Ostaje li kralj bez krune po prvi put u pet sezona?
.jpeg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 20.05.26. | 08:01
Nakon četiri godine apsolutne vladavine. desetka Bijelih prepušta ulogu prvog golgetera
Četiri sezone Marko Livaja bio je mjera Hajdukova napada. Neprikosnoveni 'kralj strijelaca' na Poljudu otkada je odigrao prvu kompletnu sezonu u Hajduku. Kada bi se prvenstvo zaključivalo od ljeta 2022. jedna se stvar podrazumijevala, najbolji klupski strijelac Hajduka bez dvojbe uvijek je bio Livaja. Ove sezone, prvi put nakon njegova povratka u Split, ta mala kruna mogla bi završiti u drugim rukama. Kolo prije kraja Michele Šego ima 11 prvenstvenih pogodaka, dok su Livaja i Rokas Pukštas na devet. Livaja je prošle sezone osvojio sve individualno što se moglo osvojiti u HNL-u pritom je s 19 pogodaka treći put postao najbolji strijelac prvenstva nakon sezona 2021/22. i 2022/23. Međutim, na 90 minuta od kraja sezone Šego je u najboljoj poziciji postati prvi strijelac kluba. Ne zato što je odjednom postao veći igrač od Livaje, nego zato što je sezona pokazala da Hajduk više ne može živjeti samo od Livajinog učinka. Šego je iskoristio prostor, minute, taktičku potrebu i vlastitu glad. Livaja je, s druge strane, ostao velik, ali više nije bio apsolutno središte svih napadačkih tokova. Livajinu sezonu obilježile su ozljede, Garcijine rotacije i taktičke promjene, stoga se postavlja jasno pitanje, je li Livaja ove sezone pao zato što više nije isti igrač ili zato što mu je trener promijenio nogometno okruženje? Odgovor je kao i uvijek negdje između, ali kralj bi u svakom slučaju lako mogao ostati bez krune.
Od svog povratka u Split desetka Bijelih bila je sinonim za golove, rješavanje utakmica i nedodirljivi status prvog topnika kluba. Ipak, sezona 2025/2026. po svemu sudeći bit će upisana kao povijesna prekretnica u kojoj je Livaja, po prvi put prisiljen prepustiti klupsku mini-titulu najboljeg strijelca. Na tronu ga smjenjuje Michele Šego, igrač koji je prošao put od 'otpisanog wonderkinda i „kralja posudbi“ do prve napadačke 'špice'. Garcia je Šegu profilno prepoznao i gurnuo na poziciju središnjeg napadača što se pokazalo kao pun pogodak. Šego je iza sebe imao fantastičnu jesen s dvoznamenkastim brojem golova premetnuvši se u najubojitijeg igrača Bijelih. Iako je u proljetnom dijelu ove sezone upao u golgetersku krizu, djelomično zbog ozljede u Gorici i rasta interne konkurencije, zaliha iz prvog dijela sezone pokazala se nedostižnom za ostatak svlačionice čime i dalje drži čvrstu prvu poziciju na klupskoj ljestvici strijelaca.
Garcijeve rošade: Kako je Livaja izgubio "monopol" na golove?
Odgovor na pitanje je li urugvajski strateg svojim taktičkim zamislima "oduzeo" Livaji titulu prvog strijelca krije se u dubinskoj promjeni Hajdukovog napadačkog sustava. Kod Garcijinih prethodnika Hajdukov napad bio je postavljen isključivo s ciljem da se Livaja dovede u zonu udarca. Garcia je donio drugačiju filozofiju, Livaja je u njegovom sustavu počeo igrati znatno povučenije, često djelujući kao kreator, prava "desetka" koja razigrava krila i napadače što dolaze iz drugog plana. Taj prostor idealno je koristio upravo Šego. Uz to javljale su se i stalne promjene u napadačkoj strukturi gdje su priliku dobivali Rebić, Bamba, te mlade snage poput Brajkovića, Pukštasa i Almene, čime je broj pogodaka disperziran na veći broj igrača. Livaja više nije bio jedina meta svakog centaršuta i okomite lopte. Garcijeve rošade nisu nužno degradirale Livaju, ali su mu promijenile 'opis posla'. Postao je 'režiser', a drugi su 'glavni glumci'.
Može se reći da je Gonzalo Garcia svojom podjelom minutaže i taktičkim odmakom od "one mane showa' izravno utjecao da kapetan Bijelih ove sezone ne bude na vrhu klupske liste strijelaca. Ali, to nije bio čin loše namjere ili trenerskog hira, već pokušaj izgradnje modernijeg i manje predvidljivog Hajduka. Livajin gubitak mini-titule nakon pet godina zapravo je najjasniji pokazatelj evolucije poljudske momčadi, Hajduk je s Garcijom na klupi počeo funkcionirati kao momčad u kojoj golovi više ne ovise samo o raspoloženju jednog čovjeka. Livaja je godinama imao privilegij da momčad traži način kako njega dovesti u završnicu, ali ove sezone često je Livaja morao tražiti način kako se uklopiti u momčad koja želi igrati brže, agresivnije i s više rotacija u prednjoj liniji. U prvom slučaju sustav je hranio napadača, u drugom napadač služi sustavu.
Je li Garcia pogriješio? Mišljenja su podijeljena. Livaja ima 32 godine, i dalje je klasa, ali više nije igrač kojeg se može koristiti kao rješenje za sve faze igre. Šego nikako nije Livajin nasljednik po talentu, ali jest dokaz da Hajduk može dobiti golove iz drukčije strukture napada. Problem je što Garcia tu promjenu nije uvijek proveo glatko. Livaja je prevelik igrač da bi ga se tretiralo kao običnu rotacijsku opciju, ali s druge strane, ni današnji Hajduk ne može biti talac njegova statusa. Između te dvije istine Garcia je često hodao po tankoj liniji. Nekad je dobio energiju, ali izgubio hijerarhiju. Ponekad je sa Šegom imao presing, ali bez Livaje nije imao mirnoću u završnici. Znao je 'osloboditi' Šegu, ali i Livaju ostaviti u ulozi koja mu oduzima ono zbog čega je poseban. U konačnici, Garcia je svojim promjenama Livaji oduzeo monopol na taj naslov u klupskom okviru, a te rošade, od taktičkih do statusnih, ostavile su traga na Livajinom egu što potvrđuju izjave u njegova dva posljednja medijska istupa.
Za kraj, najvažnije pitanje za Hajduk tek dolazi i nije vezano uz status prvog strijelca. Može li sljedeće sezone Hajduk imati Šeginu energiju i Livajinu klasu, a da prvo ne poništava drugo? Pitanje je kompleksno, jer ako mora birati između njih dvojice, onda problem neće biti u Livaji ni u Šegi. Problem će biti u sustavu koji još nije naučio kako iz svojih najboljih napadačkih resursa izvući maksimum. Možda i Garcia ovo čita.
