Tomislav Ivković: „Najveća prednost Rijeke je što je samo jedan gazda, čovjek s najviše optimizma koji živi za klub”
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 12.01.26. | 12:15
Voditelj škole nogometa kvarnerskog prvoligaša govorio je i o svojoj poziciji na Rujevici te budućnosti Vatrenih
Zimske pripreme hrvatskih prvoligaša već su se dobrano zahuktale, sve smo bliže nastavku domaćeg prvenstva. Podsjetimo, prva će utakmica u 2026. biti zapravo nastavak lanjske, kad će Istra 1961 i Rijeka (1-1) napokon dovršiti svoj dvoboj 17. kola. Baš je voditelj Rijekine škole nogometa Tomislav Ivković bio gost ovog ponedjeljka u emisiji Pod stijenama Kantride iz programa Hrvatskog radija - Rijeka te govorio o raznim temama.
„Rekao bih da Rijeka radi nevjerojatan posao. Ona je ogledalo predsjednika kluba koji je nevjerojatan pozitivac. Došao sam baš kad su bile razne situacije u klubu i puno oscilacija, a čovjek s najviše optimizma je predsjednik kluba. Najveća prednost Rijeke je što je samo jedan gazda, koji živi za klub, živi za Rijeku i koji želi sve najbolje Rijeci”, poručio je uvodno Ivković.
„Ovo je ne samo najodgovorniji, nego i najteži dio moje karijere. To je vrlo zahtjevan posao, ovisiš o svim ljudima koji su s tobom. Nije bit samo praćenje igrača, nego moraš biti u svakodnevnom kontaktu s trenerima i razvijati mlađe trenere te tražiti mlađe ljude koji imaju volju i želju da rade. Ima tu i trenera koji već rade neko vrijeme, pa i s njima svakodnevno pričamo i konzultiramo se te dogovaramo načine treninga ili koji su igrači koji trebaju dobiti prednost nad ostalima, koji su talentiraniji. Kad sam došao, veliku pomoć imao sam od Mladena Ivančića i Dragana Mejića, imao sam vrlo otvorene razgovore. Kad sam došao bila je priča da ću smijeniti jednog, drugog, trećeg, na kraju se ništa nije dogodilo, jer u početku prvo moraš snimiti situaciju. Nakon pet mjeseci, napisao sam izvještaj sa svojim razmišljanjima, napravili smo prvu analizu i donijeli neke odluke i promjene, a ono što je najbitnije je da smo napravili mir u školi”, rekao je o svojim počecima na Rujevici.
Koliko je ovaj posao različit u odnosu na njegovu dosadašnju post-igračku karijeru?
„Seniore je najlakše trenirati, prošao sam to i znam kakva je situacija. Škola je nešto sasvim drugo, tu se moraš boriti i s menadžerima, koji su u današnje vrijeme puno bolji i zahtjevniji prema svojim igračima nego što su bili, a najveća borba je s roditeljima, jer oni imaju velika očekivanja. Puno pričaju, dovode djecu u situaciju da i ona osjete pritisak da bi morali nešto napraviti, i onda kreću kafićke priče "ovaj trener stavlja ovog jer je dobar s onim...", "daj nazovi trenera" i slično. Mi smo jednostavno napravili mir jer smo se sve dogovorili. Roditelji mogu tražiti razgovor, ali ne s trenerom nego s odgovornim u školi, mogu reći što ih muči. Tu su onda dvije solucije: ili riješimo situaciju ili ako su nezadovoljni, dobiju papire i idu tamo gdje misle da će im biti najbolje”, dodao je te još poručio i ovo na tu temu:
„Najbitniji je taj dio s najmlađim igračima, jer odozdo sve kreće. Ako treneri moraju gubiti vrijeme da uče osnovne stvari u pionirima HNL-a, a tad bi igrači već trebali znati sve što se tiče tehnike, onda smo u problemu jer nemamo dovoljno vremena za individualni razvoj igrača i za grupni rad koji smo pojačali. Napravili smo okvirni plan koji zasad funkcionira. Uvijek može biti bolje, ali zato se svakodnevno trudimo da Rijeku dovedemo na još jedan viši nivo, što i zaslužuje. Imamo bazu na kojoj treba raditi i koju treba razvijati, jer nisu igrači samo oni koje svi vide.”
Potom se priča okrenula na seniore, odnosno Rijekine šanse protiv vodećeg dvojca te konkurentnost HNL-a.
„Samo neka se i dalje piše o Dinamu i Hajduku, jer oni su u novinama neprikosnoveni, oni su najbolji, najljepši, najpametniji. Mi ćemo sa strane čekati šansu, kroz rad i kroz treninge ćemo se dizati i sigurno će ova ekipa biti bolja nego što je bila u prvom dijelu. Liga se sad iznivelirala, nije to neki visoki nivo, ali kvaliteta igrača je tu negdje i svatko svakoga može dobiti. Nestao je strah i respekt prema velikim ekipama i prvenstvo je zanimljivije”, dometnuo je Ivković.
Dakako, nezaobilazna tema je i nadolazeće Svjetsko prvenstvo, gdje će po sedmi put nastupiti i hrvatska reprezentacija.
„Poslije 1998. smo rekli da više nikad nećemo uzeti neku medalju pa se dogodila jedna, pa druga. Oni koji manje prate reći će da kad ode Modrić, 100 godina nas neće biti nigdje". Sigurno je da kad ova generacija ode, imat ćemo period gdje ćemo se tražiti, gdje će mladi igrači odlučivati o svojoj sudbini, ovisno o dobivenoj šansi. U ovom trenutku mi nemamo igrače koji mogu preuzeti ulogu starijih igrača i smatram da će ponovno doći vrijeme kad ćemo morati smanjiti apetite, ali to je normalno u nogometu. Talenta imamo i uvijek će se netko pojaviti, ali ćemo morati razmišljati na način da su i odlazak na Svjetsko prvenstvo ili prolazak grupe super, a sve ostalo je fantazija. Vjerujem da ćemo i dalje imati talentirane igrače kao što ih imamo, ali morat ćemo smanjiti apetite da bi izbornik u tom vremenu mogao normalno raditi i stvarati reprezentaciju, jer reprezentacija se stvara”, zaključio je Ivković. (hp)
