
Perišić se približio Šukeru "Ako ću igrati na krilu, bit će rekord, a ako ću biti na beku, bit će asistencija. Bitne su pobjede"
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 16.11.26. | 08:01
Do Šukera mu nedostaju četiri gola, do rekorda pet, ali Perišić ne broji samo pogotke. ‘Meni je isto zabijam li ili asistiram, bitno mi je da Hrvatska pobjeđuje’, poručuje.
Ivan Perišić novinarima najčešće napravi ono što i suparničkom beku. Prođe pokraj njih i nastavi svojim putem. Nije čovjek od velikih govora ni od toga da svaku utakmicu još jednom odigra pred mikrofonima. Respektiramo. Ima čovjek svoj đir, a u njemu se ugled stječe na travnjaku, ne u mix zoni. Ondje gdje može govoriti uglavnom šuti, a ondje gdje bi s obzirom na godine već smio malo predahnuti, još uvijek leti. Zato mu na ljestvici najvećih hrvatskih reprezentativaca iznad glave stanuje tek Luka Modrić.
U četvrtak je na Opusu odradio obje smjene. Najprije onu redovitu, u kojoj je češkoj obrani pokvario večer, a potom i kratku, izvanrednu, pred novinarima. Valjalo je požuriti s pitanjima. Iskoristiti privilegij, jer čovjek koji toliko trči nema običaj dugo stajati.
“Mislim da smo sa zadnje tri utakmice popravili dojam, ali može to još puno bolje. Završili smo pozitivno, izvukli treće mjesto i imamo baraž, ali ispunjen je i glavni cilj: u prvom smo potu kvalifikacija za Euro”, podvukao je Perišić crtu pod reprezentativnu jesen.
Protiv Češke igra je bila bolja od realizacije. Hrvatska je prilike proizvodila znatno lakše nego što ih je pretvarala u golove, ostavljajući gostima nadu da bi se iz Osijeka moglo otići i s nečim više od dojmova.
“Moramo raditi na tome. Bilo je dosta šansi, nekad te kazni na kraju i ode na drugu stranu, ali dobro smo reagirali i uz divnu publiku osvojili tri boda”.
Liga nacija ponudila je dovoljno materijala i za analizu i za glavobolju. Perišić nije imao potrebu ponovno otvarati svaku ranu. Zna se gdje je boljelo.
“Prva je bila dobra, onda svi znate što se dogodilo u iduće dvije. Izvukli smo pouke i reagirali u Splitu i Londonu. Danas smo pokazali bolju Hrvatsku. Možemo nastaviti bolje. Možemo i moramo”, naglasio je.
U te dvije posljednje riječi stane dobar dio njegove karijere. Kod Perišića je "možemo” oduvijek podrazumijevalo i "moramo”. A takav pristup donio je 41. pogodak za reprezentaciju. Još četiri do Davora Šukera, pet do samostalnog mjesta na vrhu. Rekord koji je dugo izgledao kao zaštićeni spomenik hrvatskog nogometa sada je dovoljno blizu da se o njemu može razgovarati bez kalkulatora i velikih projekcija. Perišićeva je računica, uostalom, jednostavna. Sve ovisi o radnom mjestu.
“Ako ću igrati na krilu, bit će rekord, a ako ću biti na beku, bit će asistencija”.
Je li to poruka izborniku? Mala napomena uz raspored za sljedeće okupljanje?
“Ne, to je logika. Meni je isto zabijam li ili asistiram, bitno mi je da Hrvatska pobjeđuje. Ako dođe rekord, super. Ako ne, nema drame”.
U Osijeku je igrao na desnom krilu. Kroz karijeru smo ga naviknuli gledati lijevo, ali njemu promjena strane očito ne traži ni prilagodbu ni posebne upute.
“S desne strane sam opasniji po gol, s lijeve više asistiram. U klubu igram više desno nego lijevo, kroz karijeru sam igrao više lijevo nego desno. Ma bitno je da dobro igramo, da se borimo od prve do zadnje minute kao što je bilo danas, da pobjeđujemo i kvalificiramo se na završne turnire”, poručio je Perišić.
Lijevo ili desno, na krilu ili na beku, Perija je očito svejedno gdje će ga izbornik upisati. Ionako će ga biti posvuda. Šukerov rekord usputna je stanica, ne razlog zbog kojega još juri kao da tek treba izboriti mjesto u momčadi.
Ako ga sruši, neće se buniti. Ako ne, kaže, nema drame. Nju će i dalje ostavljati suparničkim bekovima.








