Što kaže statistika? I Hrvatska ispunjava važan preduvjet da postane prvak svijeta na najtežem turniru u povijesti!

Je li ovogodišnje Svjetsko prvenstvo teže? Treba li sada otpisati reprezentacije koje su se kvalificirale kroz play-off? Odgovara li nekim zemljama igranje u Aziji?

BBC Sport je proučio spomenute čimbenike - kao i mnoge druge - kako bi desetak dana pred početak Mundijala pokušao predvidjeti koje bi momčadi mogle imati uspješno Svjetsko prvenstvo.

U obzir je uzeto šest prethodnih turnira koji su imali isti format od 32 momčadi raspoređene u osam skupina od po četiri i na tih su šest turnira odigrane 384 utakmice pa je zanimljivo izvidjeti pojavljuju li se neki obrasci.

U analizi novinara Roba Haywooda u nastavku članka promatrat ćemo ovih šest turnira - od 1998. do 2018. - osim ako nije drugačije navedeno. Podsjećamo, od Coupe du Mondea 1998. U konkurenciji je bila i hrvatska izabrana vrsta.

Koliki utjecaj mjesto završnog turnira ima na reprezenatcije s drugih kontinenata?

Na posljednja tri turnira koja su se igrala u Europi, europske su nacije popunile 10 od 16 mjesta za nokaut-fazu. Kada su se finala održala izvan Europe, ta brojka pada na prosjek od sedam.

Južnoameričke momčadi imaju najviše koristi od ovog pada, dok dvostruko više azijskih momčadi stigne do nokaut-faze kada završni turnir nije u Europi.

Postoji li veza između kvalifikacija i dometa momčadi na SP-u?

Pet od proteklih šest pobjednika SP-a bili su Europljani - i s iznimkom prvaka Francuske iz 1998., koji su automatski postali domaćini turnira, svi su imali izvrsne kvalifikacijske kampanje.

Ostala četiri prvaka - Italija 2006., Španjolska 2010., Njemačka 2014. i Francuska 2018. - ili su ostali neporaženi ili su izgubili samo jednom u 10 kvalifikacijskih utakmica. Ovi postoci pobjeda (s remijem računajući pola pobjede) bili su 80% i više.

U kvalifikacijama za ovogodišnji Mundijal cijeli niz europskih nacija ispunio je prag od 80 %: Danska (95 %), Engleska i Njemačka (90 %), Srbija i Belgija (87,5 %), Španjolska, Švicarska i Francuska (sve 81,3 %) te Hrvatska i Nizozemska (obje 80 %).

Koliko su 'jaki' sudionici ovog SP—a na Fifinoj ljestvici u usporedbi s ranijim turnirima?

Koristeći Fifinu, svjetsku rang listu nacionalnih momčadi uoči početka turnira, možemo steći dojam koliko bi turnir mogao biti konkurentan. Ovo su raspodjele poretka s Fifine ljestvice za 32 momčadi za svaki turnir:

Zbog Fifinih pravila koja diktiraju broj momčadi sa svakog kontinenta, postoje reprezentacije koje nisu na završnom turniru i rangirane su više od nekih koje jesu.

Najočitiji izostanci ovog puta su Italija - šesta na svijetu - ali Kolumbija (17), Peru (23), Švedska (25), Ukrajina (27), Čile (29) i Nigerija (32) bile bi uključene da svjetske ljestvice odlučile su o kvalifikacijama bez obzira na lokaciju održavanja SP-a.

Dok se sedam niže rangiranih reprezentacija koji sudjeluju ovaj put može činiti kao veliki udio, to je zapravo najmanji broj u eri od 32 momčadi. Neki su završni turniri imali čak 11 momčadi sudionica izvan 32 najbolja na aktualnim Fifinim ljestvicama.

Dakle, možemo zaključiti da je predstojeći Mundijal jedan od najjačih dosad.

A kombinirani redoslijed pokazuje da su Engleska i Wales u najtežoj skupini u Kataru - to je jedina skupina u kojoj su sve momčadi među 20 najboljih na svijetu s Ffine ljestvice od 30. listopada. Hrvatska (12) s Belgijom (2), Marokom (22) i Kanadom (41) po tome je u petoj skupini po jačini…

Koliko dobro obično prolaze pobjednici doigravanja?

Wales se na svom prvom turniru nakon 64 godine kvalificirao kroz europsko doigravanje zajedno s Poljskom i Portugalom.

Na prvi pogled može se činiti da se radi o stranputici - ali novija povijest pokazuje da reprezentacije koje se na taj način kvalificiraju mogu imati veliki uspjeh.

Uspoređujući europske momčadi, 67% play-off kvalifikanata dolazi do nokaut faze, u usporedbi sa samo 57% momčadi koje se izravno kvalificiraju.

U dva od proteklih šest finala Svjetskog prvenstva sudjelovale su europske momčadi koje su ušle kroz doigravanje - Njemačka 2002. i Hrvatska 2018. Osim toga, Hrvatska (1998.) i Turska (2002.) ušle su u polufinale, a još su tri momčadi stigle do četvrtfinala.

REUTERS/Pawel Kopczynski

Zašto se osvajači ne uspijevaju obraniti naslov?

Od 1990-ih, branitelji svjetskog naslova pobijedili su ukupno u jednoj utakmici nokaut-faze na pet turnira, kada je Brazil pobijedio Ganu 2006. U stvari, pehar nije zadržan od 1962. i na 14 turnira od tada samo su dva aktualna prvaka otišla dalje od četvrtfinala.

Problemi branitelja naslova često počinju s prvom utakmicom. U 12 turnira otako je Engleska pobijedila u prvoj utakmici protiv Rumunjske 1970., samo su tri branitelja naslova otvorila Mundijal pobjedom. A četiri od prethodnih pet branitelja naslova nisu prošli niti svoje skupine.

Zašto? Pa četiri godine su u nogometu puno vremena. U prosjeku, samo će 50% igrača koji su bili starter u finale za pobjedničku momčad započeti u pčetnih 11 u 1. kolu grupne faze sljedećeg turnira.

Italija je izvela na teren samo tri člana svoje početne postave iz finala 2006. kada su Azzurri počeli kampanju obrane naslova remijem protiv Paragvaja 2010.

Koliko puta momčad nižeg ranga kvari planove velikima?

Ako očekujete da će iz svake skupine uvijek izlaziti dvije prvorangirane momčadi, bit ćete iznenađeni.

Normalno je da šest od 16 mjesta u nokaut-fazi zauzmu momčadi koje su bile treće ili četvrtoplasirane po Fifinoj ljestvici u svojim skupinama. To je uznemirujuća stopa od 32%. Tijekom istih šest turnira, nokaut utakmice dobilo je 34% niže rangiranih reprezentacija.

Tri od četiri najveća preokreta napravili su nižerangirani domaćini - dva puta preko jedanaesteraca i jednom zlatnim golom.

Što god se dogodilo u sljedećih pet tjedana, vjerojatno će biti još mnogo šokova, drame i kontroverzi, zaključuje novinar BBC-a, a mi mu nemamo što dodati nego upoztoriti da se Hrvatska u osmini finala može sastati s Njemačkom ili Španjolskom, protiv kojih bi bila nižerangirana, ali i s Japanom i Kostarikom, protiv kojih bi bila favorit. Što bi nam bilo bolje po statistici, eto, znamo… (nl)