„Lovimo zlato koje nam nedostaje, to bi mogao biti motiv više"

Hrvatska i Španjolska imaju bogatu povijest međusobnih dvoboja, no s hrvatske perspektive, jedan je posebno urezan u pamćenje. Naravno, radi se o polufinalu Svjetskog prvenstva 2003. u Portugalu. Mnogo je sličnosti između spomenutog dvoboja i prekjučerašnjeg polufinala. Uoči tog prvenstva, Hrvatska je bila apsolutni autsajder jer smo godinu prije zauzeli posljednje mjesto na EP-u. Nitko nije računao da bi se mogli umiješati u borbu za medalje, a slično je bilo i prije početka aktualnog prvenstva. Hrvatska je bila tek sedmi favorit za zlato, ali smo sjajnim nizom od sedam pobjeda i jednim neriješenim ishodom zaslužili mjesto u današnjem finalu. 

Kao i 2003., uvjerljivo najveće iskušenje imali smo u polufinalu. U oba slučaja smo nakon 60 minuta regularnog dijela vidjeli još 20 minuta produžetaka sa sretnim završetkom. Španjolsku smo pobijedili 39:37, dok je prekjučer semafor pokazivao 29:28. Pritom je Duvnjak na terenu proveo 68 minuta, Horvat 66, Stepančić tri manje, dok su apsolutni rekorderi Mandić sa 78 i pol minuta te Karačić kojem je jedna sekunda nedostajala da ukupno vrijeme provedeno na terenu zaokruži na 76 minuta. U sličnoj su poziciji hrvatski reprezentativci bili i zlatne 2003. godine, stoga smo kontaktirali jednog od tadašnjih reprezentativaca – Vedrana Zrnića – koji nam je otkrio tajnu kako u kratkom  razdoblju napuniti baterije od 80 minuta rovovske bitke.

„Utakmica je bila naporna i fizički i psihički te se teško od toga oporaviti, ali dobro je da imamo jedan dan odmora, mi čak niti to nismo imali. No treba odmah reći da i Španjolci osjećaju određeni umor, oni su dugo čekali našu utakmicu da završi, sve je to jedan psihički pritisak, mislim da smo u otprilike sličnoj situaciji. Međutim, igra se za zlato, slatki su to problemi i umor više tu nije upitan. Tu je takva želja, adrenalin i motivacija tako da nema nikakve sumnje da će dečki izvući zadnje atome snage da postanu prvaci Europe“, javilo se Germanijaku legendarno desno krilo koje je tek prošlog ljeta u dresu Nexea okončalo trofejnu karijeru.

Utječu li ovi produžeci pozitivno na naše rukometaše, prvenstveno s psihičke strane? Ipak su se izvukli iz jako teške situacije.

„Bilo je jako teško, ali se moglo okrenuti na drugu stranu. Svi naši igrači dali su zaista sve što mogu, kapetan Duvnjak je potegnuo i zabio najvažnije golove. Tu je bio i Musa koji je iz prvog šuta zabio gol za pobjedu. Tako se to jednostavno posložilo, opet se vraćamo na 2017. godinu kada je Zlaja promašio penal pa smo bili tužni, ali u sportu se sve vrati“, smatra.

Nastavili smo pričom kako su naši današnji rivali, jednako kao i Norvežani u polufinalu, postavljeni kao osjetni favoriti u odnosu na izabranike Line Červara, na što nas je naš sugovornik prekinio.

„Španjolci favoriti?“, pomalo je iznenađen bio Zrnić pa dodao: „To nam onda odgovara, bolje da je tako. Smatram da smo kvalitetniji od Španjolaca, oni su malo starija momčad, na neki način sporija u postavljanju napada, a to nama odlično odgovara zbog naše jake obrane. Mi ako ćemo samo malo bolje igrati u napadu, a obranu zadržati na postojećoj razini, samo da nam malo brže ide lopta i da se bekovi raspucaju, tad ćemo dobiti utakmicu.“

Španjolci brane naslov osvojen prije dvije godine u Hrvatskoj, dok je Hrvatskoj ovo prilika generacije da uzme jedino zlato koje nedostaje u riznici našeg rukometa, Le li možda kod nas motivacija na višoj razini nego kod Španjolaca?

„Kad smo osvojili Svjetsko prvenstvo u Portugalu, dvije godine kasnije smo u finalu lako pali protiv Španjolaca. Nekako imaš osjećaj da daješ više od sebe kad si prvi put u finalu. Isto tako je i sutra kada mi hvatamo postignuće do kojeg nijedna naša generacija nije uspjela doći. To bi mogao biti jedan veliki motiv na našoj strani“, zaključio je uvijek dobro raspoloženi Zrnić.

Razgovarao: Ivan Mušlek

(foto: Pixsell)