A. LesičkiMatanović zabija, Budimir pogađa, ali Bilićev ključ ipak je vezni red i skromne minutaže nositelja Vatrenih
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 16.09.26. | 08:11
Povratnička premijera protiv Češke približava se brzo, a Slaven Bilić uz raspucane Matanovića i Budimira mora procijeniti mogu li Kovačić i Petar Sučić, bez kontinuiteta pune minutaže u klubovima, odmah nositi ritam hrvatske igre
Još jedan vikend klupskog nogometa, pa tri tjedna reprezentativne priče. Kalendar je odlučio da Liga nacija uzima završnicu rujna i početak listopada, a Vatreni se u ponedjeljak okupljaju u Zagrebu. Istoga dana sele prema Rujevici na prvi trening. Pet dana poslije Slaven Bilić ponovno izlazi pred hrvatsku javnost, ovaj put iz Praga, protiv Češke.
Bilić se vraća s idejom, energijom i jasnom slikom Hrvatske kakvu želi gledati. No, ako ovih dana noću pogleda prema veznom redu, teško da baš spokojno okreće drugu stranu jastuka.
Hrvatska je godinama živjela od vezne linije. To je bio naš zaštitni znak, nogometna valuta koja je vrijedila od Moskve do Dohe i Rotterdama. Modrić, Kovačić, Brozović, pa onda nova generacija koja je dolazila na vrata: Sučići, Baturina, Vlašić… Danas kvalitete ima, ali minutaža je ponegdje postala roba s ograničenim pristupom. Nije alarm za uzbunu, ali jest ono žuto svjetlo na semaforu koje govori: pripazi.
Naravno, prerano je crtati sastav za Prag. Bilić još nije ni okupio igrače, a kamoli zaključao prvih jedanaest. Ali na predstavljanju je ostavio dovoljno tragova. Govorio je o drugom poluvremenu protiv Portugala, o Hrvatskoj koja tada nije čekala da se nešto dogodi, nego je sama uzela utakmicu u svoje ruke. I bila blizu. Prokleto blizu. Dakle, želja je jednostavna, ali zahtjevna: ono drugo poluvrijeme pretvoriti u cijelih devedeset minuta.
Protiv Portugala sredinu su nosili Modrić i Kovačić, uz Vlašića, Petra Sučića i Baturinu. Na papiru to izgleda jasno: nogometna inteligencija i iskustvo, tehnika, ritam, kreacija. U stvarnosti, međutim, Bilić će morati vidjeti tko dolazi s natjecateljskim kilometražama, a tko tek s nekoliko kraćih dionica iz klubova.
Mateo Kovačić zasad ima 136 minuta u četiri nastupa. Nijednom nije odigrao cijelu utakmicu. U Premier ligi ulazio je protiv Bournemoutha i Crystal Palacea, potom dvaput ostao na klupi. Protiv Porta u Ligi prvaka dobio je petnaestak minuta, a najviše je igrao protiv Arsenala u Superkupu sredinom kolovoza. Za igrača njegove klase to nije tragedija, ali reprezentacija ne može živjeti samo od reputacije. Kovačić je motor kad je u pogonu, no mora imati i dovoljno radne temperature.
Sličnu priču u Interu ima Petar Sučić. Četiri nastupa, nijednom svih 90 minuta. Protiv Monze 36, Cagliarija 65, Napolija 45 minuta, pola sata protiv Real Madrida u Ligi prvaka. Protiv Udinesea ostao je na klupi. Cristian Chivu rotira, Inter pritom ne zna za poraz u Serie A, pa je teško prigovarati treneru kad rezultat drži vodu. Ali Bilića neće zanimati samo Interov poredak. Zanimat će ga može li Sučić u Pragu od prve minute držati tempo utakmice koja će sigurno tražiti snagu, duel i trku. Ipak, poznavajući Sučića - može!
Luka Modrić, po običaju, ne pita previše. Igrao je u sve četiri utakmice Milana. Nikola Vlašić u Torinu ima kapetansku traku i punu minutažu, što je za Bilića više od dobre vijesti. Vlašić nije samo čovjek koji zna pogoditi prostor; on je igrač koji može iznijeti teret utakmice, pomoći u presingu i doći u završnicu. Martin Baturina pak nastavlja ondje gdje je stao. U Italiji je već na početku sezone postao jedna od zanimljivijih pojava Serie A: pet nastupa, tri gola, dvije asistencije. Igra, sudjeluje, rješava. U posljednjem dvoboju izašao je u 55. minuti, ali Cesc Fabregas objasnio je da je riječ o kombinaciji umora, Lige prvaka i gripe koja ga nije potpuno pustila.
“Falilo mu je daha, osjećao se umor od Lige prvaka, a ni gripa nije do kraja nestala. Do izlaska je bio jedan od najboljih na travnjaku”, sažeo je TuttoMercato.
Ako je Baturina zdrav i svjež, Hrvatska dobiva igrača koji diktira ritam. On ne igra na sigurno; Bati traži loptu, okreće se prema golu, vidi dodavanje koje drugi tek naknadno primijete. Takvi su Biliću potrebni ako želi Hrvatsku iz portugalskog drugog poluvremena preseliti u cijelu utakmicu.
U kombinaciji je i Luka Sučić, koji u Real Sociedadu igra desnog veznog, poziciju na kojoj ga je znao koristiti i Zlatko Dalić. Mario Pašalić sezonu je otvorio s dva nastupa od prve minute u Serie A, potom je češće ulazio s klupe, isto kao i u play-offu Konferencijske lige. Pašalić je međutim posebna kategorija. Uvijek isporuči svoje. Pouzdan je…
Za razliku od vezne linije, vrh napada izgleda kao ugodniji problem. Igor Matanović je u formi koja se ne treba dodatno objašnjavati: šest nastupa, šest pogodaka i dvije asistencije. Brojke su uredne. I impresivne. Ante Budimir također je krenuo snažno: četiri pogotka u pet nastupa u La Ligi. Doduše, tri iz penala ali barem mu samopouzdanja ne nedostaje.
Bilić, dakle, nema problem s imenima. Ima problem slatkog izbora u napadu i malo manje slatke računice u veznom redu. Hrvatskoj znanje i klasa nikada nisu bili upitni, ali protiv Češke, a pogotovo Španjolske i Engleske, trebat će i svježine i igrača koji dolaze iz klubova s pravim natjecateljskim ritmom. U Pragu i Sevilli te na Rujevici i Poljudu birat će se i ton drugog Bilićeva mandata.