I. SučićRiječani ne slave bod, Riječani slave povijesni uspjeh! I onaj 'novi Juventus' koji sada dolazi!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 19.12.25. | 08:00
Šahtar je razlog zašto je momčad Victora Sancheza ove polusezone znala trpjeti velike kritike. Jer, ako su ovako mogli s njima, onda očito mogu sa svima!
Najpoznatiji svjetski sportski novinari, oni koji na dnevnoj bazi prate zbivanja u Real Madridu, Barceloni, Manchester Unitedu ili Bayernu, dosta često u svojim tekstovima znaju napisati kako velike momčadi ne slave bod. Nigdje i protiv nikoga. I dok ta njihova tvrdnja zvuči moćno, ona zapravo služi kako bi se pokazala veličina kluba o kojem pišu i kojeg prate, a ne da bi se degradirao protivnik. Premda je takvo razmišljanje postalo dio mainstreama, istina je zapravo takva da nekada velike momčadi itekako mogu slaviti bod. Kontekst je u životu, baš kao i u nogometu, sve. I bod nekada može biti jednako sladak kao i pobjeda.
Doduše, Rijeka u Varšavi nije slavila bod, Rijeka je u Varšavi slavila ostvarenje velikog, povijesnog uspjeha! Rekao je Stjepan Radeljić kako je prvo poluvrijeme bilo dobro, dok s drugim nikako ne mogu biti zadovoljni. A iako je on bio jedan od najboljih pojedinaca na susretu, s njegovim se razmišljanjem nikako ne možemo složiti. Usprkos tome su nogometaši Šahtara bili bolji ‘na lopti’, iako su većinski držali posjed, tražili pukotine u duplom bloku gostiju te svih 90 minuta pokušavali doći do pogotka s kojim bi ostvarili svoju petu pobjedu u ligaškoj fazi Konferencijske lige, nogometaši Rijeke igrali su toliko dobro da ne znamo bi li Ukrajinci poentirali da se igralo sve do trenutka kada je njihov avion sletio na Kvarner. U prvom dijelu Rijeka je imala nešto veću ambiciju i nešto veći dio utakmice se odvijao na sredini terena, ali u nastavku su gosti s Kvarnera propustili najbolju priliku na utakmici. I da je udarac Adu-Adjeija išao samo par centimetara udesno, sada bismo pisali o jednoj velikoj, povijesnoj pobjedi Rijeke. Pobjedi koja bi išla uz bok Milanu, Feyenoordu ili AZ-u.
.jpeg.webp)
A ako ćemo gledati malo dublje, ovaj remi je još i veći. Isto kao što je remi u Stuttgartu (2-2) najveći. Osim šanse engleskog napadača, imala je Rijeka i u 55. minuti sjajnu priliku doći do vodstva, ali lopta jednostavno nije htjela u gol. Iako bi pobjeda svima bila draža, ona ne bi puno toga promijenila. Rijeka bi opet ostala bod od Top 8 te bi ih svejedno čekalo kvalifikacijsko kolo za osminu finala. Bi li protivnik bio lakši? Na papiru, možda čak i da, ali ako smo nešto ove polusezone naučili, onda je to svakako da Rijeka igra najbolje – protiv najboljih. Dakle, možda je ovako ispalo još i bolje!
I baš zato je na neki način bilo toliko kritika, baš zato se oštrim perom tražila ozbiljnost, a od nekih igrača i reakcija. Šahtar je razlog za sve to! Jer, evo, ova utakmica je dokaz da Rijeka može, da Rijeka zna i da je Rijeka sposobna. I ovako kako su igrali s Rudarima moraju moći odigrati sa svima!
Obrana je bila kompaktna i koncentrirana, vezna linija odrađivala je sve zadatke, dok Fruk i Adu-Adjei nisu bili inertni i nezainteresirani. Svi su dali koliko su mogli. Nisu nogometaši Šahtara bez razloga procijenjeni na 150 milijuna eura i nisu bez razloga najveći svjetski klubovi isplaćivali ogromne svote novaca kako bi doveli njihove igrače. I to se neće tako brzo promijeniti. No, nijedan od tih igrača, budući protagonist novog ogromnog transfera Rudara, protiv Rijeke nije odskakao. I nijedan od njih nije izgledao kao (budući) ‘big deal’. Zapravo je daleko najveći ‘big deal’ na terenu bio Toni Fruk, on je bio taj od čijih su poteza i ideja zastajkivali dahovi od Krakova pa do Kvarnera, ali ovog hladnog četvrtka Maestro jednostavno nije imao svoj dan. Iako je svakako s nekim potezima, kretnjama, kanaliziranjem napada i govorom tijela pokazao svoju igračku veličinu. I transfer koji se bliži potreban je i njemu i Rijeci.
.jpeg.webp)
Martin Zlomislić bio je vrlo dobar na golu, a uz njega je novu sjajnu utakmicu odigrao Rijekin futuro numero dieci, Samuele Vignato. Talijan je strašan talent, ima tu jednu pozitivnu drskost u sebi, a za razliku od mnogih igrača njegovih tehničko-taktičkih kvaliteta, njemu ni najmanji problem ne predstavlja punim šprintom vratiti se u obranu kako bi pomogao svojem beku. Znao odigrati, proći, otvoriti liniju dodavanja, pucati, ubaciti, driblati, faulirati... Sve, baš sve! I nikako nas neće iznenaditi da jednog dana završi u nekom talijanskom velikanu. Tko zna, možda nekome poput Juventusa!
A baš je Juventus klub kojeg će se ovih dana znatno više spominjati na Kvarneru. Posljednji put kad je Rijeka prezimila u Europi, a od toga će uskoro biti 46 godina, su snage odmjerili sa Starom damom, dok će sada neki 'novi Juventus’ bili Jagiellonia ili Omonia. S Cipranima su se Riječani već susreli u Europi te bi ovo bila idealna prilika da im serviraju hladnu osvetu za poraz otprije 19 godina, dok je Jagiellonia – protivnik po mjeri! I ako bi na samoj granici Poljske i Bjelorusije uspjeli u prvoj utakmici ostvariti pozitivan rezultat, uzvrat na Kvarneru bio bi utakmica za pamćenje. Ali, o tom potom.
Riječani sada moraju na najbolji moguć način zaključiti prvi dio sezone. Koja je imala i uspona i padova, ali je generalno – uspješna. I u njoj je puno više toga bilo dobrog no lošeg. Nažalost, neki igrači neće dočekati ‘Juventus’, ali u Rijeku ne treba sumnjati – opet će pronaći one koji su otpisani, opet će ih oživjeti, opet će s njima slaviti. Nakada bod, drugi put bodove. Uspjehe! Ono što Rijeka jest!
