
Livakovićev tihi prvi korak u Barceloni na stadionu gdje je počeo Ligu prvaka s Dinamom
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 20.09.26. | 08:04
Španjolski mediji ocijenili su Livakovićev debi korektnim: nije mogao spriječiti Fofanin gol, ali je dobro čitao igru, mirno intervenirao i pokazao da može biti pouzdana opcija u Flickovu sustavu.
Nije to bio spektakularan debi, ali svoje je odradio — bez panike, bez velikih riječi i, što je najvažnije, bez pogreške koja bi ostala visjeti u zraku. Dominik Livaković prvi je put stao među vratnice Barcelone na mjestu koje mu je dobro poznato. Na sevilljskom Sánchez Pizjuánu branio je i u svojoj prvoj utakmici Lige prvaka, prije točno deset godina, kada je Dinamo minimalno izgubio od Seville. Uskoro će se na isti stadion vratiti i s Vatrenima.
Sinoć je primio gol već nakon 19 minuta, ali teško da mu se tu išta ozbiljno može zamjeriti. Fofana je snažno i precizno trznuo glavom, lopta je otišla pod gredu, a Livaković je ostao nemoćan. Sudbina golmana: prvi pravi udarac, prvi gol, iako je on zapravo bio posljednja adresa na koju bi trebalo slati račun.
Ostatak utakmice odradio je mirno, bez panike i bez potrebe da glumi junaka. Upisao je dvije obrane, nije imao situaciju koja bi tražila čudo, ali ono što je morao — napravio je korektno. Bez drame, bez nepotrebnih izlazaka, bez kompliciranja. Smireno, onako kako Livaković najčešće i brani.
“Obranio je sve ono što se moglo obraniti”, napisao je Mundo Deportivo. Dovoljno precizna dijagnoza njegova prvog nastupa u dresu Barcelone. Katalonci su posebno registrirali dobro čitanje igre: Livaković je jednom pravodobno istrčao daleko iz kaznenog prostora i prekinuo Sevillinu kontru, a sigurno je reagirao i na pokušaj Juana Iglesiasa. Nije to bila večer za naslovnice, ali je bila večer nakon koje vratar može mirno sjesti u autobus.
U konačnici, Livakovićev debi bio je korektan i kontroliran. Sasvim solidan. Ali nije to utakmica koja će presjeći priču o vratarskoj hijerarhiji u Flickovoj svlačionici. Za ozbiljniji status u Barceloni morat će pokazati još veću sigurnost u pas-igri pod visokim presingom i više proaktivnosti u kontroli prostora — jer u Barceloni vratar više nije samo čovjek koji brani udarce. Mora biti i stoper, i zadnji vezni, i osiguranje za svaku pogrešku visoke linije.
Livaković je nakon utakmice, kao i obično, ostao prizemljen. Nije govorio o sebi ni o svom debiju, nego o prilagodbi i ljudima koji su mu olakšali prve dane.
“Imamo mladu momčad, dečki su kao obitelj i lako se prilagoditi. Meni je bilo još lakše jer je tu Dani Olmo, s kojim sam igrao šest, sedam godina u Dinamu”, rekao je Livaković nakon debija koji je, na kraju, riješio Raphinha hat-trickom.
Barcelona je novim trijumfom nastavila savršeni niz: sedam pobjeda u sedam kola La Lige i pobjeda na otvaranju Lige prvaka. Od sinoć imaju i Livakovića kao ozbiljnu opciju iza Joana Garcíje. A Vatreni i dalje imaju svog čovjeka između vratnica — prvog izbora pred ono što ih već idućeg vikenda čeka u Ligi nacija.




.jpg.webp)



