I. SučićCrna rupa u obliku Hrvatskog nogometnog kupa: Za sramotno ponašanje krivac je HNS, jednom moraju reći dosta!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 08.09.25. | 15:00
Da se ne lažemo, postoji samo jedna istina u cijeloj priči: mnogim ‘malim klubovima’ ne isplati se organizirati utakmice ako im u goste ne dolaze Dinamo ili Hajduk. Svi ostali – pri čemu je zapravo jedini pravi ‘problem’ Rijeka – generiraju veći trošak nego zaradu. Ali, za ‘prebacivanje domaćinstava’ krivac je HNS. Kao i za sve manju težinu prekrasnog Rabuzinovog Sunca...
Nemoguće je sa sigurnošću reći je li HNS danas jači nego ikad prije, ali sjajni uspjesi reprezentacije sigurno su poboljšali njegovu ulogu, odnosno povećali snagu Saveza u nogometnom svijetu. Zadržimo li se samo na suhoparnim brojkama, u travnju ove godine je na redovnoj Skupštini potvrđena dobit od 1,48 milijuna eura za 2024. godinu, što je svakako pokazatelj da u našem Savezu, pogotovo kad se u obzir uzmu rashodi od 50 milijuna eura, rade zadovoljavajući posao.
No, pitanje je bi li baš sve bilo tako sjajno i bajno da nije Luke Modrića, Ivana Perišića, Zlatka Dalića i ostatka društva, odnosno da Vatreni nisu na posljednja dva SP-a bili prvo srebrni pa zatim brončani. Savez je uspješan primarno zbog reprezentacije, dok je HNL – što je potpuno suludo – daleko niže na listi prioriteta i važnosti. Kup? On je tu jer mora biti. Kao onaj grintavi stric kojeg svi izbjegavaju na obiteljskim okupljanjima, ali ga se svejedno mora pozvati. Obitelj, što da čovjek radi...
Hrvatski nogometni kup je danas, koliko god to ružno zvučalo, stvarno nebitan. Što je pomalo fascinantno, jer u najvećim nogometnim zemljama Kup ima veću težinu od nekog europskog natjecanja. Pitajte bilo kojeg Engleza bi li radije da njegova momčad osvoji FA Cup ili Konferencijsku ligu – odgovor će uvijek biti isti. I s puno većim guštom bi ispijali piva ispred Wembleyja nego u Wroclawu, Ateni, Pragu ili Leipzigu, gdje nas čeka ovogodišnje finale.
Naravno, nitko ne tvrdi da je Hrvatski nogometni kup na toj razini, ali činjenica je da se danas Rabuzinovu Suncu rijetko tko veseli. I svi potezi hrvatskih klubova ukazuju na to da je, hajde, do polufinala, to natjecanje potpuno nevažno.
I to čak i za one manje klubove, trećeligaše, četvrtoligaše, petoligaše...
Priča da se domaćinstvo mijenja jer neko igralište ne zadovoljava sigurnosne uvjete je, ako ćemo biti potpuno iskreni, ozbiljna smijurija. A HNS to dozvoljava samo zato što ih nije briga.
Da se ne lažemo, postoji samo jedna istina u cijeloj priči: 'Malim klubovima' se ne isplati organizirati utakmicu ako im u goste ne dolaze Dinamo ili Hajduk. Sve ostalo im ne odgovara. Posljednji primjer je NK Maksimir koji, eto, ne može organizirati utakmicu protiv aktualnog prvaka Hrvatske jer njihovo igralište Oboj ne omogućava ispunjavanje propisanih uvjeta za sigurno odvijanje utakmice. Nego, kako su Vrapče i NK Zagreb su prije sedam, odnosno četiri godine mogli ugostiti Hajduk, a Ponikve prije dvije godine Dinamo? Kako to da oni nisu tražili zamjenu domaćinstva? Stvarno čudno...
I sada postoje tri pitanja, a prvo je zašto HNS ne donese odredbu koju moraju potpisati svi klubovi u Kupu, da će osigurati uvjete za igranje utakmice bez obzira na protivnika? Drugo pitanje je zašto NK Maksimir nije zadržao domaćinstvo i prebacio ga na neki drugi stadion u Zagrebu gdje se utakmica može odigrati (primjerice Ponikve, Vrapče, Veslačka...)? Treće pitanje je najkraće: zašto HNS sve ovo promatra sa strane i pravi se da ništa ne vidi?
Prvo pitanje je za HNS i za predsjednika Povjerenstva, ali kako interes za Kupom nije prevelik, jasno je da mu to nitko neće ni postaviti. Mašala!
Drugo pitanje je zapravo retoričko, u njemu leži sva problematika. U financijama. I u HNS-u, koji ne želi preuzeti ulogu organizatora, pa dopušta 'malim klubovima' da 'poklone' domaćinstvo nekom hrvatskom prvoligašu. Kojeg bi se, pak, 'razapelo' ako bi se zahvalio na toj mogućnosti, jer bi onda 'pokazao da nema sluha za male klubove'.
NK Maksimiru je potpuno svejedno igra li se na njihovom terenu, na Maksimiru ili na nepostojećem nacionalnom stadionu, njima je problem što su troškovi organizacije jednaki kao da dolazi Dinamo ili Hajduk, a zarada od ulaznica i pića neće biti ni približna. Usprkos tome što dolazi aktualni prvak Hrvatske. Rijeka je, može se tako reći, jedini pravi kamen spoticanja – ostali klubovi ipak nemaju toliki broj navijača da bi utakmica bila sigurnosni rizik. Uostalom, Demona je nedavno na Jugu Maksimira protiv Dinama bilo 51, a Kohorte protiv Lokomotive točno 105. Česitke svima.
Treće pitanje? Tu pak nikada nećemo dobiti odgovor. Tu samo možemo očekivati da će netko tko stoji preko puta nas slegnuti ramenima i nastaviti dalje sa svojim životom. Jer – to jednostavno nije ničija bauštela.
I možemo mi sad o ovoj temi do prekosutra, ima tu podpitanja i podtema koliko god treba, ali na kraju uvijek dolazimo do istog zaključka: najveći krivac je HNS. Koji jednom mora presjeći. Klub ne može organizirati utakmicu? U redu, onda je rezultat 0-3 b.b. i pet godina bez Kupa! Ili još drastičnije – po džepu! Pa da vidimo bi li svi i dalje samo čekali Dinamo i Hajduk. I koliko bi tada više pazili na Kup.
Kao što je teško imati lijepo mišljenje o čovjeku koji sam o sebi ne misli najbolje, isto je tako teško imati ikakve simpatije prema Kupu kada ga oni koji bi o njemu trebali brinuti tretiraju kao nužno zlo.
Ali, realno, koga briga?
Ista priča kao s grintavim stricem. Danas ćemo ga istrpjeti, do sljedećeg okupljanja zaboraviti. Iz godine u godinu. Sve dok jednog dana tih okupljanja više ne bude. Sve dok, jednom, Kup ne izgubi i posljednji smisao...
