.jpg.webp)
Bavarac nije donio najsjajnije, ali je ono koje će se itekako pamtiti
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 19.07.26. | 08:02
Tri Lava su osvojila treću medalju u posljednjih pet godina, nakon dva srebra na Eurima i kao kruna, stiže im domaći Euro za dvije godine. Pokazali su da se mogu nositi sa svima, a da je Tuchel stvorio zalog i za buduće uspjehe. I sam će vjerojatno reći da ga zanimaju samo ona najsjajnija odličja, poput Lige prvaka iz 2021. godine s Chelseajem, ali bronca će zadržati posebno mjesto u srcu, a sjećanje na nju neće moći obrisati ništa. Osim, ne dao Bog, amnezije.
Hrvatska, kao mala zemlja velikih sportskih uspjeha, sa sobom uvijek donosi i neku posebnu emociju kod navijača. Kada pitate prolaznika: „Sjećate li se gdje ste bili kad je Hrvatska osvojila broncu u Francuskoj i/ili u Kataru“, u većini ćete slučajeva dobiti koncizan odgovor, pogotovo kod starije populacije, koja živopisno i dalje po sjećanjima previre velike događaje hrvatskog sporta.
No, nemojmo se lagati. Kada je u pitanju osvajanje brončanog odličja, njega pamte isključivo nacije koje su ga osvojile. Slično pitanje bilo kojem prosječnom nogometnom navijaču u svijetu: „Tko je uzeo broncu u Francuskoj i/ili Kataru?“, zvučat će kao izvučeno iz nekog sportskog pub kviza, jer samo takva skupina ljudi pamti određene specifičnosti. Jer rijetko tko i od vas zna tko je bio treći, primjerice, 1994. ili 1990. godine.
I takva je praksa bila do sada, ali, nakon ovog spektakla, i taj će se narativ promijeniti. Kao prvo, dobili smo jednu od najuzbudljivijih utakmica u povijesti Svjetskih prvenstava, a kao drugo, Englezi su rječiti i svijetom će razglasiti poruku kako su nakon 60 godina ponovno ovjenčani mundijalskom medaljom. A jako puno toga duguju, vjerojatno i više no što žele priznati, Thomasu Tuchelu.
Od samog početka, dočekan je sa skepsom. Sama činjenica da stranac sjeda na klupu Tri lava za veliki turnir nije nogometnom puku zvučala ugodno, ne shvaćajući kako im je upravo jedna takva hladna glava i potrebna. Kako drugačije objasniti nepozivanje Fodena, Alexandera-Arnolda i Palmera, koji bi kod bilo kojeg engleskog trenera imala svoje mjesto.
Poraz od Japana u generalnoj probi prije Hrvatske donio je engleskim navijačima vjerojatno sličan osjećaj kao hrvatskom puku hladnog siječnja 2003. godine u Portugalu, kada su tadašnji Kauboji izgubili od Argentine u prvom kolu SP-a. Balić i družina su potom zgazili sve do kraja. Iako se Engleska poskliznula protiv Argentine, dogurala je do pretposljednjeg dana Mundijala, što im je u zadnjih 36 godine uspjelo tek tri puta.
„Od prvog dana govorim da nam je cilj sagraditi najbolju moguću momčad, ali to ne znači nužno da u njoj mora biti 26 nogometaša s najvećim talentom. Gradimo momčadski duh, a pritom je nesebičnost najvažnija na putu prema uspjehu“, rekao je u startu izbornik Tuchel nakon objavljenog popisa igrača i malo-pomalo trasirao svoj put.
Nijemac je pronašao balans između plesa s medijima i odnosa s igračima. Puno mu je sedma sila skakala po glavi jer se njegovo znalo osjetno razlikovati od javnog mnijenja. S druge strane, kada je Tuchel izrazio nezadovoljstvo igrom, a Bellingham mu kontrirao, nije tu bilo nikakve zle krvi. Dapače, Jude je upravo pod njim odigrao turnir života, a ne bi sigurno preorao cijeli teren za nekoga s kim se ne slaže.
Utakmica za treće mjesto će ući u anale, a drvosječa (izgledom, a ne staturom) je okrenuo pilu naopako. Šilterica na glavi, prsluk i trenirka ispod njega su vukli na modni odabir kojekakvog šumara. I onda, na press konferenciji uoči utakmice za medalju, izjaviti: „Nijedan naš, kao ni jedan francuski igrač ne želi igrati ovu utakmicu, no odradit ćemo to profesionalno”, je baš genijalan način za okrenuti pilu na drugu stranu. Bili jesu nekoliko puta tijekom ogleda na rubu provalije, ali osramotiti Francuze u prvih 45 minuta vjerojatno nije nitko odavno, a obod dolje za to pripada Nijemcu.
REUTERS/Phil NobleKada se pogleda prvenstvo sveukupno, što mu se zapravo može prigovoriti? Prvih 45 minuta protiv Hrvatske, s njihove strane, nije bilo na razini, ostalo… Pa i ne baš. Argentina? Dijelom je kriv za prerano zatvaranje utakmice, ali sve kalkulacije i matematika padaju u vodu pod jednim uvjetom, kada je s druge strane najbolji nogometaš svih vremena. Jer postavka koja nije prošla protiv Messija, prošla bi u vjerojatno 9/10 slučajeva. Messi je Messi, najbolji od najboljih, a protiv njega inspiriranog, ni u 39. godini nitko ne može ništa.
Sve te riječi izgovorene utakmici za treće mjesto ne drže vodu. Engleska je brončana i svoju će drugu (!!) medalju ikada osvojenu na Svjetskim prvenstvima pamtiti zauvijek. Sudbina je htjela da ju donese Nijemac zaljubljen u London, kojemu je rezultat dao jako zaleđe kada je u pitanju bilo koja diskutabilna odluka koju je, prema navijačima, donio. Nema više nitko pravo pitati gdje je ranije navedeni trojac, jer Tuchel može s vrata skinuti medalju i pokazati na nju kao odgovor, jer jedino je rezultat pokazatelj svega.
I ne samo to. Tri Lava su osvojila treću medalju u posljednjih pet godina, nakon dva srebra na Eurima i kao kruna, stiže im domaći Euro za dvije godine. Pokazali su da se mogu nositi sa svima, a da je Tuchel stvorio zalog i za buduće uspjehe. I sam će vjerojatno reći da ga zanimaju samo ona najsjajnija odličja, poput Lige prvaka iz 2021. godine s Chelseajem, ali bronca će zadržati posebno mjesto u srcu, a sjećanje na nju neće moći obrisati ništa. Osim, ne dao Bog, amnezije.








