Odlazak lidera svlačionice: Mate Maleš prekinuo igračku karijeru, ali i dalje ostaje član Lokosa

U nogometu postoje dvije vrste igrača – underachiever i overachiever. Prvi je onaj koji iz kojekakvog razloga ne napravi onoliko koliko je zaista mogao, dok je situacija kod onog drugog dijametralno suprotna te on u konačnici napravi puno više nego što je igrač njegovih kvaliteta ili talenta mogao.

Mate Maleš je nosio dresove tri najveća hrvatska kluba, upisao je nastup za A reprezentaciju, bio je lider Rijeke u povijesnoj sezoni 16./17., a opet, kad se podvuče crta, dojam je da je mogao još puno više. Mate nije uspio napraviti onaj jedan dodatni iskorak zbog samo jedne, jedine stavke, a to su brojne ozljede. Jedna bi otišla, druga došla i tako unedogled. Borio se, mučio, ali jednostavno više nije išlo. Maleš, koji je baš protiv svojeg matičnog kluba Šibenika odigrao svoju posljednju profesionalnu utakmicu u karijeri, odlučio je kopačke objesiti o klin. Njegova životna priča, kada bi bila ekranizirana, sigurno bi bila megapopularan hit, a kad bi se iz tog filma trebala naučiti samo jedna stvar, sigurni smo da bi ista bila 'nikad ne odustaj'.

Životopis Mate Maleša izgleda zaista zanimljivo. Počeo je u Šibeniku, zatim manje od godinu dana bio u Hajduku, da bi onda direktno s Poljuda preselio u Maksimir. Dvije godine bio je pod ugovorom s Plavima, da bi se onda na prvoligaškoj sceni predstavio sjajnim igrama u dresu Lokomotive. Igrao je kratko i za Zagreb, ali najveći trag u karijeri ostavio je u dresu Rijeke gdje je bio pet godina. Kad na Kvarneru, naročito one mlađe generacije, kažu 'kapetan', jedna od prvih osoba koje će vam doći pred oči je baš Mate Maleš. Nije samo bio čovjek koji je vodio primjerom na terenu, Maleš je bio jedan od onih koji su svojom dobrotom i karakterom kupili sve u klubu. Isto poštovanje pokazivao bi prema predsjedniku Damiru Miškoviću te teti Dubravki i barba Bori. Naravno, to poštovanje, pa čak i ljubav, bilo je uzajamno. Njegovo se ime često povlačilo po usnama navijača, a čak i kad bi dolazio na Rujevicu u dresu nekog drugog kluba, nijedan ružan povik ili zvižduk se ne bi čuo. Uostalom, kako je moguće da netko nešto ružno kaže o kapetanu Mati?

U zimu 2018. godine otišao je u Kinu, ali samo mjesec dana kasnije u klubu su ga otpisali. Razlog? Priljev neočekivanog kapitala s kojim si je klub mogao priuštiti nogometne megazvijezde. Mate je, dakle, morao otići zbog limitiranog broja stranaca u momčadi. U Kini se nije moglo imati registrirano više od pet stranaca u momčadi, a nakon što su stigli Gaitan i Carasco iz Atletica te Fonte iz West Hama, mjesta za dugogodišnjeg lidera Rijeke više nije bilo. Nije očajavao Mate, ni pola godine kasnije vratio se u Europu, a prije povratka u redove Lokomotive, čiji je član bio od veljače 2021. godine, igrao je još za Cluj, Sarpsborg 08 i Arezzo.

Kad se bude sumirala njegova karijera, brojke će biti sljedeće: 194 nastupa u HNL-u uz tri pogotka i jednako toliko asistencija. Dva Hrvatska nogometna kupa (Rijeka 13./14, 16./17), dva naslova prvaka Hrvatske (Dinamo 08./09., Rijeka 16./17) te prvenstvo i Superkup u dresu Cluja. Jedini nastup za Vatrene upisao je pod vodstvom Nike Kovača u prijateljskom ogledu protiv Švicarske, s tim da je bio na klupi i u playoff ogledima protiv Islanda kad je Hrvatska izborila plasman na SP u Brazil.

Njegova igračka karijera je zaključena, ali nogomet neće napustiti. Ostaje Mate u Lokomotivi, tamo će se uključiti u rad Omladinske škole što će ujedno biti početak njegove trenerske karijere. Karijere za koju, ako bude ista onakva kao igračka, ne sumnjamo da će biti sjajna.