Images via Reuters/Matthew Childs
Images via Reuters/Matthew Childs

Mukotrpan rad pobjeđuje talent kada talent ne radi mukotrpno

Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 27.10.26. | 11:15

Kane nikada nije bio najtalentiraniji, nikada ga nije dotaknuo Bog kao tolike potencijalne pobjednike prije njega. No, kada je riječ o pukoj volji da izvučeš maksimum iz onoga što ti je dano, on je itekako dostojan pobjednik. Ono navodno one season wonder, dječak koji je počeo zabijati i jednostavno nikada nije stao, apsolutno zaslužuje svoje mjesto na vrhu svijeta. Pa smatrali ga kao najboljim igračem svijeta ili ovo osvajanjem nagrade za životno djelo.

Da malo parafraziramo urnebesnog lika iz Phineasa i Ferba, doktora Doofenshmirtza: „Da sam dobio novčić za svaku Zlatnu loptu koja je istrčala na travnjak Gradskog stadiona u Vinkovcima, imao bih dva novčića. Samo po sebi, nije puno, ali je doista čudno što se dogodilo dvaput.“

 Action Images / John Sibley Livepic Action Images / John Sibley Livepic

Prije sada već 12 godina, i to relativno blizu današnjem datumu (14. listopada), poprilično pristojna brojka od 6352 gledatelja prema službenom zapisniku je pohodila Vinkovce i ogled Hrvatske U21 protiv engleskih vršnjaka. U kadru Nenada Gračana kapetan je bio Niko Datković, a igrali su Mario Pašalić, Marko Pjaca, Marko Livaja, Filip Bradarić… A s druge strane, Southgate je na terenu imao Jacka Butlanda, Erica Diera, Lukea Shawa i – Harryja Kanea. Da bi ogled prošao po slovu propisa, brinuo se Clement Turpin. Nimalo loše…

Action Images / John Sibley LivepicAction Images / John Sibley Livepic

Davni su ti dani mladosti. Kaneu će na idućoj rođendanskoj torti biti brojke tri i četiri. Ignoriramo li Lionela Messija, koji je apsolutno čudo prirode i ne pripada parametrima koji se mjere kod uobičajenih nogometaša, Kane je uz našeg Luku Modrića, jedan od najstarijih osvajača Zlatne lopte. Osim što na njega očito biologija djeluje drugačije, centarfor Bavaraca konstantno razvija svoju igru, pa i u godinama u kojima se od njega napredak više i ne očekuje. Harry Kane je centralni dio Kompanyjeve momčadi i nešto potpuno drugačije u odnosu na ono što su imali s Robertom Lewandowskim.

Lijepo skovani termin 9,5 koji označava igru dvije pozicije ni približno nije dobar opis onoga što Kane na terenu radi. Harry igra sve, od šestice do desetke. Nije jednom pokazao umijeće sjajne dijagonalne lopte iz vlastite polovice prema krilima. A kada su mu na krilima Olise i Diaz, i engleskom je superstaru posao znatno olakšan. No, i s njima, postigao je 73 pogotka u 65 nastupa prošle sezone. Ispred njega je ponovno Onaj koji nadilazi nogomet kao igru, s čudesna 82 pogotka u jednoj sezoni.

Govoriti o njegovom nogometu i znanju zaista je samo ponavljanje već milijun puta rečenog. Ako vaša momčad nije bila nekada žrtva famoznog YABA-DABA-DOO-a, iza Engleza kao osvajača nagrade za najboljeg nogometaša svijeta možete stati kao neki neutralan navijač. Jer ponavljanje mantre Yamala i Mbappea kako oni zaslužuju nagradu, nekoga tko to gleda sa strane, takve riječi mogu samo odbiti.

Harry Kane nije tipična superzvijezda niti onaj prototip nadmenog Engleza koji misli da mu je cijeli svijet pod nogama. Nije lik koji bi crveni tepih i blještavilo smatrao svojim prirodnim staništem. Ima nešto i u onim nogometnim počecima. Prošao je četiri posudbe prije šanse u Tottenhamu i neprestano radio na sebi. I do čega ga je to dovelo? U Londonu je podigao Zlatni trofej. Do prije koju sezonu, to bi zvučalo tako nerealno.

Gledajući ono što je trojac napravio, doista ispada kako je upravo Kane imao najveći balans. Lamine Yamal je bio svjetski prvak, ali izrazito slabog učinka, dok su u Ligi prvaka zapeli prije Bayerna. Mbappe je uzeo Zlatnu kopačku SP-a, ali je Kraljevski klub imao apsolutnu sezonu za zaborav. Kane je donio Engleskoj broncu sa šest pogodaka, koje bez njega ne bi bilo, a bio je i dijelom potencijalno najbolje utakmice u novijoj povijesti Lige prvaka i trilera protiv PSG-a (4-5). Pritom je zabio u svih pet utakmica nokaut-faze Lige prvaka.

U dresu Spursa se uz njega uvijek vezala određena skepsa, koja je nestala tek odlaskom u Bavarsku, kada su Englezi počeli gledati njegove nastupe za Gordi Albion više nego klupsku razinu. A tamo nikada nije razočarao. Do svoje 28. godine je već bio najbolji strijelac u povijesti nacionalne vrste. U posljednjih osam godina ima dva finala Europskog prvenstva i dva polufinala Svjetskog, ali nije u vitrinu donio nijednom ono najsjajnije, što je njegovoj protuteži, onim ‘Bogomdanim’ Englezima bio najveći argument kontra njega kao igrača.

Brojke graniče s nadljudskim i nagrada je u potpunosti zaslužena. Polemike oko individualnosti u momčadskim sportovima su postojale oduvijek i postojat će, pogotovo nakon ere Messija i Ronalda i desetljeća duge dominacije koja je to, htjeli ne htjeli priznati, i donijela u nogomet. Kako i jedan i drugi polako koračaju prema EA FC Icons karticama u Ultimate teamu, možda je vrijeme da ponovno pronađeno prave razloge za dodjelu takvih nagrada. Ona bi trebala odati počast ili izvanzemaljskom prirodnom talentu ili nenadmašnom radu kojim se potencijal pretvara u veća postignuća no što smo ikada mogli zamisliti.

Kane zasigurno ne spada u ovu prvu kategoriju. Nikada nije bio najtalentiraniji, nikada ga nije dotaknuo Bog kao tolike potencijalne pobjednike prije njega. No, kada je riječ o pukoj volji da izvučeš maksimum iz onoga što ti je dano, on je itekako dostojan pobjednik. Ono navodno one season wonder, dječak koji je počeo zabijati i jednostavno nikada nije stao, apsolutno zaslužuje svoje mjesto na vrhu svijeta. Pa smatrali ga kao najboljim igračem svijeta ili ovo osvajanjem nagrade za životno djelo.


Tagovi

Harry KaneZlatna loptaBallon d'OrKylian MbappéLamine Yamalizdvajamo

Sljedeća vijest