Unitedova beskonačna rekonstrukcija: Pochettino stiže, Bruno čeka, a izlazna vrata ponovno su širom otvorena
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 15.11.26. | 13:43
Još jedan trener, još jedan početak i još jedna potraga za identitetom kluba koji od odlaska Fergusona nikako ne uspijeva pronaći put prema starim danima.
Nije prošla ni sredina studenoga, a navijači Manchester Uniteda već su aktualnu sezonu proglasil prijelaznom. Michael Carrick dobio je otkaz nakon samo 10 prvenstvenih utakmica, na Old Trafford sada stiže Mauricio Pochettino, a on sa sobom nosi još jedan trenerski projekt. Tko zna koji po redu.
Od odlaska Sir Alexa Fergusona Manchester United potrošio je stotine i stotine milijuna funti na pojačanja, promijenio čitavu malu vojsku trenera, sportskih direktora, sustava igre i klupskih strategija, ali nikako da pronađe ono što ih je krasilo desetljećima – kontinuitet i pobjednički mentalitet. Svaki novi početak najavljivan je kao povratak na stare staze slave, a završavao bi uglavnom istim prizorom: trenerom na izlaznim vratima, nekim novim obećanjima i skupocjenom momčadi koja izgleda kao da se prvi put susrela na parkiralištu stadiona.
United je tako postao klub koji neprestano rekonstruira samoga sebe, a pritom nikako da završi gradnju. Vlasnici i upravljačka struktura godinama su navijačima prodavali priču o novom početku, dok su istodobno uspijevali dokazati da se i na Old Traffordu može potrošiti ozbiljan novac, a da pritom ne kupiš ozbiljan nogometni projekt. Nije baš da nedostaje sredstava, više možda ljudi koji znaju što bi s njima.
Pochettino bi sada trebao biti čovjek koji će napokon pronaći izlaz iz tog kružnog toka. Argentinac se dokazao u Premier ligi, a s Tottenhamom je stigao i do finala Lige prvaka 2019. godine. Doduše, tada je imao Harryja Kanea, Heung-min Sona, Delea Allija, Christiana Eriksena i generaciju igrača koja je rasla zajedno. Na Old Traffordu ga sada čeka momčad koja je u posljednjih nekoliko godina promijenila toliko koncepcija i ideja da navijači sve smirenije počinju prihvaćati da je njihov grad, i to već neko vrijeme, plav.
A kad je tema Poch, pitanje je, naravno, koliko je toga ostalo od trenera koji je stvarao sjajni Tottenham i može li ponoviti takav posao u svlačionici koja je preživjela nekoliko neuspješnih rekonstrukcija? Pritom bi njegovi igrači mogli upoznati i neke prilično neobične metode rada. Nije to baš poznato širokim masama, ali dok je obitavao na Otoku, Pochettino je u uredu držao limune kako bi upijali negativnu energiju, igrače Tottenhama vodio je preko užarenog ugljena, a na timskim vježbama koristio i izazove u kojima su pokušavali slomiti strijele prislonjene uz vrat. Sve s ciljem jačanja samopouzdanja i mentalne čvrstoće.
Na Old Traffordu, dakle, neće nedostajati neobičnih metoda za izlazak iz krize. Možda bi ipak bilo jednostavnije početi s time da igrači odigraju 10 utakmica zaredom na istoj razini, ali nećemo Pochettinu odmah oduzimati kreativnost. Ili barem pet, da se onaj siroti dečko, ako u međuvremenu nije, napokon ošiša. Bilo kako bilo, ako limuni zaista mogu upiti negativnu energiju, pred Teatrom snova ovih će se dana piti samo limunada.
A negativne energije ne nedostaje ni oko kapetana Brune Fernandesa. Portugalac je odbio dvije ponude za produljenje ugovora i želi pričekati kako bi vidio u kojem će smjeru klub krenuti pod novim trenerom. Njegov ugovor traje do lipnja 2027., uz opciju produljenja za još godinu dana, pa neposredna opasnost od odlaska zasad ne postoji. Ipak, činjenica da jedan od najvažnijih igrača ne želi vezati budućnost uz klub prije nego što vidi što Pochettino može napraviti dovoljno govori o povjerenju koje trenutačno uživa projekt Manchester Uniteda.
A Bruno je, uz sve svoje mane, jedan od rijetkih igrača koji su u posljednjih nekoliko godina redovito pokazivali da im je do rezultata stalo. Ponekad i previše, što je znalo rezultirati gestikulacijama, prigovorima sucima i scenama u kojima izgleda kao da će se posvađati s vlastitim odrazom u ogledalu. No, teško je osporiti njegovu važnost i kvalitetu. Uostalom, United si baš i ne može priuštiti luksuz da se olako odrekne igrača koji još uvijek ima ideju što bi trebalo napraviti s loptom.
To, međutim, ne znači da će svi na Old Traffordu tugovati ako Fernandes odluči otići. Posebno bi se mogao razveseliti Roy Keane, koji nikada nije bio pretjerano impresioniran Brunovim 'kapetovanjem'. Keane je i ranije znao propitivati njegove liderske kvalitete, pa bi eventualni odlazak Portugalca za njega možda bio još jedan dokaz da United mora vratiti ozbiljnost i standarde. Gary Neville, s druge strane, već godinama upozorava na dubinske probleme kluba, odnosno na činjenicu da se prečesto mijenjaju treneri i igrači, dok oni koji donose ključne odluke ostaju izvan dosega odgovornosti.
A dok Bruno čeka, United mu već traži potencijalnog nasljednika. Brojni mediji javljaju da Crveni vragovi prate Nicu Paza, veznjaka Coma i igrača kojeg Real Madrid ima mogućnost vratiti u svoje redove za iznos od 67 milijuna eura. Dakle, čak i ako United odluči krenuti u tom smjeru, posao neće biti ni jednostavan ni jeftin. U istom kontekstu pojavilo se i ime Martina Baturine, no ta je priča zasad tek u povojima.
U međuvremenu Manchester United ponovno radi ono što najbolje zna – planira novu budućnost prije nego što je uspio riješiti sadašnjost. Pochettino je dobio zadatak izgraditi momčad, vratiti joj identitet i napokon pokazati u kojem smjeru klub treba krenuti. Bruno Fernandes, jedan od najvažnijih putnika u tom projektu, zasad ne želi potpisati da će ostati do kraja vožnje. A United bi, prije nego što počne tražiti njegovu zamjenu, možda trebao razmisliti zašto mu najbolji igrači uopće razmišljaju o izlaznim vratima. I kako je klub koji je nekoć bio vrhunac nečije karijere postao tek odskočna daska za nešto bolje.
Pochettino je dobio priliku izvući United iz krize, ali pitanje je koliko će u tome imati podršku ljudi koji su klub i doveli u ovakvo stanje. I još važnije, koliko će vremena dobiti prije nego što se i sam nađe na izlaznim vratima? Čovjek još nije ni stigao pošteno raspakirati kofere, a nama se već čini da negdje u daljini možemo čuti poznato skandiranje: „Poch, out!” Ili nam se to samo čini? (I.A.S.)