I. SučićU West Hamu ipak nisu stisnuli 'send'! Fruk ostaje u Rijeci, ali to nije poraz. Sada kreće prava utakmica...
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 02.09.26. | 14:00
Fruk je Rijeci dao gotovo sve što je mogao, a sada je red na klubu. Ako žele novi ugovor za najboljeg igrača momčadi, morat će ga tako početi i tretirati...
Nakon utakmice protiv Gorice (0-0) Toni Fruk izgledao je umorno. Ne umorno od 90 minuta nogometa, takvih je utakmica u posljednje tri godine odigrao dovoljno da mu više ne predstavljaju ništa posebno, već od svega onoga što se posljednjih tjedana i mjeseci događa oko njega. Dok su on i Ante Oreč pokušavali nagovoriti aparat da im izbaci hladan sok, Rijekin Maestro izgledao je poput čovjeka koji bi najradije pritisnuo neku drugu tipku. Fast forward. Tipku koja ti omogući da preskočiš nekoliko dana, završiš prijelazni rok i umjesto soka izbaci poruku gdje ćeš igrati nogomet narednih mjeseci, odnosno godina. Nije tajna da već neko vrijeme želi otići, svojim je igrama odlazak i zaslužio, a onda se u završnici prijelaznog roka pojavila mogućnost koja je zvučala kao idealan završetak priče. Engleska. London. West Ham.
Prema informacijama Germanijaka, Čekićari su posljednjeg dana prijelaznog roka ozbiljno razmatrali Tonija Fruka i slagali ponudu za hrvatskog reprezentativca. Tipku 'send' na kraju nisu stisnuli, ali sama činjenica da se klub poput West Hama ozbiljno angažirao oko Rijekinog Maestra dovoljno govori o tome kako ga se danas doživljava izvan hrvatskih granica. U kombinacijama je bio i Wrexham, no Velšani su se okrenuli Callumu O'Hareu, igraču s više od 200 utakmica u Championshipu. Posao ih je koštao otprilike onoliko koliko Rijeka traži za Fruka, ali O'Hare im nudi ono što Toni ne može – iskustvo engleskog nogometa i instant prilagodbu. Plug 'n' play opciju. Kvalitetom možda inferiorniju hrvatskom fantazisti, ali zna se da Englezi svoje oduvijek cijene više nego tuđe. Neke stvari bismo možda morali i naučiti od njih... Isto tako, cijelo vrijeme je u priči bila i Venezia. Taj interes ostaje živ, baš kao i onaj West Hama. I na tome da se posao zgotovi će se nastaviti raditi iako je prijealzni rok završio, a prijelaz moguć tek u siječnju.
Nema smisla uvjeravati da Fruk danas može biti zadovoljan. Nije i ne treba biti. Ali, ostanak ne mora biti poraz. Toni je Rijeci dao tri, možda čak i najbolje, godine karijere, a zauzvrat dobio upravo ono zbog čega je došao na Kvarner. Postao je igrač. Hrvatski reprezentativac. Jedan od najvećih koje je Rijeka ikada imala i čovjek oko kojeg se sve vrti. Osvojio je prvenstvo, Kup, bio najbolji igrač Rijeke kada se stvarala povijest, zabijao, asistirao i igrao praktički sve što je trebalo. Ako postoji igrač kojem nitko na Rujevici nema pravo reći da „još nešto mora vratiti klubu“, onda je to Toni Fruk. A možda se premalo govori i o njegovoj najvećoj kvaliteti: nogometaše oko sebe čini boljima. Pronaći će dodavanje koje drugi ne vide, privući dvojicu i otvoriti prostor trećem, izmisliti situaciju tamo gdje je sekundu ranije nije bilo.
.jpg.webp)
Problem je što u aktualnoj Rijeci nema dovoljno igrača koji isto rade za njega. I tu će Kek imati možda i najvažniji zadatak: izgraditi momčad u kojoj Fruk neće svaki put morati biti i pitanje i odgovor. Protiv Gorice najbliži pogotku bio je upravo on, kada je Josipović sjajnom paradom izvukao najbolje od sebe i zaustavio njegov pokušaj. Ostatak društva? Ne moramo sad poimence, ali onaj koji bi trebao biti Tonijev 'secondo' je s vrha 16 metara zapucao tako da je lopta završila – u autu na 30 metara! Znate onaj gol Papissa Cisséa koji je prkosio zakonima fizike? E, pa, nešto slično. Samo bez gola.
Govor tijela Rijekinog Maestra nakon utakmice sugerirao je da jedva čeka da transfer priče završe i da opet može misliti samo o nogometu. Ono što mu se ne smije dogoditi jest da sljedećih nekoliko mjeseci počne promatrati kao kaznu ili izgubljeno vrijeme. Prije nešto više od mjesec dana konstatirali smo da je Fruk 'prezreo' za HNL i da se više nema kome dokazivati. Osim samom sebi. Ali, postoji velika razlika između igrača koji ostaje jer za njega nitko ne pita i onoga kojeg posljednjeg dana prijelaznog roka ozbiljno razmatra West Ham. Fruk sada ima još nekoliko mjeseci da ponovno bude najbolji igrač lige, a tada će i njegova pregovaračka pozicija biti bitno drukčija. Vrijeme ne radi za Rijeku. Na Rujevici su posljednjih godina, očito ne slučajno, bez odštete ostajali bez nositelja poput Djouahre, Selahija i Radeljića, a Mišković dobro zna koliko se brzo odnos snaga mijenja kada se ugovor približava kraju. Rijeka ima pravo odrediti koliko za Fruka želi dobiti. Ali, i Fruk ima pravo pitati što Rijeka nudi njemu...
A to nas dovodi do novog ugovora. Damir Mišković prije nekoliko je dana (ili kad već?) javno govorio o nekakvom usmenom dogovoru, ali upravo tu vrijedi staviti veliki znak pitanja. Je li novi ugovor doista već dogovoren ili su dogovoreni ozbiljan razgovor i još ozbiljniji pregovori o produljenju? Da skratimo – dogovoreno nije ništa. Ne znači da neće biti, ali Rijeci se itekako može dogoditi da od 1. siječnja Fruk postane igrač s kojim drugi klubovi mogu pregovarati bez prethodnog kontakta s njom. Tri milijuna eura platili su njegov otkup, očito uvjereni da će sljedeći korak biti prodaja. Nije se dogodila. Zato je sada idealan trenutak da obje strane ponovno sjednu za stol. Fruk je po dolasku u Rijeku igrao za osam tisuća eura mjesečno, a danas je njezin najbolji igrač. Zašto onda ne bi bio i najbolje plaćen? I zašto bi potpisao išta ako neće biti uvjerljivo najplaćeniji igrač momčadi, čak najplaćeniji igrač u povijesti kluba? Zašto, primjerice, sljedeći ugovor ne bi bio na četiri godine i pola milijuna eura godišnje? Pa nek' Fruk kaže ne kad se to stavi na stol. Ako u Hajduku i Dinamu takve ugovore mogu imati rezervni igrači, zašto u Rijeci takve uvjete ne bi mogao očekivati najbolji? Tim više što je klub na njemu indirektno odavno vratio svaki uloženi cent. I puno više od toga.
Ajax, Paris FC, Wrexham, West Ham... A sa strane i dalje Venezia. Zainteresiranih je bilo dovoljno za sasvim pristojnu europsku turneju, ali Toni Fruk i dalje je na Kvarneru. Kek je dobio najboljeg igrača oko kojeg može ponovno graditi ozbiljnu Rijeku, Mišković još malo vremena da odluči koliko mu taj igrač zapravo vrijedi, a Fruk nekoliko mjeseci da se zainati samom sebi i postane još kompletniji i konkretniji igrač. Dobar Toni Fruk znači bolju Rijeku. Loš Toni Fruk u ovoj momčadi vrlo brzo znači Rijeku bez glave i repa.
Iako nas je dolazak Matjaža Keka požurio u press-sobu, pretpostavljamo da je onaj aparat nakon Gorice na kraju je ipak dao sok. Fast forward tipka, na Frukovu žalost, nije postojala. A Možda je tako i bolje. Ako već nije mogao preskočiti ovih nekoliko mjeseci, može ih iskoristiti tako da sljedeći put West Ham, Venezia ili netko treći više ne razmatra Tonija Fruka.
Nego ga jednostavno – uzme.