Nije još bivši, ali... Čačić rapidno gubi konce i argumente, popis njegovih grijeha sve je veći!

Nijedno godišnje doba nije 'sasjeklo' Dinamovih trenera kao proljeće. I to u situacijama kad je Dinamo brodio prema naslovu prvaka i bio relativno siguran na tom putu. Sjetite se samo Marija Cvitanovića, koji je u jednom trenu imao plus 12, zatim Nikole Jurčevića koji je naslov i službeno osvojio, a opet nije preživio. Prije njih i Vahid Halilhodžić i Kruno Jurčić pa i Nenad Bjelica u malo drugačijim okolnostima. Nakon njega i Igor Jovićević, lani Željko Kopić. Tako je to u Maksimiru, iz lagodne situacije brzo dođe kriza, a i najsigurnijim trenerima počinje se klimati stolac. Publika je nakon remija u Gorici (1:1) rekla svoje, glasni povici 'Čačiću, odlazi', zvučali su kao presuda. Iako, sjećamo se da smo te povike prvi put čuli još jesenas u Varaždinu, na početku sezone, a tek nakon toga krenuo je Čačićev uzlet. No, ovo izgleda drugačije, jer, drugačija su bila i lica Dinamovih čelnika u svečanoj loži. Prvi smo put osjetili da ni sami ne znaju što bi rekli, prvi put smo osjetili da oko Čačića više nisu sigurni. Dosad je svaka priča o mogućem trenerovom odlasku bila 'minirana' u startu, sad u takav epilog više nismo sigurni. Jer, ovo više nije slučajnost. Šibenik, Pula, prije toga Koprivnica, sad i Gorica. Dinamo nije pobijedio na četiri od pet gostovanja ovog proljeća, a utakmicu s Lokomotivom mogao bi dočekati na samo plus četiri pred Hajdukom, jer Bijeli igraju ranije, a Dinamu Lokomotiva u Kranjčevićevoj više nije rutinska šetnja. No, prije toga u srijedu Modre čeka i polufinale Kupa u Šibeniku, utakmica u kojoj nema popravnog. Ako dosad nije bilo halabuke i panike zbog tih nekoliko posrtaja, sad je upaljen alarm, ovo više nije šala.

Prema informacijama od subote navečer Čačić još nije bivši, takve odluke nema. Međutim, jasno je da je popis njegovih grijeha sve veći, a ponestaje mu i alibija. Nakon loših terena u Puli i Šibeniku, ovaj put se žalio na nekompletnu momčad. Ademi je otišao, Petković i Perić su ozlijeđeni. I to bi mu možda 'pilo vodu' da Čačić za to nema dodatnu odgovornost. Naime, on je sportski direktor i imao je privilegij da je tu momčad sam sastavljao, sam je odlučivao s kojim će snagama krenuti u nastavak sezone. Nije inzistirao na pojačanjima, doveo tek Maura Perkovića, koji mu sad sjedi na klupi. Od napadača ostao je samo na Josipu Drmiću, koji, možda je u pitanju i karma, ne može zabiti čiste zicere. Da je zabio barem jednu veliku šansu, Dinamo bi možda rutinski pobijedio. Ali, nije zabio... No, Čačić se sam doveo u situaciju da ovisi o njegovoj formi. Andrića je prekrižio još ljetos, Emrelija i Jurića poslao na posudbe, Kulenovića nije želio vratiti iz Lokomotive, Belju i Frigana nije doveo. I sad je tu gdje jest, pati bez Petkovića. U zadnjih pet HNL utakmica, nakon onih 4:0 s Hajdukom, Dinamo je zabio samo četiri gola, nijednom više od jednoga po utakmici, pobijedio je samo Rijeku (1:0). Jedini gol napadača bio je onaj Petkovićev iz slobodnog udarca Osijeku. Zabijaju uglavnom bekovi, Ristovski i sad Ljubičić, što je dokaz da u Dinamovoj igri nedostaje napadačke vizije i ideje, ofenzivni igrači, ono što je od njih ostalo, rijetko ulaze u šanse. Čačić je sam formirao svlačionicu, uvjeravao sve oko sebe da ima dovoljno širok kadar, a sad se pokazuje da to i nije baš tako. I sad je mu je to alibi?

Čačić: "Ne treba nam stres i nemir, ali nije isto kad momčad nije kompletna"

Sopić: "Svi mi čestitaju, a u svlačionici sprovod! Nama ni bod s Chelseajem ne bi bio uspjeh"

Mitrovićev eurogol za goričku nadu! Livaković spasio blijedi Dinamo, Modri ispraćeni zvižducima, Čačić povicima: 'Odlazi!'

Idemo dalje. Pitanje je i zašto Dinamo uvijek pada u završnici utakmice. Primio je gol u Puli i izgubio susret, primio je pogodak i u Velikoj Gorici, mogao na kraju primiti još jedan, spasio je Livaković. Pamtimo i Rijekinu stativu u zadnjim minutama u Maksimiru. Zašto je to tako, zašto Modri nijednu utakmicu ne mogu privesti kraju? Je li u pitanju fizička sprema ili nešto drugo? Slučajnost sad, definitivno, više nije. Posebna su priča zamjene koje radi tijekom utakmice. Jednom ih ne napravi kad treba, a onda u Gorici u 90. minuti (igralo se sedam minuta nadoknade) ubacuje 16 godišnjeg Tonija Majića!? Koji se tek priključio momčadi prije dva dana. I što bi on, trebao riješiti utakmicu, donijeti pobjedu? Slično kao što je u Šibeniku ubacio Gurlicu u vezni red, a ostavio Ljubičića kao stopera. Nakon dugo vremena stavio je u Gorici i Bočkaja, koji je potpuno izvan ritma, jer mu Čačić od prvog dana ne vjeruje. Da, nije imao koga ubaciti, tu se opet vraćamo na onu ulogu sportskog direktora. Puno toga u Dinamovoj igri i vođenju utakmica djeluje stihijski, od toga Čačić ne može pobjeći.

Što i kako dalje? U Dinamu očito ni sami nisu sigurni. Kojeg trenera sad i dovesti ako smijene Čačića, bilo bi to opet neko privremeno rješenje, kao što je lani u sličnoj situaciji trebao biti Čačić. Koji bi se idućeg vikenda mogao naći u sličnoj poziciji baš kao Kopić prije godinu dana, kad ga je on zamijenio i spasio stvar. Postoji, naravno, mogućnost da do kraja sezone momčad vode aktualni pomoćnici Sandro Perković i(li) Roy Ferenčina, ali je li i to idealno i sigurno rješenje? Tio je razlog zašto u Dinamu zasad šute i ne povlače poteze, ali, tko zna, možda idućih dana bude promjena. U svakom slučaju, bude li na klupi u Šibeniku u srijedu, Čačiću će to biti presudna utakmica. I svaka sljedeća bit će mu takva. Jer, sad je već opasno izgubio konce i argumente, topi se i onaj najveći adut - rezultat. Dinamo je izgubio previše bodova ovog proljeća, doveo se u situaciju da mora spašavati već osvojeno prvenstvo. A prednost koju ima, može, osim sebi, zahvaliti i Hajduku, koji je također puno toga prosuo i zaostao. No, s ovakvim nizom u kakvom je Dinamo u zadnje vrijeme, ništa više nije sigurno. Čačić pod hitno mora nešto promijeniti, jer će inače promijeniti njega. Treće opcije nema!