I. SučićMladi Vatreni pred potpisom za Rijeku, Lyonu 500 tisuća eura i postotak od sljedeće prodaje
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 11.01.26. | 18:17
Čudesni Bjelokošćanin i dalje se čeka...
Toni Fruk, Stjepan Radeljić i Dejan Petrovič već neko vrijeme za sebe mogu reći da su prvotimci Rijeke, baš kao što spomenuti trojac može reći i da su ove zime najbliži tome da napuste aktualnog prvaka Hrvatske. Fruk, doduše, nigdje ne žuri glavom bez obzira, njemu je jasno da najbolju šansu da izbori SP ima ako ostane u Rijeci, ali s druge strane on je četiri milijuna eura teška investicija koja je klubu s Kvarnera itekako veliko financijsko opterećenje. I svaki put kada netko s njim malo čvršće uđe u duel, na Rujevici nema kome ne zastane dah.
Radeljić i Petrovič ušli su u posljednjih pola godine ugovora. Petrovič, objašnjavaju oni koji moraju, ne želi potpisati ugovor s Rijekom, dok Radeljić, evo, samo što nije dobio ponudu. Jer, jasno, ponuda se šalje kada već drugi klubovi bez obveze javljanja klubu mogu s dotičnim igračem ući u pregovore. Logično.
I dok bi ranije spomenuti u narednim tjednima mogli spakirati kofere pa do nekog drugog puta mahnuti Kvarneru, jedan igrač već je ispraznio svoj ormarić na Rujevici. Silvio Ilinković sporazumno je raskinuo ugovor pa svoje talente odnio u Varaždin. I nikoga ne bi smjelo iznenaditi ako tamo procvjeta. Mladi Ilinković na Kvarneru nije uspio pokazati raskoš svog talenta, već neko vrijeme bio je u drugom planu, ali raskid pa ‘poklon’ Varaždinu baš i nema smisla. Jer, čak i kao netko tko sjedi na klupi, Ilinković ima određenu tržišnu vrijednost. I poklanjati ga konkurenciji kada na njemu ‘barem nešto’ možeš zaraditi definitivno je upitna poslovna odluka. Doduše, oni malo upućeniji razumiju kako je ovdje riječ o ‘prebijanju’ nekih starih dugova između Rijeke i Varaždina, zbog kojih je na adresu kluba s Kvarnera stigla čak i čestitka iz Uefe, ali sve to odavno je voda ispod mosta. I Rijeka i Varaždin sada bi trebali biti ‘dobri’.
Kako se priča o odlascima, isto tako priča se i o dolascima. Gruzijac Tornike Morčiladze već je predstavljen kao novi igrač Rijeke, a uskoro bi isto trebao napraviti i Bjelokošćanin Dimitri Legbo (čeka vizu u Maroku) kojeg se najavljuje kao da je u najmanju ruku kopija Marcela, a nekim ga čudom još uvijek nitko nije otkrio. Nešto slično kao onomad Yassine Lakhal kojeg će se danas malotko na Kvarneru sjetiti, a isto je trebao iz Maroka za Kvarner. Yassine je na kraju ipak ostao u svojoj domovini, Rijeka mu je ostala nesuđena, s tim da kad se retroaktivno pogleda njegova karijera, Riječani nemaju za čime žaliti.
Morčiladze i Legbo nisu tipovi igrača kakve Rijeka inače kupuje, očito se neke stvari na Kvarneru mijenjaju u odnosu na to kako su funkcionirali dulje od desetljeća, s tim da je najnovija vijest – i to iz pera novinara L’Equipea – da bi uskoro novi igrač Rijeke trebao postati Teo Barišić.
Desni bek Teo Barišić, a ne stoper.
Ukratko, Lyon bi za mladog Vatrenog, kojeg se povezivalo s Rijekom još prije pola godine, trebao dobiti 500 tisuća eura uz postotak od sljedeće prodaje. I dok mnogi klubovi izbacuju postotak od sljedeće prodaje pod svaku cijenu, Riječani od njega ne odustaju. Kao da se nisu opekli na primjeru Tonija Fruka i mnogih prije njega. Bilo kako bilo, Barišićev dolazak mogao bi naznačiti i mogući odlazak Ante Oreča, za kojeg navodno postoje ponude, a pomalo nevjerojatno zvuči da ih Rijeka – odbija. U odnosu na igrača koji je došao na Kvarner, Oreč je danas za nekoliko razina bolja verzija samog sebe, premda nije netko tko je neupitan starter ili igrač koji radi razliku. Iza Dubrovčanina je vrlo dobra polusezona, ali ako se zaista odbijaju sedmeroznamenkaste ponude, netko bi se na taj ‘ne’ treba potpisati. Pa onda jednog dana za njega može i odgovarati. Isto kao i za onih dva ili koliko već milijuna eura za Dejana Petroviča. Koji bi, eto, za pola godine Rijeku mogao napustiti kao slobodan igrač.
Rijeka je ljetos bila blizu dogovora s Markom Rogom, kontakt je ostao, ali on je u međuvremenu pronašao lukrativniji angažman na Bliskom istoku. I danas je ipak realnije da, ako dogovori raskid s Cagliarijem, karijeru na kraju ipak nastavi daleko od Kvarnera. Što je prilična šteta za Riječane, jer riječ je o vrlo kvalitetnom igraču, bivšem reprezentativcu, a ujedno i sjajnom karakteru i profesionalcu.
Nadalje, opet se počelo sve glasnije spominjati ime kapetana Gorice Jurice Pršira, ali koliko je tu istine, a koliko čistog nabadanja budući da se zna da Rijeka traži središnjeg veznjaka, teško je reći. U svakom slučaju, nakon Morčiladzea, uskoro se očekuje i Barišić koji sigurno ne dolazi sjediti na klupi. To može i Bogojević, dok je Barišić prvo preskup, a drugo preveliki potencijal da bi bio rezerva. Rijeka je već pogriješila ove sezone s jedim ‘pojačanjem’ za kojeg s platila odšteta, a konstrukcija da bi Jankov mogao biti igrač od šest, sedam ili koliko već milijuna eura nije najbolje ostarjela. Tko bi samo rekao.
Bilo kako bilo, Riječani nastavljaju s pripremama za drugi dio sezone kojeg otvaraju utakmicom protiv Istre 1961 na Aldo Drosini 20. siječnja s početkom u 16 sati. Za taj ogled sigurno će konkurirati Morčiladze, vjerojatno Barišić, lako moguće i još dva igrača koji, eto, samo što nisu. S njima ili bez njih, od Riječana se svakako očekuje da u tom ogledu dođu do pobjede. I sve osim toga smatralo bi se neuspjehom.
