Natjecanje u kojem se ništa ne pokušava dogoditi

Ali... ispostavilo se da su to tempi passati. I da smo, ako smo očekivali vatromet ili barem potencijalno iznenađenje, bili u potpunoj zabludi. Iako su prije početka sezone kotirali kao jedni od favorita za osvajanje Prve NL, Karlovčani su nešto slabije otvorili aktualnu sezonu. Bolje upućeni tvrde da je u jednom trenutku Pamić opasno 'visio', ali sedam bodova u posljednja tri kola vratilo je mir. I sada se punom parom napada vrh. Rijeka? Za Pamića je ova utakmica bila kao onih Rijekinih 85 minuta u Vrbovcu – gubljenje vremena. Ma koliko god to ružno zvučalo. Odabirom kombinirane momčadi Karlovčani kao da su sat i pol prije utakmice odlučili poručiti svojim protivnicima – nek' vas voda nosi! Ali, bez potopa, molit ćemo. Njihov fokus bio je na Orijentu, dok se na Rijeku gledalo kao na onaj nezaobilazan odlazak u goste kod ljudi gdje su svi svima višak, osim jednog čovjeka koji je sretan što se svi druže. Ostalima je samo naporno biti tamo gdje jesu.

Što je, vjerojatno nesvjesno, Pamić potvrdio i nakon utakmice. Prvenstvo je, dakle, prioritet, a Kup nešto što se moralo odraditi. I koliko god se treneru Karlovca može zamjeriti što je priliku za izbacivanje sedmerostrukog osvajača Kupa tretirao kao neugodnu obvezu, teško ga je zbog toga razapinjati. Njegov posao ovisi o prvenstvenim rezultatima, a ne o tome hoće li Karlovac ući među osam najboljih u natjecanju koje, osim eventualnog prestiža, manjim klubovima ne nudi gotovo ništa zbog čega bi riskirali ono što im je važnije. Uostalom, nit' su Karlovčani prvi, nit' će biti posljednji koji su tako razmišljali. Samo su se sada našli u ulozi primjera.

A to je, prije svega, uvreda za natjecanje. Ne toliko Pamićeva, koliko onih koji su dopustili da se dođe u situaciju u kojoj je takvo razmišljanje postalo sasvim normalno. Jer HNS o Kupu brine otprilike kao što se u Hrvatskoj brine o otpadu u Lici. Zanimljivo je dok je 'in', dok se o tome govori i dok postoji neka aktualna priča, a čim se dogodi nešto novo, svi se okrenu na drugu stranu. I onda se, godinu dana poslije, ponovno čudimo istim stvarima. Prije nešto više od godinu dana pisali smo o crnoj rupi u obliku Hrvatskog nogometnog kupa, ponajviše zbog zamjena domaćinstava koje su od natjecanja namijenjenog nogometnoj romantici napravile organizacijsko-financijsku zavrzlamu. Godinu dana poslije promijenilo se malo toga. Osim što se čini da smo se s takvim stanjem još bolje pomirili.

A nije da se problem ne može barem pokušati riješiti. Nema univerzalno točnog odgovora, ali neka bi se istraživanja trebala provesti, neke analize napraviti. Za početak, pitati 'male' klubove koliko ih organizacija utakmice košta i koliko im se uopće isplati sudjelovati. Troškovi su preveliki? Neka pomogne HNS. Većinski, ako treba. I tako, izravno, da ruku klubovima kojima bi dolazak prvoligaša trebao biti praznik, a ne razlog za glavobolju. Da je, primjera radi, Vrbovec bio u koži Karlovčana ovog utorka, samo ono što je u propozicijama navedeno kao 'posebna napomena' od novog predsjednika Povjerenstva za natjecanje jednom bi malom klubu predstavljalo ozbiljan izdatak. A onda se čudimo što se mijenjaju domaćinstva i što je klubovima važnije sačuvati nekoliko tisuća eura nego pokušati napraviti senzaciju. Uostalom, zašto ne razmotriti ozbiljnije nagrade za prolazak u sljedeće kolo? Ne simbolične iznose kojima se može pokriti dio troškova, nego novac zbog kojeg bi se i trener koji razmišlja o sljedećem prvenstvenom kolu barem malo zamislio prije nego što najboljeg igrača ostavi na klupi.

Kao i u mnogim drugim stvarima, nije potrebno izmišljati toplu vodu. Dovoljno je pogledati kako se prema svojim kup-natjecanjima odnose oni kojima ona nešto znače. Engleski FA Cup odavno nije romantična bajka u kojoj se svi ravnopravno bore za trofej. I ondje veliki odmaraju igrače, kalkuliraju i nerijetko bi najradije preskočili poneku rundu. Ali, ondje mali klubovi imaju konkretan razlog veseliti se velikima. Ne samo zbog mogućnosti da ih izbace, nego i zbog financijske koristi koju takva utakmica može donijeti. Kod nas se, pak, još uvijek razgovara o tome kako domaćinstvo što bezbolnije prebaciti nekome drugome. Kao da se radi o neželjenom nasljedstvu, a ne utakmici koju bi neki klub trebao čekati godinama.

Naravno, neće HNS jednim potezom pretvoriti Hrvatski nogometni kup u FA Cup. Pa čak niti kad bi ukinuli one nebulozne koeficijente i tako otvorili mogućnost da se, primjerice, Dinamo, Hajduk i Rijeka sretnu već u onoj najranijoj fazi Kupa. Te promjene, koje su neophodne, neće preko noći riješiti sve probleme, ali cilj mora biti napraviti natjecanje u kojem ‘malima’ neće biti važnije koliko će izgubiti, nego koliko mogu, i to ne samo financijski, dobiti. I natjecanje u kojem neće trebati čekati polufinale da bismo se sjetili kako Kup uopće postoji.

A do tada ćemo, valjda, nastaviti po starom. Rijeka će prolaziti Vrbovec i Karlovac, favoriti će odrađivati posao, mali će računati troškove, a HNS će se praviti da je sve u najboljem redu. Sve dok se jednom nešto ne dogodi, pa se netko ne dosjeti da bi možda trebalo nešto promijeniti. Jer, kako ono piše na zidu u centru Zagreba, svi su pametni kad se dogodi.

Samo što se u hrvatskom Kupu više gotovo ništa ni ne pokušava dogoditi.