Talijani se sjetili Hrvata čija je ozljeda započela legendu o Del Pieru

U ljeto 1993. godine Juventus je ponovno krenuo u šoping kojim bi osnažili momčad u pohodu na novi pokušaj osvajanja Scudetta. Prethodni su bili osvojili u sezoni 1985/86, što svakako predstavlja dugotrajan post za najtrofejniji talijanski klub. 

Na Delle Alpi stigao je dvojac iz Padove - 18-godišnji supertalent Alessandro Del Piero te osam godina stariji Angelo Di Livio. S posudbe u Interu vraćen je Dino Baggio, a jedno je pojačanje stiglo i iz HNL-a. Iz Rijeke je doveden 20-godišnji napadač Zoran Ban, a klub s Kantride je uprihodio odštetu koja je ekvivalent iznosu od 450 tisuća eura. U ono vrijeme, ozbiljan novac. 

Ban je u Italiju stigao nakon sezone u kojoj je u HNL-u zabio osam golova. Odličan učinak za 19-godišnjaka koji je igrao u tada četvrtoplasiranoj momčadi Hrvatske. U Italiji se od Bana očekivalo dosta, a njegova izjava prilikom predstavljanja bila je prepuna samopouzdanja. 

"Želim pokazati Trapattoniju tko sam. Kažu da izgledam malo kao Bokšić, golgeter Marseillea, koji voli Juventus jako puno. Postat ću kao on, a nakon nekoliko godina mogu biti i bolji, tko zna", prepun je vjere u vlastite mogućnosti bio Ban. 

Nažalost po igrača, ali i klub, od toga nije bilo ništa, blago rečeno. Ban je u Torinu ostao samo jednu sezonu, upisao pet nastupa, no do pogotka došao nije. Utjecaja je imalo i to što su pravo nastupa imala samo tri stranca, a Juve je u sastavu imao Nijemce Kohlera i Mollera te Brazilca Julija Cesara, sve redom standardne prvotimce. Ban je priliku često dobivao u Primaveri, a u seniorskoj je momčadi dva je puta zaigrao u Serie A (protiv Leccea i Genoe), jednom u utakmici Kupa te još tri puta u Kupu UEFA prije nego što je prodan u Portugal, gdje je zaigrao za Belenenses i Boavistu. No, Ban se danas, na svoj 47. rođendan, rado prisjetio iskustva iz Stare dame za talijanski Goal. 

"Kada sam bio u Torinu, imao sam osjećaj kao da sam u 16. stoljeću i putujem Rolls Royceom. Potrebno je malo da dodirnete nebo. Bilo mi je dovoljno da hodam ulicama grada, odlaim u kino. Za mene je velika čast što sam uopće mogao biti na klupi Juventusa, da sam igrao bilo bi još bolje", skromno i ponizno priznaje Ban, za razliku od govora prilikom dolaska u klub. 

Treba reći i kako je Ban imao problema s ozljedom, pukla mu je ključna kost, a taman kada se trebao vratiti, dogodio se novi peh. 

"Došla je utakmica s Parmom, u kojoj sam trebao zaigrati, ali zbog bolnoga ramena opet nisam bio u stanju i priliku je dobio Del Piero. I znate što se dogodilo? Zabio je hat-trick i odletio u orbitu. A trebala je to biti moja utakmica. Eto, da nije bilo te ozljede, možda bih se proslavio. Kad ste u velikom klubu, mora vas malo pomilovati i sreća", prisjetio se svojedobno u razgovoru za Večernji list. 

Nakon portugalskih epizoda Riječanin se vratio u Italiju. U sezoni 1996/97 zaigrao je za Pescaru, tadašnjeg drugoligaša, ali u devet utakmica uspio je zabiti samo jedan gol. Uslijedilo je sedam godina u Belgiji. Briljirao je u Mouscronu, posebno u drugoj sezoni s 16 golova u 25 utakmica. Dovoljno da zaradi poziv velikog Genka, gdje se zadržao dvije sezone u solidan učinak od 17 golova u 49 utakmica. Ponovno se vratio u Mouscron, potom u Mons, da bi kasnije dobio joiš jednu priliku u Italiji. Trećeligaš Foggia je bio u pitanju, no samo pet nastupa i dva gola bilanca je hrvatskog nogometaša u ovom klubu. 

Bila je to posljednja destinacija u živopisnoj karijeri koju nikada nije okrunio nastupom za Vatrene. Samo je jednom odjenuo kockasti dres u selekciji do 21 godine, ali do pogotka nije stigao. Danas radi kao agent, a najpoznatiji mu je klijent srebrni Vatreni Tin Jedvaj. 

(foto: Pixsell, Reuters)