Igor Kralj/Pixsell

Vrijeme je. Za pobjedu. Za Luku. Za Hrvatsku!

Raspored Utakmica

U tijeku

Norveška :

Senegal

17:00

Portugal :

Uzbekistan

20:00

Engleska :

Gana

23:00

Panama :

Hrvatska

Germanijak na SP 2026

Alen Lesički

Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 23.06.26. | 08:00

Hrvatska u Torontu otvara ključne bitke za prolaz, uz emotivni jubilej Luke Modrića i imperativ pobjede protiv Paname koja ne dolazi braniti se, nego igrati – baš onako kako Vatrenima najviše odgovara

Sve je spremno. Pozornica je postavljena, svjetla su upaljena, a Hrvatska konačno može početi svoj Mundijal.

Engleska? Možda tek uvod, zagrijavanje bez stvarnog uloga, večer u kojoj se više moglo naučiti nego izgubiti. No Panama i Gana – to su već utakmice istine. To su večeri u kojima se ne pregovara s rezultatom. Jedna se mora dobiti. Druga – neka donese barem bod. Za miran san, za drugi krug, za ono što ova generacija jednostavno mora ostvariti. To se od njih očekuje.

Zlatko Dalić: "Moramo biti strpljivi, a Panama će biti dobra koliko joj dozvolimo da bude"

Mateo Kovačić: "Zaslužili smo respekt, ali ne živi se na staroj slavi"

Možda je baš ovako moralo biti. Šest dugih dana između Dallasa i Toronta. Šest dana tišine, analize i spuštanja lopte na zemlju. Da se shvati kako se prekidi ne brane pogledom, nego karakterom. Da postane jasno kako je svaka sljedeća – pod mus. U Torontu pobjeda ne bi bila luksuz, nego obveza. Remi bi ostavio vrata odškrinutima, uz uvjet da Gana padne. Poraz? Poraz bi bio nešto što se ne izgovara naglas. Ali svi znamo što bi značio.

A onda – Luka.

Dvjestoti put. Dvjesto puta u kockastom. Dvjesto puta vođenja, dirigiranja, spašavanja. U Torontu kapetan neće samo izaći na teren – izaći će kao simbol jedne ere. Od onog prvog protiv Argentine pod Cicom prije 20 godina, preko svih izbornika i svih sumnji, do vođe koji je pod Dalićem pokorio svijet i vratio se u domovinu s tri velike medalje. Vrijeme polako klizi kroz prste. Nezaustavljivo. Još se nije rodio taj koji je pobijedio - sat! I baš zato – želi otići kako je uvijek i vodio ovu reprezentaciju. Pobjednički. Dostojanstveno. Veliko.

I neće biti sam.

Toronto će disati hrvatski. Tribine će biti premale za sve koji bi htjeli biti dio ove priče. Stotine tisuća naših ljudi u okolici, tisuće pristiglih iz domovine i dijaspore – svi u istom ritmu, svi s istom vjerom. A pod takvim nebom, pred takvim narodom – Vatreni nemaju izbora. Moraju biti ono što jesu. Na Mundijalima nikad nisu bili prosječni. Ili su veliki – ili ih nema.

Avion bez alkohola, kamper u kockicama: Hrvati preuzeli Kanadu

Od njemačke discipline do hrvatske improvizacije: Dinamo i Hajduk u zagrljaju - čudo iz Mississauge

Sastav? Dalić možda šuti, ali konture su jasne. Ćaleta-Car, unatoč šumovima i bolnim leđima, ide u vatru. Sučić na “šestici”, uz Luku – logika koja ima težinu. Desno Pašalić zbog širine i dubine, lijevo Perišić kao konstanta, u sredini Baturina s idejom. A napad? Hoće li nagraditi Musu ili se vratiti Budimiru? Sve vuče na ovo drugo. Iskustvo, rutina, osjećaj trenutka.

Naravno, uvijek postoje varijacije. Modrić i Kovačić zajedno, Sučić na krilu… nijanse koje mijenjaju sliku, ali ne i suštinu. Jer suština je jednostavna: Panama mora pasti.

Neće biti lako. Imaju europsku disciplinu u obrani, brzinu i hrabrost da igraju. Neće se zatvoriti i čekati milost. I možda je to dobro. Jer kad se igra – Hrvatska raste. Kad ima prostora – Hrvatska diše. Kad se nadigrava – Hrvatska postaje ono što najbolje zna biti.

Ali da budemo do kraja iskreni – ako ćemo od takvih strepiti, onda se nismo trebali ni ukrcati za Ameriku.

Vrijeme je. Za pobjedu. Za Luku. Za Hrvatsku.