Igor Kralj/Pixsell

Sve je na Daliću: Sad se vuku potezi koji odlučuju

Raspored Utakmica

U tijeku

Norveška :

Senegal

U tijeku

Bosna i Hercegovina :

Katar

U tijeku

Švicarska :

Kanada

U tijeku

Škotska :

Brazil

Germanijak na SP 2026

Alen Lesički

Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 25.06.26. | 08:00

Dalić je svjestan da igra nije bila na razini, ali tri boda drže Hrvatsku u igri. Protiv Gane nema prostora za pogreške, a ključne odluke tek dolaze

Reprezentacija se vratila u mir Aleksandrije. Onaj mir u kojem se odmaraju glave. Više nego noge. Da se napravi odmak, podvuče crta i ispravi ono što nije bilo dobro. Regeneracijski trening u srijedu, lagano razgibavanje, a nešto ranije izbornik pred mikrofone. Nakon prospavane noći, bez velikih otkrića. Jer, budimo iskreni — nema ih.

Nije Dalić rekao ništa što već nismo znali. Hrvatska nije igrala kako Hrvatska treba igrati. Nije bilo te lakoće, tog prepoznatljivog sitnog veza, tih sitnih poteza koji protivnika pretvaraju u pukog promatrača. Ali bila su tri boda. A tri boda su valuta koja uvijek vrijedi, čak i kad igra izgleda kao sitniš.

Dalić nakon prospavane noći: „Nije fer bacati drvlje i kamenje na pobjedu. Gvardiol? Treba ga čekati“

Ono što Baturina radi, Hrvatskoj očajnički treba

Zlatko Dalić zaziva pozitivu. I brani Gvardiola. I treba ga braniti. To se očekuje od njega...

“Operacija prije pola godine, slomljena noga, mjesec i pol u punom pogonu...” — nabraja izbornik kao liječnik koji pokušava objasniti nestrpljivim navijačima da oporavak nije sprint. Fizički je Joško spreman, kaže. Ali nema utakmica. Nema ritma. Dodao je da ne sumnja u njega, ali i da mu treba vremena.

I sve je to u redu. Osim jedne sitnice — vremena nema.

Raspored je nemilosrdan. Četvrtak jedini “normalan” dan, ako takvo što uopće postoji na Mundijalu. Trening u 18, pa već u petak rano pakiranje i put za Philadelphiju. Autobusom. Još jedan trening, pa subota i Gana. Utakmica koja ne traži ljepotu, nego odgovor.

Jer ovdje matematika postaje brutalno jednostavna. Poraz znači povratak kući prije nego što smo se i raspakirali kako treba. Bod nas drži na životu, u toj čudnoj zoni trećeplasiranih koji čekaju sudbinu. Pobjeda? Pobjeda otvara vrata, možda čak i ona najšira.

Promjene su neizbježne. Ne revolucija, nego sitni kirurški rezovi. Sustav ostaje isti — i Gana će igrati svoju verziju nogometne igre: nisko, gusto, strpljivo. Čekati jednu loptu, jednu pogrešku, jednu tranziciju i jedan bijeg. Taj jedan trenutak da Livaković postane meta.

Mundijal ne pita za dojam, pamte se bodovi!

Poznat sudac za odlučujući dvoboj: Vatrenima sudi debitant na SP-ima

Ključno pitanje visi u zraku — Gvardiol. Odmor ili vatra? Čuvanje ili rizik? U takvim odlukama izbornici ostaju sami, bez obzira na buku oko njih.

Stanišić lijevo zvuči kao kompromis koji ima smisla. Perišić nije čovjek kojeg treba trošiti kad već pokazuje da može sve — pa i odigrati beka kao da je to radio cijeli život. Desno bi se mogao pojaviti Jakić, uvijek spremno rješenje da pokrije rupe.

U obrani — Šutalo i još netko. Pongračić je bio tu, korektan kao prolazna ocjena koja ne oduševljava. Ali možda je vrijeme za nešto drugo: Vušković, Ćaleta-Car, možda Erlić. Izbor nije očit, što znači da je stvaran.

Vezni red? Petar Sučić opet kuca na vrata, dok Kovačić čeka svoju epizodu s klupe. Modrić je konstanta a Baturina igra kao da proljeće još traje i da Serie A nije bila slučajnost.

Ako Perišić ide lijevo, desno se otvara prostor. Pašalić ili Kramarić — prvi je bio korektan, sudjelovao je u akciji za gol, ali ono moraš zabiti! Zatvorenih očiju. Jednostavno moraš. Kramarić donosi iskru koja zna zapaliti utakmicu iz ničega.

A napad? Tu nema dileme.

Ante Budimir.

Jer ponekad nogomet ne traži filozofiju. Tek čovjeka koji će biti tamo gdje treba — i kad treba. Kao što je Buda bio u Torontu.