Garcia u procesu učenja, velikih pet bodova ostalo u Rijeci i Puli

Kada na Drosini vodiš 2-0, utakmica jednostavno mora biti gotova. Pula je uvijek neugodno gostovanje, ali prednost od dva pogotka razlike u modernom nogometu zahtijeva prelazak u fazu kontrole posjeda i umrtvljavanja ritma. Garcia je tu napravio nekoliko ključnih pogrešaka koje su Istri omogućile povratak u život. Umjesto da momčad stane na loptu i kroz posjed frustrira domaćina, Hajduk se povukao u niski blok. Vezna linija, koja je dotad diktirala tempo, odjednom je stala preblizu zadnjoj liniji. To je Istri pružilo prostor za ubacivanja i osvajanje "drugih lopti" čime je pritisak postao kontinuiran. U trenucima kada je bilo očito da Hajduk gubi energiju u sredini, da Istra podiže agresivnost, Garcia je reagirao reaktivno, a ne proaktivno. Promjene koje je uveo nisu donijele stabilnost ni novu dimenziju u tranziciji, već su dodatno razbile ritam momčadi. Nisu podigle, već su dodatno spustile ekipu.

Taktička tvrdoglavost i izostanak plana B

Ako je Pula bila problem kontrole gotove utakmice, Rijeka je bila problem početnog postavljanja i nemogućnosti adaptacije. Poraz i gubitak tri boda u Jadranskom derbiju otkrili su određenu dozu trenerske tvrdoglavosti, jer Garcia je lagano upao u zamku Rijeke koja je točno znala kako će Hajduk izaći na teren. Kroz analizu prethodnih europskih i domaćih pobjeda, suparnik je neutralizirao Hajdukove glavne poluge u izgradnji napada. Garcia pritom nije ponudio alternativni izlazak s loptom kada je primarni plan bio zatvoren. Za razliku od utakmice s Dinamom gdje je Hajduk bio energičan i okomit, protiv Rijeke momčad je izgledala pročitano. Garcia je predugo čekao s promjenom formacije i sustava igre. Pritom je Rijeka izvukla obranu Bijelih visoko s ciljem da upravo stoperi vode igru što se pokazalo kobnim, jer Riječani su sjajno iskoristili prostor iza leđa zadnje linije Bijelih. Hajduk je protiv Rijeke izgubio na jedini mogući način, a trener nije prepoznao kada njegov sustav ne funkcionira, u Rijeci je izostala pravovremena reakcija Garcije.

Kada se podvuče crta ispod ovih pet izgubljenih bodova, dva se obrasca jasno ponavljaju u Garcijinom vođenju. U obje kritične utakmice Garcia je reagirao tek nakon što je 'šteta' već počela nastajati. Nije predvidio pad energije protiv Istre, niti je na vrijeme prepoznao taktičku nadmoć Rijeke u određenim fazama utakmice. Igranje na dva fronta (Europa i HNL) očito uzima danak, ali rotacije unutar same utakmice nisu bile logične. Čuvanje rezultata ne znači nužno vađenje ofenzivnih igrača i uvođenje defenzivnih, ponekad to znači uvođenje igrača koji mogu zadržati loptu i smiriti igru. Neigranje Livaje u Puli oduzelo je momčadi onaj presudni autoritet na terenu. Bez njega, Hajduk je u trenucima Istrinog pritiska ostao bez lidera koji može primiti loptu leđima okrenut golu, iznuditi prekršaj i tako pružiti potreban predah svojoj obrani. Kada je domaćin krenuo na sve ili ništa, upravo je taj Livajin instinkt za usporavanje ritma i preuzimanje kontrole bio ono što je Garcijinoj momčadi najviše nedostajalo u završnici utakmice. Ali, Garcia je odlučio prednost pružiti Huramu, Martinu i ostalima koji ulaskom s klupe nisu pružili očekivani impuls.

Hajduk definitivno ima kvalitetu boriti se za titulu, a pobjede protiv moćnih protivnika poput Ajaxa u Europi i Dinama u HNL-u to nedvojbeno potvrđuju. Međutim, pravo lice šampionske momčadi ogleda se u tome kako rješava "obične" situacije, poput zatvaranja utakmice pri vodstvu od 2-0 u Puli. Garcia je stručnjak sa zanimljivim idejama, ovosezonski rezultat mu nitko ne osporava, ali ovih pet bodova jasno pokazuju da se još uvijek nalazi u procesu učenja. Priznavanje vlastitih pogrešaka na klupi prvi je korak prema tome da se one u nastavku sezone više ne ponove.