubom u kojem je počeo i klubom u kojem misli i završiti.
I to je, zapravo, Hearts. Čak i bez gledanja njihovih utakmica možete osjetiti nogomet koji igraju. Borben, na drugu loptu, britak i bez pametovanja. Build-up? Ponekad i oni pokušaju… pa onda zadnji vezni dobije crveni karton u 15. minuti.
Nogomet je jednostavna igra, a Hearts je jednostavan klub. Kao što je, očito, jednostavna i ispravna ideja Tonyja Blooma. Nakon velikih uspjeha s Brightonom i Union SG-om, sada isto planira napraviti i s Heartsom, u čiju je upravljačku strukturu ušao u lipnju 2025. nakon što je za nešto više od 10 milijuna eura kupio 29 posto dionica kluba.
Kako mu ide? Ove sezone doveo je 14 igrača, za sljedeću već dogovorio četiri. Od reprezentativca Ugande koji igra za Vardar, preko najboljeg igrača i strijelca škotskog Championshipa. Skauting u njegovom sistemu je 'one of a kind'...
Bloom je, vjerojatno znate, pokeraš. I iako se voli kockati, naučio je da nije svaka ruka all-in. Najprije voli pogledati flop, ponekad i turn, a na river ide tek kad ga – osjeti. A s tim feelingom se čovjek mora roditi.
Što će biti s Heartsom i hoće li kraj svibnja dočekati na istom mjestu na kojem su danas – nemoguće je reći. No simpatije nogometnog svijeta već su pokupili. I teško im je poželjeti išta drugo osim – puno sreće i sve najbolje do kraja sezone.
Od Srca...
