J. RadićNakon objave najavljenih ulaganja ukrajinskog biznismena: Vjeruju li navijači i dalje u povijesni preokret?
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 20.06.26. | 08:23
Ivica Pirić objavio da će tvrtka njegovog poslovnog partnera Volodimira Nosova u Hajduk uložiti 10 milijuna eura neto kroz sljedećih pet godina
Od bombastičnih najava, kuloarskih priča o najmanje 10 milijuna eura godišnje, do iznosa od dva milijuna eura po godini! Ivica Pirić, poslovni partner Volodimira Nosova kriptomilijardera i vlasnika WhiteBIT-a objavio je da će početkom sljedećeg tjedna u Hajduk stići njihova ponuda sponzorskog ulaganja od 10 milijuna eura neto za razdoblje od sljedećih pet godina. Od mašte do realnosti kratak je bio put, zato navijači nisu očarani najavljenom ponudom, kritična masa navijača smatra da je iznos od dva milijuna eura godišnje nedovoljan za bilo kakav ozbiljan rezultatski iskorak na koji se aludira u medijskim istupima.
Da se razumijemo, dva milijuna eura za Hajduk je velik sponzorski novac, međutim razočaranje proizlazi iz razlike između grandiozne najave i još uvijek nepostojeće službene ponude, između priče o 'najvećoj ponudi u povijesti” i pitanja 'gdje je ugovor i što točno piše u njemu'? Jer, za usporedbu, navijači ističu da Hajduk samo od članarina i donacija prikupi preko šest milijuna eura godišnje zbog čega injekcija od dva milijuna zvuči skromno s obzirom da je najavljeno najveće ulaganje u povijesti. U današnjem nogometu taj iznos ne jamči kupnju igrača, a kamoli stvaranje momčadi koja će kontinuirano osvajati naslove i biti relevantna u europskim natjecanjima. Najavljenih dva milijuna eura na godišnjoj razini jedva pokriva bruto plaće nekoliko ključnih nositelja igre poput Marka Livaje ili Filipa Krovinovića, pa navijači to ne vide kao novac koji može klub promijeniti iz temelja kako se cijelo vrijeme najavljivalo. Stoga su se reakcije navijača profilirale kroz tri kategorije.
Pragmatični optimizam — dio navijača smatra ako je u pitanju čisto sponzorstvo, bez upravljačkog paketa, bez skrivenih uvjeta i bez zadiranja u model kluba, novac treba uzeti, jer Hajduku treba svježi kapital, posebno ako želi prestati živjeti od prodaje mladih igrača i sezonskih emocionalnih eksplozija.
Sumnja — drugi dio navijača ne vjeruje priči dok ne vidi službeni papir. Na navijačkim raspravama često se ponavlja teza da se WhiteBIT i Nosov već tjednima reklamiraju preko Hajduka, a da konkretan ugovor još nije pred klubom. Uostalom, u forumaškim raspravama jedan je komentar podvukao raspoloženje s obajvom 'da je riječ o običnom sponzorstvu, ono bi se dogovorilo i potpisalo, a ne mjesecima medijski razvlačilo'.
Otpor prema mogućem “kupovanju utjecaja” — najtvrđa skupina ne odbija novac sam po sebi, nego mogućnost da sponzorstvo bude kraći put do preuzimanja upravljačkih funkcija.
Pritom je Pirićeva izjava kojom uvjerava javnost da investitori "ne traže dionice, postotke, kamate niti išta slično" već isključivo žele financijski pomoći klubu, dočekana sa snažnom skepsom. Većina pratitelja kluba smatra da je ideja o biznismenu koji će doći i 'baciti novac pred navijače' , a ne tražiti ništa zauzvrat potpuno nerealna. Strahuju od skrivenih motiva, pitajući se što je zapravo u pozadini cijelog posla i planiraju li dugoročno investitori preuzimanje vlasničke kontrole nad klubom. Navijači su još uvijek osjetljivi na svaku mogućnost uplitanja stranog i privatnog kapitala u upravljačke strukture kluba. Ideja da će netko doći u klub, baciti novac pred navijače i nikad ništa ne tražiti zauzvrat, nije dočekana kao realnost. Zato se najava ulaganja od dva milijuna eura godišnje ne promatra kao početak obećane "nove i trofejne ere", već kao ponuda koja ne mijenja povijest Hajduka kako se najavljivalo proteklih dana.
Uz to je Pirić ležerno najavio i dodatna ulaganja od pet do 10 milijuna eura, jer kada se shvatilo da je početna svota od dva milijuna eura godišnje u Splitu dočekana bez oduševljenja, narativ se proširio uvođenjem teze "otvorenog budžeta za kapitalce i dodatnim uplatama'. Narativ za smirivanje javnosti i stvaranje iluzije kako investitor ima značajno veća sredstva koja samo čekaju pravi trenutak i pravog igrača, čime se kompenzira skromnost osnovne ponude. Ali, jasno je da su u ozbiljnim korporativnim sponzorstvima, bonusi strogo vezani uz mjerljive sportske rezultate (ulazak u skupine UEFA natjecanja ili osvajanje naslova prvaka). Hajduk bi u ovom scenariju morao samostalno, pretežno s postojećim proračunom, doći do tog rezultata kako bi uopće "otključao" obećana dodatna sredstva. Pritom je financijski rizik investitora sveden na minimum. Ako Hajduk ne ostvari kapitalni europski rezultat, Nosov i grupacija nemaju nikakvih dodatnih financijskih obveza, a osnovni marketinški i reputacijski ciljevi prisutnosti u klubu već su ostvareni.
Najsporniji dio odnosi se na "ciljano ulaganje u kupovinu igrača". Prema strogim pravilima FIFA-e (zabranjen Third-Party Ownership - TPO), privatni investitor ne može direktno kupiti igrača za klub i zakonski zadržati vlasnički postotak od njegove buduće prodaje. Ako investitor daje novac isključivo kao bespovratnu donaciju za ulazni transfer, analitičari i navijači se pitaju koji je njegov dugoročni poslovni interes? Jer, dok je osnovni iznos sponzorstva definiran ugovorom o oglašavanju, namjenska sredstva za igrače i budući bonusi često ostaju u domeni usmenih najava ili uvjetnih klauzula koje se nikada ne moraju aktivirati. Bez čvrste garancije u obliku bankovnog pologa ili jasnog aneksa koji obvezuje investitora na isplatu bez obzira na rasplet pregovora, takva obećanja pred javnošću nemaju stvarnu težinu. Zato se službena ponuda očekuje s velikim nestrpljenjem, primarno zbog činjenice da se vidi hoće li i dodatna ulaganja dobiti pravni okvir ili će ostati na usmenoj, neobvezujućoj, najavi.