Luka Stanzl/PIXSELL
Luka Stanzl/PIXSELL

Dinamo si ne može priuštiti trenera 'stvaratelja', Plavima treba netko tko donosi rezultat sad i odmah

Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 02.12.21. | 10:11

Prosinac i siječanj će u Maksimirskoj 128 donijeti mnoge promjene. Klub koji je prije manje od godinu dana ostvario jednu od najvećih pobjeda u modernoj povijesti kluba danas proživljava teške dane. Liga je nikad konkurentnija, ispadanje iz Lige prvaka je rana koja nije zacijelila, a povrh svega, mnogo je igrača koji su već jednom nogom na odlasku.

Svi igrači Dinama bili su na skoku, u gužvi je bio i vratar Zagorac. Igrala se 96. minuta utakmice, ali nakon velikog karambola je jedan pokušaj Dinama fenomenalnom reakcijom obranio Nediljko Labrović. Već u tim trenucima Rijeka je mogla početi sa slavljem, Plavi su se uhvatili za glave, gotovo pa nitko nije ni trčao prema golu, da bi onda Robert Murić, nesuđena velika zvijezda Dinama, nabila loptu u mrežu za 1:3 i na taj način izbacio 'svoj' Dinamo iz Kupa.

Posljednjim zviždukom Marija Zebeca postalo je jasno kako će Krznar teško dočekati 2022. godinu kao trener Dinama. Na kraju se ispostavilo da nije dočekao ni jutro, ali ne odlukom kluba, već samo svojom. Rekao je i sam da smatra da je momčadi potreban pozitivan šok, otišao je uzdignute glave, gospodski. Nije zaslužio tretman kakvog je imao, neprijatelje su mu stvarali svi osim njega samog. On je šutio i radio, davao sve od sebe, u uvjetima koji baš i nisu med i mlijeko. Krznara se pri kraju njegovog mandata krenulo propitkivati, pričalo se da je izgubio kontrolu u svlačionici, da njegove metode i ideje i nisu baš tako dobre kao što se ispočetka mislilo. Potpuno krivo…

Damir Krznar je jedan od rijetkih pozitivnih ljudi u hrvatskom nogometu. Netko tko uistinu nema mrlje, koga se cijeni i na jugu i na zapadu i na istoku. Nikad nije omalovažavao, nikad se s drugima nije rugao, nikad nije podcjenjivao. Bio je fokusiran samo na sebe. Uostalom, takav je bio i kao igrač. Kad je vidio da u Dinamu neće imati ulogu kao prethodnih sezona, kad su neki u njega krenulo sumnjati i kvalitete propitkivati – on je otišao. Ne daleko, tek do popularnog predgrađa, a onda je i s Interom napravio puno velikih stvari. Učio je profesionalizmu mlade i talentirane klince kao što su Ćorluka i Modrić, a te godine bile su zlatne za Diva iz predgrađa. Zanimljivo je to da Krznar, koji ne zna, ne može, nije sposoban, nije podoban, nije dovoljno kvalitetan, lijep, simpatičan i sve što ide uz to, nekako uvijek bude dio klubova koji u vrijeme kad je on tamo žive svoje najbolje dane.

Kad je Zoran Mamić bio trener Dinama, iza kulisa se govorilo kako je zapravo ploča u rukama Damira Krznara i kako je on taj koji sve 'crta', dok Mamić mlađi, elokventan i naočit, to igračima prezentira. No, koliko god to mišljenje bilo nepopularno, Zoran Mamić je itekako kvalitetan nogometni trener. I on i Krznar su znali što rade, a nastavivši priču koju je pokrenuo Nenad Bjelica (i pritom je malo prilagodili sebi i svojem pogledu na nogomet) došli su do velikih rezultata.

Pad Tottenhama pamtit ćemo po utakmici života Mislava Oršića, po maestralnim obranama Dominika Livakovića, po herojskoj borbi veznog reda na čelu s Arijanom Ademijem, ali onaj koji je ostao u sjeni svega toga, Damir Krznar, osoba je koja je jednako zaslužna kao i prethodno spomenuti igrači za taj uspjeh koji će se prepričavati narednih 100 godina.

Iako mu je Osijek lani puhao za vratom, iako je u Europi dočekao utakmice za koje nije potrebno imati debeli šal i rukavice, iako je pred kraj sezone veliki broj igrača više mislio na ljetni prijelazni rok nego na osvajanje trofeja, Krznar je homogenizirao momčad i na kraju osvojio duplu krunu.

Zahvalnica? Ona je bila takva da su ga ljetos napustila četvorica igrača. I to ne bilo kakva igrača, jer trojica su bili standardni prvotimci (Majer, Jakić, Gvardiol), dok je jedan garantirao golove (Gavranović), a to je nešto što ne može napraviti nijedan napadač koji sad boravi u Maksimirskoj 128. Igrači koji su stigli kao zamjene nisu pojačanje već prinove, a kad tome pridodamo iznimno snažan Hajduk, uvijek neugodnu Rijeku i nikad ambiciozniji Osijek, onda možemo zaključiti da sve ovo što je Krznar napravio ove sezone ne da nije loše, već je bilo dobro. Rezultat ga nije pratio, ali igra je bila dobra. Jer, jučerašnja utakmica protiv Rijeke je izgubljena, ali kako kriviti trenera za one silne promašaje Ivanušeca i Oršića. Lani su zabijali sa 30 metara, a jučer iz peterca nisu mogli ugurati loptu u gol. Što je točno Krznar tu mogao napraviti?

Kao što smo prethodno istaknuli, on je netko tko se ne zamjera drugima. Preciznije, ne zamjera se nikome jer ga nitko drugi ne zanima. Zašto? Zato jer se lav ne brine što misle ovce. Ako ste gledali Game of Thrones onda znate na kojem smo tragu, ali poanta vam je jasna i da niste.

Ispostavilo se s vremenom da se Krznar nije morao brinuti svojim 'neprijateljima', već oni koji su se predstavljali da mu najviše čuvaju leđa. Ničim izazvanim, iz kluba su odlučili provocirati Rijeku, Dinamo i Hajduk. Naročito je neumjesno bilo kako su se ophodili prema Osijeku, jer udar nije bio upućen prema klubu, već isključivo prema jednoj osobi. Da se htio prozvati Osijek, onda bi 'mali od emotikona' koristio nešto drugo, a ne Pinocchija. Provocirali su i Hajduk, objavljivali vanzemaljce, a odgovor su dobili ovog tjedna kad se Kranjčevićevom orilo 'Dalmacijo'. Da, i to je svojevrsna krivica Dinama, jer Lokosi nemaju veze s tim, oni su samo kolateralna žrtva te priče. Rijeka ih je nagradila tako što je u posljednja tri ogleda svaki put zabila tri gola Dinamu, a to je nešto što nitko prije nije napravio u HNL-u. Eto, pa se rugajte. A znate onu narodnu: Tko se ruga…

Krznar je zapravo dobro plivao, ali maksimirske struje znaju biti hladnije od golfske. Malo naprijed, malo nazad i tako stalno otkako je postao glavni trener kluba. Da zna, to je pokazao, a prvi sljedeći angažman mogao bi mu biti kao plutanje na površini. Bez prevelikog stresa, bez bojazni o nekom velikom valu koji može doći sa svake strane. Njegov životopis je itekako dobar, s pronalaskom novog angažmana, nakon što se malo odmori od svega što je doživio u posljednjih nešto manje od godinu dana, sigurno neće imati problema.

Dinamov novi trener imat će težak zadatak. Pitanje je u kojem će se smjeru ići, hoće li tražiti nekoga kome će primaran posao biti nastavak rada s mladim igračima ili će se ići po modelu da je rezultat primaran, a sve ostalo sekundarno. Naravno, već se sad pojavljuju brojna imena, od Matjaža Keka, Ante Čačića, ali i Igora Bišćana. U svakom slučaju, prosinac na Maksimiru je zanimljiv, a isto očekujemo i u siječnju. Bit će rezanja, bit će dolazaka, bit će odlazaka… Zasad je sve samo špekulacija, informacija nema. Očekivano je da su svi zakopčani do grla, ali ne samo zato jer ne žele biti izloženi hladnoći, odnosno medijima i sportskoj javnosti, već i iz razloga što ne znaju što slijedi. Oni koji znaju sada rade, a mi sada čekamo. Polako, sve će s vremenom doći na svoje.


Tagovi

Dinamo ZagrebDamir KrznarMatjaž KekAnte ČačićIgor BišćanHrvatski nogometni kupHNLEuropska liga

Ostale Vijesti