Foto: NK Rijeka
Foto: NK Rijeka

Odred otpisanih zasluženo je na vrhu HNL-a, ali euforija svoj dom nema na Rujevici

Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 29.01.24. | 08:00

Riječka mladost i Sopićeva ‘ludost’ osigurali su Riječanima ulogu lidera HNL-a, a iako je slavlje u jubilarnom 100. Jadranskom derbiju oduševilo navijače, već od ponedjeljka trener, igrači i svi u klubu misle samo o Istri 1961.

Prije točno 373 dana Rijeka je bila osma momčad HNL-a. Klub s Kvarnera u Gradskom vrtu započeo je drugi dio sezone 22./23. u kojem su tražili način kako da isprave sve ono loše što su napravili u prethodnih pola godine. Predsjednik Mišković na polusezoni je napravio nekoliko ključnih poteza, lupio je šakom o stol i svima dao do znanja da se stvari iz korijena moraju promijeniti, a svi u klubu samo su kimnuli glavom i prionuli poslu. Mnogima u Rijeci to danas djeluje kao daleka prošlost, ali prošla je tek godina dana. Ni najveći optimisti nisu se mogli nadati da će se stvari u tako kratkom roku okrenuti za 180 stupnjeva i da će od kluba koji strmoglavo pada Rijeka danas biti klub u strelovitom rastu. No, to je sada tako. Pa kome drago, kome krivo.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Dok je Rijeka proživljavala svoje najteže dane unazad 10 godina, mnogi su likovali. Vrijeđali, ponižavali, naslađivali se... Mnogi su uživali u njihovoj nesreći. Oni? Oni su radili. Iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, cilj apsolutno svih u klubu bio je isti – vratiti Rijeku tamo gdje joj je mjesto.

I sada su u tome uspjeli. Rijeka je danas vodeća momčad HNL-a. Naravno, ne znači to ništa, do kraja prvenstva ostalo je 16 kola, u igri je još 48 bodova, ali sama činjenica da je Rijeka ovdje gdje je, i što je svoj veliki povratak kompletirala u 100. Jadranskom derbiju u HNL-u, nešto znači. Nije poanta samo prvo mjesto. Iako je lijepo gledati svoje rivale s vrha, ono što posebno veseli sve Riječane je što njihovi miljenici izgledaju kao prava momčad. I što su sve do jednog spremni ‘krepat, ma ne molat’.

Željko Sopić, znaju i vrapci na grani, nije tip čovjeka kojeg je lako ukalupiti. Ne možeš samo reći ‘on je lud’ ili pak ‘on je genijalac’, baš kao što ga se ne može samo nazvati pragmatikom, emotivcem ili – glumcem. Nema nogometni um kao Guardiola, ali isto tako to što nije isti ili sličan svim drugim smrtnicima ne znači nužno da ne zna što radi. Očito je da mu odgovora rad sa skupinom mladih igrača, onima u čijim očima vidi glad i želju za dokazivanjem. On je pak kao igrač ostvario respektabilnu karijeru, a opet je toliko puta čuo kritike na račun svojih izvedbi. Teško je odgonetnuti je li ga to učinilo ovako karakternim kao što je danas, ali ono što je potpuno jasno je da zna upravljati, motivirati i voditi igrače kojih su se neki klubovi u nekom trenutku odrekli.

Zanimljivo, netko je igrače poput Lindona Selahija, Franje Ivanovića i Marca Pašalića označio nedovoljno dobrima pa su tako od svojih bivših poslodavaca dobili slobodne ruke da potraže novu sredinu. Prekrižili su ih, označili neperspektivnima i za njima nisu suzu pustili. Marko Pjaca plaćen je onomad čak 28 milijuna eura, a u bivšem klubu su ga onda potpuno besplatno odlučili ‘darovati’ Riječanima. Niko Janković nije dobio priliku u Dinamu, iz Zagreba su odriješene ruke u potrazi novog kluba dali i Emiru Dilaveru, dok Tonija Fruka, dečka iz Našica, Slavonca, nisu ‘snimli’ prvo ljudi iz Osijeku, a onda ni ovog ljeta oni iz Maksimirske 128. Svi ti dečki su u nekom trenutku čuli za sebe da su nedovoljno dobri. A Rijeci i Sopiću danas su najbolji.

Protiv Hajduka, koji je u 20.kolo HNL-a ušao kao lider prvenstva, je taj ‘Odred otpisanih’ odigrao sjajnu utakmicu. Na poljudski travnjak okružen s 32.000 neprijateljskih grla nogometaši Rijeke istrčali su s visoko podignutim gardom spremni na pravi teškaški okršaj, a iako ih je protivnik u ranoj fazi utakmice dobro uzdrmao, gosti su se uspjeli oporaviti, pokazali su taktičku disciplinu, da bi onda još u drugom poluvremenu uspjeli okrenuti zaostatak iz prvog dijela. Odigrali su onako kako se u derbijima mora igrati, pokazali da su fajteri, da su ‘mudonje’ i da ih nitko ne može zastrašiti.

Obregon i Selahi ne tako davno bili su jednom nogom na izlaznim vratima, a sada su ubrali plodove sjajne predstave momčadi i zauzeli naslovnice domaćih sportskih medija. Čiji je pogodak ljepši, teško je reći, ali nema sumnje da će na listi najboljih iz ovog kola zauzeti prvo i drugo mjesto. Jasno, sve je to manje bitno, ono što najviše od svega raduje Sopića je da je njegova momčad na Poljudu Hajdukov napad učinila impotentnim. Na stranu sad s pogotkom Livaje/Pukštasa, domaćin na cijeloj utakmici nije izradio nijednu pravu priliku. Pogodak, kao i kasniji pokušaj Kleinheislera, dogodili su se igrom slučaja. I to treba priznati.

Rijeka je mogla i uvjerljivije slaviti. Pogodak Gode je poništen zbog igranja rukom (iako, zanimljivo je da glavni arbitar nije sam odlučio provjeriti situaciju već je prihvatio sugestiju iz VAR sobe), dok je onda u samoj završnici Janković propustio Splićanima još malo utrljati sol na ranu. Predstavili su Splićani Perišića i Brekala, još od onog remija na Maksimiru njihovi navijači svoje miljenike nazivaju ‘novim budućim prvacima’, ali onda se pojavila Rijeka koja ih je otrijeznila u tom pijanstvu.

Sopić je po povratku u Rijeku ispunio obećanje. Igrači su izašli ‘protegnuti noge’ na jedno odmorište, svaki se mogao počastiti čime je htio, a trener je (opet) bio taj koji se ulovio za novčanik i preuzeo račun na sebe. I neće sigurno prigovoriti ako ga ista sudbina bude zadesila u svakom od preostalih osam gostovanja. Inflacija je, runda je danas skuplja nego prije par godina, ali isto tako će i njegovi igrači jednog dana postići veću cijenu i ostvariti ozbiljne izlazne transfere ako ovako nastave igrati.

Iako poslije svake pobjede u derbiju stvari izgledaju sjajno i bajno, Riječani ne smiju letjeti. Još je puno utakmica do kraja, još je puno prostora za napredak, još je puno stvari koje se moraju korigirati. No, zatoplilo je na Kvarneru, brzo se temperatura popela s minus šest na nulu, a nikog ne bi iznenadilo da za sedam dana bude još toplije. Odred otpisanih djeluje sve bolje, njihova je kemija na terenu sve veća, a sinergija s navijačima iznimno čvrsta. A pazite, još su daleko od svojeg maksimuma…



Tagovi

HNK RijekaRijekaŽeljko SopićHrvatska nogometna ligaHNL

Ostale Vijesti