A. Lesički"HNL tone poput Titanica, moraju se uvesti kvote za mlade igrače"
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 04.10.25. | 08:08
Pad kvalitete i vrijednosti domaće lige je alaramntan. Zbog ukidanja B momčadi izgubljene su četiri generacije, reprezentacija se slabo "hrani" iz HNL-a i vrijeme je da se nešto poduzme dok ne bude kasno.
Hrvatski nogomet još diše. Reprezentacija i Dinamo čine spektakl van granica, no HNL je poput broda na olujnom moru – krivulja je pod pritiskom, a rezultati blijede. Po koeficijentu smo pali iz europskog TOP 20, a Transfermarkt tjera na tihu zabrinutost – liga nam je izgubila na vrijednosti za 15 milijuna eura. U srijedu su Barcelona i PSG odigrali spektakularnu utakmicu, a detalj koji smo zapazili jest da je najstariji igrač u polju imao 29 godina... Svjetske top momčadi startaju uredno s godištima 2008. i 2007., kod nas su u juniorima a prolaz im zatvaraju loši stranci.
Što se skriva iza zavjese? Agentura zastupa unisoni stav da s ovakvim odnosom prema HNL-u budućnost HR nogometa obojena je sivim tonovima.
“Trend je negativan. Stranci koji po kvaliteti ne mogu igrati u dvadeset najboljih europskih liga - dolaze u HNL koji tone poput Titanica. Liga ne dobiva na kvaliteti, a mladim igračima je zatvoren razvoj. Pa Anton Matković iz Osijeka je prošle godine sjedio na klupi zbog Kemala Ademija. Osijek je do kraja prvenstva bio u borbi za ostanak, a igrač je izgubio dragocjene minute”, primjer je koji je izvukao Matej Škegro, agent koji je u nogometu 15-ak godina a na posljednja dva okupljanja U-21 reprezentacije imao je čak 13 igrača kojima vodi karijeru, što direktno što u partnerstvu s nekim drugim. I Škegro se slaže kako se takav odnos prema mladim igračima, supstanci koja godinama hrani reprezentaciju, u budućnosti može vratiti poput bumeranga.
“Krivica je velika na HNS-u,” kaže Škegro pa nastavlja:
“Ne postoji kvota da u 1.ligi mora igrati mladi igrač, a u 2.HNL su je smanjili s tri igrača na dva. S tim da moram naglasiti kako je mladi igrač onaj koji rođen nakon 01.01.2006., a ne Toni Fruk koji je sjajan igrač ali ne može dobiti nagradu za najboljeg mladog igrača HNL-a jer više nije mlad. To je, recimo, Durdov iz Hajduka koji je 2007. godište. Da je to regulirano od strane HNS-a, Ivica Olić bi danas imao puno veći bazen koga da zove za U21, posljedično i A reprezentacija bi dugoročno profitirala. Imali bi igrače sa 20 godina i 100 seniorskih nastupa, sada ih nemamo”.
I Škegro je stava da je ukidanje B momčadi bila skandalozna odluka koja nije donijela ama baš ništa dobroga. Upravo suprotno, već imamo negativne posljedice tog čina.
“Proizvodnja je stala. Od godišta 2004. do 2008., mi imamo tek jednog A reprezentativca iz sustava HNL-a, a to je Vušković. Pazite, to su četiri godine stagnacije, četiri generacije su izgubljene ili će kasnije krenuti ostvarivati svoj puni potencijal. Baza se smanjila... Drago mi je da se vraća B momčad jer su taj put prošli Sučić, Baturina, Šutalo, Gvardiol, Olmo, Brekalo, Sosa, Bradarić... Sve A reprezentativci. No, trebala se vratiti - jučer”.
S vremenom je postalo normalno da debitanti u A reprezentaciji budu igrači hrvatskog porijekla, ali koji su nogometno stasali u inozemstvu. Pitanje je koliko će to trajati…
“Mi sada u U-21 imamo četiri igrača iz inozemstva; Barišića, Čovića, Pavlešića i Grgića. To je nadopuna jer u HNL-u proizvodnja potpuno pala. Isto tako u A reprezentaciji do 18. godine nisu bili u HNL - Ivanović (2003), Luka Sučić (2002.), Petar Sučić (2003.), Stanišić (2001.), Marco Pašalić (2000.). Svi nabrojani su produkt škola i sustava iz inozemstva. A reprezentacija se krpa iz inozemstva i ima uspjeh radi proizvodnje od ranije. Ovo sto dolazi, 2004-2008 nije toliko bogato jer je HNS samoinicijativno ugasio proizvodnju, definitivno nam trebaju kvote za obavezno igranje mladih”.
Čini se da je Dinamo na vrijeme shvatio kako stvari stoje. Upravo je njihova inicijativa bila da već ove sezone krenu s B momčadi, bili su spremni to i platiti baš kao i Hajduk, ali minirani su iz vlastitih dvorišta.
“U Maksimiru novo vodstvo kluba kreće s mladim igračima od nule jer su svjesni da u te četiri spomenute generacije nemaju niti jednog igrača s deset nastupa u sezoni. Vjerujem u znanje i stručnost a odluka o B momčad samo to potvrđuje. Vidi se vizija i strah za budućnost. Isto tako, u Hajduku su svjesni da im je najviše donijela vlastita djeca. I to ne smiju zanemariti. Mlačić i Durdov će Hajduku donijeti više od svih stranaca skupa. Na travnjaku i van njega.”
Rješenje se nameće samo po sebi. Ne možemo vratiti se u prošlost i ukinuti suludu ideju o ukidanju B momčadi, ali se može spašavati što se spasiti može. Osim povratka drugih momčadi, mogle bi se uvesti kvote…
“Apsolutno. Recimo, obavezno četiri mlada igrača (rođeni nakon 01. siječnja 2006.) u 1NL, jedan mladi u elitnom rangu HR nogometa po 90 minuta. I ograničenje broja stranaca po ekipi na maksimalno do njih šest na travnjaku prva dva ranga natjecanja. Na taj način će svaki klub biti primoran davati prilike svojoj djeci, stvorit će se veća baza za U-21, posljedično će klubovi jačati financijski a na koncu će profitirati i A reprezentacije od koje zapravo živi naš nogomet”, zaključio je Matej Škegro.
O njegovoj ideji može se raspravljati, argumentirano i u svrhu boljitka našeg nogometa. No, ne može se takvi i slični apeli vječno gurati pod tepih zbog sitnih interesa. Jer onda će nam normalno biti da je Matković rezerva Ademiju, da Rijeka istrči u Armeniji s najmlađim igračem godišta 2001. a Butić koji je jedan od najvećih talenata ne dobije niti priliku a s klupe mora gledati kako Ndockyt ulazi u igru, s 27 godina i tržišnom vrijednošću od 300 tisuća eura a koja je u padu!
.JPG.webp)