Zoran Kvržić: Čovjek za velike utakmice!

Kada za 20 ili 30 godina bude prebirao po sjećanjima svoje igračke karijere, nemamo baš nikakve dvojbe da će Zoran Kvržić skromno i samozatajno ustvrditi da je uživao raditi ono što je najviše volio, ali i u prvi plan gurnuti neke suigrače s kojima je dijelio svlačionicu i kojima su pripala svjetla reflektora. Ne slučajno, jer baš nikada nije bio netko čija se figura lijepila na naslovne stranice, čije su izjave punile medijske stupce i nabijale klikove ili ako baš hoćete u čijem su dresu klinci odlazili na utakmice. Uostalom, ništa čudno. U karijeri je igrao s igračima kao što su Miralem Pjanić i Edinom Džeko (reprezentacija BiH), Marko Babić i Ivo Smoje (Osijek), Andrej Kramarić i Anas Sharbini (Rijeka), Robertom Gagliardini i Emanuele Calaio (Spezia), Aaron Lennon i Manuel Fernandes (Kayserispor)…

Drugačije nije ni danas. Nakon što je Šibenik senzacionalno izbacio Dinamo iz Hrvatskog nogometnog kupa naslovne uloge dobili su neki drugi ljudi. Nikako nezasluženo, ali… U nogometu se previše stvari mjeri kroz prizmu golova i asistencija pa će detalj, poput onoga u 56. minuti, često proći nezapaženo. Tada je Martin Baturina prošao desnom stranom i gurnuo loptu na pladanj za Josipa Drmića, povećanje Dinamovog vodstva i viziranje finala činili su se neizbježnim kada se odnekud stvorio Kvržić i otklonio opasnost. Šteta što ne postoji rubrika sa spašenim sigurnim pogocima, za razliku od one s asistencijama. U 93. minuti Kvržić je na vrtuljak svojih igračkih kvaliteta navukao Baturinu, “školovao” ga najstarijim driblingom na svijetu, pa u punom trku laserski precizno pogodio Duju Čopa na vrhu peterca gdje je napadač Modrih posuđen Šibenčanima, prišio svojoj momčadi etiketu finalista Hrvatskog kupa, a Anti Čačiću bivšeg trenera Dinama…

Bez obzira na brojke koje kažu da ima više od 400 nastupa za Osijek, Rijeku, Kayserispor, Speziju, Slaven Belupo, Šerif i Šibenik, da je u karijeri došao do 40 golova i 70-ak asistencija, Zoran Kvržić niti u jednoj momčadi nije bio percipiran kao zvijezda, ali je uvijek, baš uvijek, bio sjajan u značajnim utakmicama koje su njegove momčadi igrale. Od onog Stuttgarta koji je 2013. lansirao Rijeku u rezultatske visine na kojima i danas opstaje, do ove sjajne role u rušenju Dinama.

Novi šok za Dinamo, Čačić pred padom! Čop u zadnjoj sekundi srušio Modre i odveo Šibenik u finale Kupa!

Čanadi: „Ovo ne možeš kupiti, ovo moraš doživjeti!“

Čop: „Nisam pričao ni sa kim iz Dinama poslije utakmice, ja igram za Šibenik i moram dati sve od sebe“

Ni sada mu neće pripasti naslovna uloga, ali neće ga to pokolebati. U karijeri je uvijek išao težim putem, još od Proletera iz Teslića i zagrebačkog HAŠK-a, do drugoligaških dana u talijanskoj Speziji kada su mu svi predviđali ozbiljniji europski iskorak, pa do povratka u Rijeku u koju se vratio nakon epizode u Šerifu samo 'dok mu se ne nađe nova posudba'. Nije se našla, Kvržić je brzo uvjerio Matjaža Keka da mu treba igrač njegove kvalitete, iskustva i energije pa je ostao na Rujevici i godinu dana kasnije kod Igora Bišćana postao desni bek i ključni igrač u osvajanju Hrvatskog kupa 2019. godine protiv onog strašnog Dinama kojeg je uspješno vodio Nenad Bjelica.

Odrastanje na BiH terenima pa probijanje kroz hrvatski drugoligaški nogomet izgradili su karakter nogometaša koji je vječno živio u sjeni drugih i odigravao ključne role u uspjesima koje su njegove momčadi ostvarivale. Uostalom, nije slučajno postao čovjek s najviše europskih nastupa za Rijeku, uz Tibora Halilovića jedini igrač u klupskoj povijesti Bijelih koji je postigao pogodak u dva finala Hrvatskog kupa, čovjek koji je zabijao Stuttgartu, Sevilli, Austriji Beč, Žilini, bio asistent za važne golove protiv Ferencvarosa, Šerifa, Aberdeena, Milana… Pa i u HNL-u u kojem su njegove role nerijetko bile odlučujuće u derbijima protiv Dinama i Hajduka. Najprije, u dresu Rijeke u kojoj je i postao čovjek za velike utakmice, pa onda i u onima Slaven Belupa i Šibenika. Jer protiv Dinama je u nedavnoj prvenstvenoj pobjedi također ugradio asistenciju, uoči polufinala Kupa zabio Hajduku, sada protiv Modrih još jednom skrenuo pažnju na svoju kvalitetu.

Nema dvojbe ni da će u finalu Hrvatskog kupa, tkogod bio s druge strane, biti značajan adut Damira Čanadija, prije svega svojim iskustvom, a onda i doprinosom na terenu gdje i dalje radi razliku. Lakoća kojom ponavlja sprinteve ili mirnoća koju ima za dribling i centaršut u 93. minuti najbolja su potvrda da su u njegovom slučaju godine samo broj. A u kolovozu će napuniti 35 i do tada vjerojatno odlučiti još neku značajnu utakmicu. Pa ako baš hoćete možda i finale Hrvatskog kupa na 'njegovoj' Rujevici.