
Rijeka ima 9-9-9 problema, ali kako izgubiti utakmicu koju mora pobijediti nije jedan od njih
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 23.09.25. | 08:00
Deveto mjesto, nova očajna predstava Devetaka i nedostatak prave devetke – u ovom trenutku su to najveći problemi Rijeke nakon poraza u posljednjem ogledu 7. kola HNL-a.
“Lako je Riječanima i Zagrepčanima, oni imaju Hajduk. Kad god nešto zeznu, Hajduk uspije zeznuti još više pa je onda cijeli fokus samo na njima. I tako već 20 godina”, poruka je koju smo ne tako davno dobili od kolege iz Splita, da bi nam onda prije početka posljednjeg ogleda 7. kola HNL-a kratko poručio:
“Riječanima želim dobar provod, Vukovarcima tri boda.”
I Rijeka mu je, eto, ispunila sve želje.
Iako je glavna priča 7. kola HNL-a trebao biti Derbi u Splitu, aktualni prvaci su se ipak pobrinuli da najveći pobjednik kola bude dojučerašnji drugoligaš iz Vukovara koji je kraj Bosuta slavio s 3-2. Što se nekako čini još većim podvigom kad se uzme u obzir da su prije ovog ogleda smijenili trenera i kad se za Kristijana Polovaneca znalo da će voditi samo ovaj ogled nakon čega će momčad prepustiti u ruke Silvija Čabraje.
Iako je početak za goste bio obećavajuć, jer Rijeka je stvorila nekoliko prilika, a onda i realizirala najstrožu kaznu u 17. minuti, već nakon prvog pogotka Puljića bilo je jasno kako momčad iz Grada heroja nema plan s bijelom zastavom dočekati kraj susreta. To, jednostavno, nije u njihovom DNK! Na kraju su došli do pobjede, zaslužene ili ne, sada se može razglabati, ali Rijeka je sada osjetila lijek kojeg je koristila kao protuotrov prošle sezone kada bi se protivnici žalili da su protiv njih igrali bolje, a da su na kraju ostali praznih džepova.
A ime tog lijeka je – tko te pita?
I sada, kad bi netko stvarno pitao i očekivao odgovor na pitanje koji su sve problemi ove Rijeke, tada bi se razgovor podosta odužio. Možda bi jednostavnije bilo krenuti s onime gdje je Rijeka dobra, a to je – Toni Fruk. Točka. Adu-Adjei pokazuje potencijal, Dantas je imao nekoliko dobrih utakmica. Sve ostalo je – i to ne samo ovog ponedjeljka – opasno ispod svake razine.
Rijekini 9-9-9 problemi su sljedeći: Devetakova katastrofalna forma, deveto mjesto HNL-a i nedostatak prave devetke. I već sada deveta utakmica u sezoni u kojoj nisu upisali pobjedu. A nije još ni završio deveti mjesec...
Mladen Devetak je prije isto toliko utakmica trebao završiti na devetom mjestu klupe za pričuvne igrače. Njegova je forma očajna, daleko je najlošiji igrač Rijeke ove sezone, ali kako mu je konkurencija mladi Bodetić, koji prvo nije uživao povjerenje Đalovića, a sada ni Sancheza, on je u prvih 11 – zacementiran. Na veliku žalost svih navijača Rijeke, Bruno Goda više nije u klubu, a njegove su kvalitete sada još jasnije nakon što se kao slobodan igrač vratio u Maksimirsku 128. Kako ono ide: “A Rijeci nije bio dobar...” Inače, Goda je u 7. kolu HNL-a imao jednu od najvažnijih obrambenih reakcija kad je praktički pred gol-linijom presjekao udarac Bambe (na stranu s označenim zaleđem, da je uspio zabiti, pogodak bi vrijedio), dok je s druge strane Devetak ‘zabio gol’ nakon ‘asistencije’ Petroviča za 3-2 Vukovaraca. Reakcije dvojice miljenika bivšeg trenera kod trećeg pogotka bile su na razini velemajstora koji za pivo i sendvič igraju ‘Sunday league football’. Petroviča je Shabani okrenuo poput stolca, da bi onda Devetak napravio samo onu jednu stvar koju nije smio napraviti. I nije mu prvi put da tako reagira.
Iako je i dalje misterij zašto Bodetić, kojeg su nekoć dolazili gledati skauti Manchester Cityja i koji je prošle sezone bio član najboljih 11 Prve NL nakon što je sjajno odradio posudbu u Orijentu, ne dobiva nikakvu priliku pored srpskog lijevog beka, isto tako je potpuno nejasna ta opčinjenost današnjeg trenera Maribora, Radomira Đalovića, s Dejanom Petrovičem. Kaže bivši strateg Rijeke da se s njim ne bi bojao ni Real Madrida, a iako ovog ponedjeljka kraj Bosuta nije bilo Mbappéa, Bellinghama, Viniciusa ili Rodryga, Vukovarci su pored Petroviča izgledali baš tako. Njegova povratna trka bila je očajna, kombinatorika nikakva, voljni moment upitan. I jedina greška Sancheza je što ga i ranije nije povukao s terena. Možda bi i on morao malo smanjiti s letom u visine, jer iako je bio itekako važan faktor u prošlosezonskom osvajanju naslova prvaka, isto tako je itekako zaslužan i zašto Rijeka ove sezone izgleda kako izgleda.
Husić je još jednom pokazao samo ono što smo u nekoliko navrata mogli sami zaključiti – u ovom trenutku on jednostavno ne izgleda kao netko dovoljno dobar da bi igrao za prvaka Hrvatske. Ali, kad nema Radeljića, onda se momčad mora krpati kako trener Sanchez zna i umije. I kako su mu to sjajno omogućili Darko Raić-Sudar i njegov pomoćnik. Janković i Menalo? Španjolac je iznenadio što im je obrnuo pozicije, baš kao i što ih je na poluvremenu ostavio u svlačionici. I to pri vodstvu 2-1. Rekao je na press konferenciji kako nije bio zadovoljan njihovom igrom, premda nije precizirao jesu li mu Butić, inače sukrivac za drugi pogodak, ali i potpuno izgubljeni i vremenu i prostoru Ndockyt, bili bolji. Menalovo ostavljanje u svlačionici, naročito nakon one nevjerojatno sebične odluke u 18.minuti kad je Rijeka mogla otići na 2-0, još se i može shvatiti, ali zato vađenje Jankovića... Trener je tu da bira, mi smo tu da propitkujemo!
Rijeka je sada deveta. Deveta. Je li riječ o krizi? Nije. A je li vrijeme za stisnuti crveno dugme koje će upaliti alarme? Nije ni to. Ali, nešto se ozbiljno mora promijeniti. I Sanchez mora shvatiti da ovo nije Football Manager ili Fifa da može preko noći doći, promijeniti sustav i način igre te očekivati da će sve funkcionirati bez ikakvog problema. Da, lako je mogla Rijeka slaviti i rezultat je lako mogao biti 2-3, ali - Rijeka je izgubila. I ovako ‘štufno’ okruženje oko momčadi ne već dugo ne pamtimo.
Kako Vukovarcima slijedi Varaždin, tako Riječanima slijedi Istra 1961. Koja će na Rujevicu doći silno motivirana i koja s novim strategom vjeruje da Rijeku može baciti na tlo, a Sancheza suočiti s odbrojavanjem suca već u ovim početnim rundama meča. Na poraz u Vinkovcima Riječani ne smiju gledati kao kraj svijeta, ali zato kao zadnje upozorenje da. I sada je na njima – hoće li se iz ovoga izvući i označiti ovaj ogled kao prekretnicu ili će ipak dopustiti da u razmaku od nekoliko mjeseci od prvog mjesta svojom igrom ‘doguraju’ do posljednjeg mjesta? Odluka je na njima...